Poslovni broj: Usž-892/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice OPI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Teo Ranić i Ivo Matić, Rijeka, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ž. fašizma 3, OIB: 36162371878, radi odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1238/2025-7 od 19. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1238/2025-7 od 19. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1238/2025-7 od 19. prosinca 2025., odbijen je tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-03/12280, URBROJ: 511-09-38-25-7 od 22. svibnja 2025. (točka I. izreke). Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice, državljanke Kube, za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj pozivom na članak 68. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje: Zakon o strancima).

3. Tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da sud propušta na pravilan način obrazložiti svoj stav da je brak između tužiteljice i njezinog supruga fiktivan. Smatra da bi takav stav bio pravilan treba biti i argumentiran, međutim zakonitih argumenata u presudi nema. Dalje navodi da pravni poredak ne propisuje da supružnici moraju stalno živjeti na istoj adresi da bi brak bio stvaran. Bitna je stvarna bračna namjera, a ne isključivo fizičko prebivalište. Ako je odvojeni život privremen i postoji plan zajedničkog stanovanja (npr. nakon rješavanja radnog odnosa ili boravišnog statusa), to dodatno isključuje fiktivnost braka. Ugovor o najmu stana relevantan je i vjerodostojan dokaz bračne zajednice. Takav dokument je potpisan, a potpisi nisu osporeni. Dalje navodi da je izvadak iz matice vjenčanih relevantan materijalni dokaz, odnosno da je riječ o javnoj ispravi koja je trenutno važeća. Osporavanje valjanosti braka predstavlja ozbiljno zadiranje u pravo na obiteljski život te mora biti utemeljeno na jasnim, uvjerljivim i proporcionalnim razlozima, a ne na pretpostavkama. Ističe da bi jedini dokaz o tome je li brak fiktivan ili nije bila presuda suda kojom se deklaratorno utvrđuje da brak nikada nije ni sklopljen. S obzirom da toga nema, vjenčani list i svi drugi priloženi dokumenti u postupku vjerodostojan su dokaz navoda tužiteljice. Tužiteljica stoga predlaže da drugostupanjski sud donese odluku kojom se rješenje tuženika poništava, podredno da vrati prvom stupnju na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku te je suglasan sa zaključcima tuženika kako je u konkretnom predmetu riječ o sklapanju braka iz koristi 9. Odredbom članka 57. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

10. Prema odredbi članka 59. stavka 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP - a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. toga članka (stavak 2.).

11. Odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o strancima određeno je da se odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće odobriti ako je brak sklopljen iz koristi. Stavkom 2. je propisano da se brakom iz koristi, u smislu toga Zakona, smatra brak koji je sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak državljanina treće zemlje. Stavkom 3. su propisane okolnosti koje mogu upućivati na zaključenje braka iz koristi, i to da: 1. bračni drugovi ne održavaju bračnu zajednicu, 2. bračni drugovi ne izvršavaju obveze koje proizlaze iz braka, 3. bračni drugovi se nisu upoznali prije sklapanja braka, 4. bračni drugovi ne pružaju dosljedne osobne podatke, 5. bračni drugovi ne govore jezik koji oboje razumiju, 6. bračni drugovi su za sklapanje braka dali materijalna sredstva, osim ako se ne radi o sredstvima koja se daju kao miraz, a supružnici dolaze iz zemalja u kojim je davanje miraza običaj, 7. postoje dokazi prijašnjih brakova iz koristi na strani bilo kojeg bračnog druga u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, I. policijske postaje Rijeka, KLASA: UP/I-216-04/24-02/787 od 12. rujna 2024., određeno da tužiteljica mora napustiti Europski gospodarski prostor do 19. rujna 2024. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja pokrenula upravni spor u kojem je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Us I-1563/2024-11 od 24. prosinca 2024. odbijen njezin tužbeni zahtjev.

13. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica državljanka treće zemlje, rođena **.**.1990., državljanka Kube, da je 19. rujna 2024. podnijela zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji na temelju braka sklopljenog s OP. U postupku povodom predmetnoga zahtjeva 17. studenoga 2024. provedena je operativna provjera te je na zapisnik saslušan svjedok OP slijedom čega je utvrđeno kako bračni drugovi (tužiteljica i OP) ne održavaju bračnu zajednicu, nisu se upoznali prije braka te ne pružaju dosljedne podatke. Stoga je osporavanim rješenjem zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Nesporno je da su tužiteljica i OP **.**.2024. sklopili brak, a isto proizlazi i iz Izvatka iz matice vjenčanih KLASA: 223-02/24-003/899, URBROJ: 2170-06-03-24-1. Međutim, sporno je da li je brak sklopljen iz koristi radi reguliranja boravišnog statusa tužiteljice, odnosno je li rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice zakonito.

15. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS- a dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

16. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (članak 49. stavak 2. ZUS-a), prvostupanjski sud proveo je dokazni postupak čitanjem dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i sudskog spisa. Sud nije izvodio druge dokaze predložene od strane tužiteljice jer ih nije smatrao odlučnima, s obzirom na to da se odlučne činjenice mogu utvrditi iz isprava u spisu.

17. Prvostupanjski sud je ocijenio da iskaz OP nije u skladu s navodima tužiteljice te da iz tako provedenog dokaza ne proizlazi postojanje stvarne bračne zajednice. Iz iskaza je razvidno odvojeno stanovanje, rijetki kontakti, nepoznavanje profesionalnih aktivnosti tužiteljice i oskudna komunikacija. Izjava o tome da je tužiteljica bila potrebna radi kućanskih poslova upućuje na izostanak namjere trajnog zajedničkog života. Tužiteljičini razlozi odvojenog života i slabije komunikacije nisu potkrijepljeni vjerodostojnim dokazima, odnosno takve razloge sam bračni drug OP ne navodi u svom iskazu. Obrazloženje prema kojem suprug često putuje ili renovira stan ne dokida činjenicu da supružnici žive odvojeno i da ne ostvaruju svakodnevno zajedničko življenje. Pritom sama blizina njihovih adresa nije relevantna jer zajednički život ne podrazumijeva povremene susrete, već stabilnu i kontinuiranu zajednicu. Sud pritom ističe da tužiteljica nije dokazala postojanje financijske, kućanske ili emocionalne povezanosti koja bi karakterizirala stvarnu bračnu zajednicu. Izjava svjedoka FP od 3. srpnja 2025. u kojoj se navodi isplata određenih iznosa kao pomoći za troškove najma, odvjetnika i drugih troškova, ne dokazuje financijsku povezanost koja obilježava bračnu zajednicu.

18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući na umu gore citirane odredbe, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je odbijen zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, jer se niti prema ocjeni ovoga Suda ne radi o stvarnom bračnom životu, odnosno radi se o okolnostima koje ukazuju da je brak sklopljen u svrhu odobrenja boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj, kako je to pravilno zaključio, kako tuženik u osporenom rješenju, tako i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

19. Tužiteljici se ukazuje da, u skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

20. Imajući na umu navedeno, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

21. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković