Poslovni broj: Usž-802/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić u Puli, Dobrilina 12, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, Službe građevinske inspekcije Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2040/2025-7 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2040/2025-7 od 9. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25- 02/645, URBROJ: 443-02-04-15-25-1 od 16. rujna 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 16. rujna 2025. naređeno je tužitelju, kao vlasniku nekretnine, u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloniti bespravno izgrađenu limenu stambenu građevinu, tlocrtnih dimenzija 2,90 m x 8,05 m, etažnosti prizemlje, visine do strehe 2,60 m, izvedenu s dvostrešnim limenim krovom, konstruktivno povezanu s natkrivenom terasom, tlocrtnih dimenzija 2,45 m x 8,05 m, izvedenu s jednostrešnim limenim krovom i daščanim podom, visine do strehe 2,60 m, izgrađeno na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], naselje Peroj 770/2, Grad Vodnjan-Dignano, na zemljištu izvan građevinskog područja, unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora, na području označeno kao "zona opće rekreacije R", prema Prostornom planu Grada Vodnjana-Dignano, uz popratna utvrđenja i posljedice nepostupanja precizirane točkama 2.-7. izreke tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je u točki pet obrazloženja prvostupanjske presude sud odbio prekinuti upravni spor do okončanja postupka legalizacije, iako takav prijedlog tužitelj nije uopće podnio. Tvrdi da je podneskom od 11. prosinca 2025. detaljno obrazložio zbog čega smatra da se u konkretnom predmetu ne radi o građevini, a čemu u prilog je dostavio elaborat osiguranja dokaza sačinjen po sudskom vještaku Daliboru Dangubiću. Tvrdi da se prvostupanjski sud nije očitovao na navode iz tog podneska, a niti je obrazložio zbog čega navedeni elaborat nije uzeo u obzir. Smatra da mu je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na pristup sudu i obrazloženu sudsku odluku. Ako je sud smatrao da elaborat nije dovoljan za utvrđivanje činjenica, trebao je provesti predloženo vještačenje te očevid na licu mjesta. Pojašnjava da sporna mobilna kućica nikad nije bila spojena na komunalnu infrastrukturu niti ima instalacije, kao ni betonske temelje. Tvrdi da je ista postavljena na zemljište koje se nalazi u „zoni opće rekreacije R“, bez da su izvedeni bilo kakvi građevinski ili zemljani radovi koji bi doveli do trajne povezanosti predmetne mobilne kućice s tlom , stoga ista predstavlja pokretnu napravu - mobilnu kućicu, a ne građevinu koja čini jedinstvo sa zemljištem. Smatra da iz dostavljenog elaborata osiguranja dokaza jasno proizlazi da sporna mobilna kućica i natkrivena terasa nisu predstavljale građevinu, a o čemu se prvostupanjski sud nije očitovao. Pozivom na pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3333/2023 od 13. ožujka 2024., tvrdi da se okolnosti konkretnog slučaja trebaju utvrditi u svakom pojedinom slučaju, odnosno da se za svaku pokretnu kućicu treba ispitati da li predstavlja građenjem nastao sklop koji bi se imao smatrati građevinom , a slijedom čega je, u konkretnom predmetu, sporna i nadležnost tuženika. Predlaže prihvatiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknaditi trošak upravnog spora, a podredno poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku, koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, 25. lipnja 2025. nadležni građevinski inspektor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveo inspekcijski nadzor, a kojom prilikom je utvrdio da se na terenu nalazi građevina opisana izrekom osporenog rješenja. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine , a uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Vodnjana-Dignano, utvrđeno je kako se navedena čestica nalazi na području označenom kao "zona opće rekreacije R", unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora. Provjerom u nadležnom Upravnom odjelu za komunalni sustav i prostorno planiranje, utvrđeno je da za navedenu građevinu nije izdana izvršna građevinska dozvola. Spisu predmeta prileži zapisnik sastavljen tom prilikom, kao i fotografije zatečenog stanja.
5.1. Na dostavljeni zapisnik s provedenog nadzora, tužitelj se sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.) očitovao, navodeći da se radi o mobilnoj kućici koja nije priključena na komunalnu infrastrukturu, da ne posjeduje akt o gradnji i da traži rok za uklanjanje van turističke sezone.
6. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava da je prijeporna gradnja izvedena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, izvan građevinskog područja već upire na to da se radi o mobilnoj kućici koja nije nastala građenjem u smislu Zakona o gradnji, smatrajući da mu za istu nije potrebno ishođenje akta za gradnju. Međutim, takav žalbeni navod, ovaj Sud, ocjenjuje kao činjenično i pravno neutemeljen.
7. Naime, uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Puli, zemljšnoknjižni odjel Pula, za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je na toj čestici upisana nekretnina koja se opisno i prostorno u cijelosti podudara s objektom navedenim u rješenju tuženika. Zemljišne knjige, kao javne isprave, uživaju apsolutno povjerenje u pravnom prometu. Predmetni objekt je upisan s oznakom „kuća“, a što podrazumijeva da je isti prošao zakonom propisan postupak evidentiranja u javne registre, odnosno fiksnu geodetsku identifikaciju objekta na terenu, a što je po naravi stvari nespojivo s pravnom i tehničkom definicijom pokretnog, odnosno mobilnog objekta. Budući da se tlocrtni gabariti zatečene limene stambene građevine (2,90 m x 8,05 m s pripadajućom terasom) podudaraju površini objekta upisanog u zemljišnoj knjizi (24 m[2] ), a i riječ je o jedinom objektu upisanom na predmetnoj čestici, to je suprotno žalbenim navodima, nedvojbeno da se radi o građevini kao sklopu nastalom građenjem, a ne o pokretnoj stvari.
8. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni objekt predstavlja građevinu u smislu članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24) pa su stoga žalbeni prigovori tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava neosnovani.
9. Kako se, dakle, radi o građevini, to nije osnovan i žalbeni prigovor da tuženik nije nadležan postupati u ovoj upravnoj stvari jer se nadležnost građevinskog inspektora proteže na sve oblike gradnje i građevinskih radova, kako to proizlazi iz članka 25. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (“Narodne novine”, broj: 115/18., 117/21.,67/23. i 155/23.).
10. Zaključno, iako osnovano tužitelj upire da je u obrazloženju prvostupanjske presude neutemeljeno odbijen prijedlog za prekid postupka, koji tužitelj, nije niti podnio, ovaj Sud ističe kako navedeno ne predstavlja povredu odredaba postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.
11. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovana.
12. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu, 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jelena Rajić
