Poslovni broj: Usž-3182/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČŠH, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200, OIB: 88362248492, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2957/2024-10 od 17. travnja 2024. (ispravno glasi:17. travnja 2025.) na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I - 2957/2024-10 od 17. travnja 2025.
II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/II - 118-01/24-01/07, URBROJ: 534-07-1-2/4-24-02 od 25. studenog 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od ukupno 2.000,00 (slovima: dvijetisuće) eura u roku od 30 dana od dana dostave ove presude, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke III. izreke ove presude.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od ukupno 1.250,00 (slovima: jednatisućadvijestotinepedeset) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav dopune žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. Izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/II-118-01/24-01/07, URBROJ: 534-07-1-2/4-24-02 od 25. studenog 2024. godine i rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA: UP/I-034-05/23-04/10, URBROJ: 351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine. Točkom II. izreke odb ijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. studenog 2024., točkom 1. izreke, poništeno je rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 31. svibnja 2024. kao nezakonito i predmet se dostavlja na nadležno rješavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje na postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike (točka 2. izreke).
3. Rješenjem Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 31. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike, koju je stekla na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu u Travniku, Univerzitetu u Travniku, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog ciklusa medicinsko-laboratorijska dijagnostika dana 26. rujna 2023.
4. Tužiteljica žalbu protiv prvostupanjske presude podnosi radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. Citira članak 177. stavke 1. i 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine”, 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22. i 33/23.) te ističe da je kvalifikaciju stekla u Bosni i Hercegovini, u trećoj državi, čime je nadležnost Komore utvrđena zakonom bez dodatnih uvjeta da se kvalifikacija mora nalaziti na popisu reguliranih profesija. Ističe da ne postoji niti jedna odredba Zakona o zdravstvenoj zaštiti koja bi isključila stvarnu nadležnost Komore zdravstvenih radnika i tuženika u slučaju priznavanja nereguliranih profesija. Navodi da opći sustav priznavanja i postupanja Komore po Pravilniku za regulirane profesije ne znači isključenje opće nadležnosti, nego analognu primjenu na neregulirane profesije. Ističe da je sud postupio bez valjane zakonske osnove i sam je konstatirao normu koje nema te je primijenio Zakon o priznavanju i vrednovanju obrazovnih kvalifikacija odnosno neprimjenjiv članak 6. toga Zakona. Ističe da sud nije vodio računa da zahtjev nije podnesen za vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija, nego za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije. Navodi da vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije nema nikakve veze s priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije jer se radi o dva različita pojma, a člankom 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija nije propisana nadležnost Agencije za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, već vrednovanje istih. Citira članak 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine”, 82/15., 70/19., 47/20. i 123/23.) te ističe da je od nadležne Komore tražila priznavanje stručne kvalifikacije, pa ostaje nejasno na temelju kojih bi zakonskih ovlaštenja Agencija mogla rješavati o stručnim kvalifikacijama. Smatra osnovanim zahtjev za trošak upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i potražuje trošak za sastav žalbe. U dopuni žalbe upire na internetsku stranicu Klinike za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević” u vezi zaposlenih osoba koje su stručnu kvalifikaciju ostvarile u Bosni i Hercegovini. Osim toga, upire i na podnesak od 26. ožujka 2025. o kojem se sud nije očitovao. Potražuje trošak za sastav dopune žalbe.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, 36/24. – ZUS) ovaj Sud žalbene navode smatra osnovanim.
8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika navodeći među ostalim da iz članka 177. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti proizlazi da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna Komora sukladno Zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, dakle određuje se nadležnost u postupku priznavanja samo za regulirane profesije. U presudi prvostupanjskog suda (točka 15.) navedeno je da su regulirane profesije one profesije visokoškolske kvalifikacije koje se nalaze na popisu profesija u Republici Hrvatskoj koji se popis nalazi u Bazi reguliranih profesija koji je objavljen na internetskoj stranici Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Nadalje, u presudi je navedeno (točka 17.) da se na popisu u grupi Medicinsko - laboratorijske djelatnosti nalazi samo prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike kao regulirana profesija, a na popisu profesija se ne nalazi profesija koju je tužiteljica stekla u Bosni i Hercegovini – magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Sud stoga zaključuje da Hrvatska komora zdravstvenih radnika i tuženik nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, već je nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje sukladno članku 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine”, 69/22.).
9. Međutim, prema podacima spisa tužiteljica je 11. prosinca 2023. podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije. Rješenjem Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 31. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike koju je stekla na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu u Travniku, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog ciklusa medicinsko-laboratorijske dijagnostike dana 26. rujna 2023. Zahtjev je odbijen na temelju članaka 17., 84. i 86. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Prema uputi o pravnom lijeku, protiv tog rješenja dopuštena je žalba Ministarstvu zdravstva.
10. Navedenim Zakonom u članku 5. stavku 1. podstavku 1. propisano je da je regulirana profesija profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom, kao i korištenje profesionalnih naziva koji je po posebnim propisima ograničen na nositelje određenih stručnih kvalifikacija te predstavlja jedan od načina obavljanja djelatnosti, a prema podstavku 15. istoga članka Zakona nadležno tijelo su nadležne strukovne organizacije, središnja tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i nadležno tijelo druge države članice. Prema članku 17. stavku 1. istoga Zakona postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pokreće se na zahtjev kandidata koji se podnosi nadležnom tijelu iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona.
11. Imajući na umu podatke spisa, zahtjev tužiteljice i rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika te navedene odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, ovaj Sud smatra da rješenje tuženika nije zakonito, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo. Stoga je presudom ovoga Suda poništena i presuda i rješenje tuženika te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Tuženik će u ponovnom postupku odlučiti meritorno o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 31. svibnja 2024. te o tome donijeti rješenje.
12. Kako je ovom presudom poništeno rješenje tuženika, to tužiteljica ima pravo na opravdani trošak upravnog spora u iznosu od ukupno 2.000,00 eura (za sastav tužbe i zastupanja na ročištu-trošak specificiran na ročištu) te za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 1.250,00 eura, sve sukladno članku 144. stavku 1. i članku 147. stavku 1. ZUS-a.
13. O trošku za sastav podneska od 26. ožujka 2025. i sastav dopune žalbe odlučeno je sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a, jer nisu od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.
14. Napominje se prvostupanjskom sudu da pogrešku u pisanju godine presude u uvodu treba ispraviti sukladno članku 124. ZUS-a.
15. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. te članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
