Poslovni broj: Usž-222/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice JBM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska ulica 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4153/2023-10 od 5. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4153/2023-10 od 5. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/92, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 21. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1746, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-6 od 15. svibnja 2023. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/92, URBROJ: 251-02- 01/001-23-5 od 21. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1746, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-6 od 15. svibnja 2023.
3. Presudu prvostupanjskog suda tužiteljica pobija zbog svih zakonom propisanih razloga te uglavnom ponavlja navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka vezano za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na drugostupanjskom rješenju, karakter roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22.; dalje: Odluka/22), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva. Dodaje da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio njezine dokazne prijedloge, naročito njezino saslušanje, čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Smatra da je sud spor sveo na apstraktnu i formalističku ocjenu, zanemarujući individualne okolnosti i posebnosti konkretnog predmeta, iako je riječ o demografskoj mjeri koja bitno utječe na privatni i obiteljski život, s čim u vezi se poziva na mjerodavni dio Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godine te ukazuje na povredu prava na pravično i javno saslušanje iz članka 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“, 12/09.) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje Konvencija). Istaknula je da se u konkretnom predmetu ipak zadire u pravomoćni upravni akt, čime se mijenjaju prava i obveze unatrag bez mogućnosti prilagodbe. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te na odluku Županijskog suda u Varaždinu. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno, riješiti upravnu stvar tako da se usvoji tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje zakonitim osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši bitnu povredu upravnog spora, detaljno i iscrpno odgovorio na sve tužbene prigovore tužiteljice koje je ona ponavlja i u žalbi. Ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila prihvaća razloge zakonitim i pravilnim te ocjenjuje da je obrazloženje presude dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
6.1. Nije osnovan prigovor da tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja tijekom upravnog postupka i spora. Naime, ona je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, izjavljivanjem žalbe, tužbe te sudjelovanjem na ročištu za glavnu raspravu 22. kolovoza 2025. imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari.
7. Tužiteljica osporava i stvarnu nadležnost tuženika, budući da je u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., ovaj Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima i da tuženik, kao izvršno tijelo, ne nadzire zakonitost uprave. Valja istaknuti da je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21., 25/22.) bio predmet ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen je zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti navedenog članka 10. Odluke. Sud je tada zaključio da, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije i da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu. Nakon odluke o prigovoru može se pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (odlomci 17. i 20.).
8. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od tužiteljice i da ona nije saslušana, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na što ona ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku čime je ovdje udovoljeno. Budući da je tužitelj ica tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Sud skreće pozornost i na odredbu članka 49. stavka 3. ZUS-a, prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi.
9. Suprotno mišljenju tužiteljici, u presudama ovog Suda poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. i presudi poslovni broj: Usoz-143/2022- 91 od 27. veljače 2023. izraženo je shvaćanje da sporne Odluke, koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire u pravo kao takvo niti u njegov opseg). Utječe se na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena zbog čega ovdje nije riječ o povratnom djelovanju, već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.
10. Sud ocjenjuje da nije osnovan prigovor tužiteljice da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, jer je već u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. ovaj Sud ocijenio ciljeve koje tuženik želi postići donošenjem osporene Odluke legitimnima. Pri tome treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (odlomak 141.).
11. Stoga, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
12. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
