Poslovni broj: Usž-3548/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sandra Marković, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Zagreb, Kneza Mislava 2, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4625/2023-7 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4625/2023-7 od 22. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/486, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke).

2. Rješenjem tuženika od 31. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1478, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-06 od 8. svibnja 2023. kojim je zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17- 013/1033, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 10. srpnja 2017.

3. Tužiteljica u žalbi osporava prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje ZUS), te ističe da je pobijana presuda rezultat bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava, što je u konačnici rezultiralo povredom temeljnih ljudskih prava tužiteljice, zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; u daljnjem tekstu: Ustav). Navodi da se prvostupanjski sud priklonio pretjerano formalističkom i generalno pogrešnom tumačenju materijalnog prava upravnog tijela, tuženika te da donošenje pojedinačnih rješenja u vidu izmjena osobnih podataka u svakom od njih, ne znači i ispitivanje pojedinog slučaja, njegove argumentacije i pojedinačnih, specifičnih okolnosti. Navodi da je u tužbi izrijekom istaknula i povredu prava vlasništva te povredu prava na obiteljski život zajamčen člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije, navodeći da je cijela obitelj donijela ozbiljne životne odluke odnosno organizirala živote u skladu s legitimnim očekivanjima da će im se naknada isplaćivati u skladu s prvotnim rješenjem od 10. srpnja 2017. Posebice imajući u vidu zdravstveno stanje i potrebe djeteta za koje je tu novčanu pomoć ostvarila, što je jedini razlog zbog kojeg je obitelj takvu odluku donijela, svjesni dalekosežnih posljedica, no ipak s povjerenjem u javnu vlast da će ispoštovati ono na što se obvezala. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje troškove sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 134. stavak 1. ZUS-a Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6.1. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

6.2. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predlaže nepotrebnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1033, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 10. srpnja 2017., na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 16/16.,19/16 dalje; Odluka/16) tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način kako je izrekom tog rješenja određeno, uz određenje da novčana pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke temeljem koje je pravo i priznato (točke I. do III. izreke).

7.1. Prvostupanjskim rješenjem od 08. svibnja 2023. kojim je izmijenjeno rješenje od 10. srpnja 2017. doneseno na temelju članka 6. Odluke iz kojega proizlazi ovlast za donošenje rješenja, a koja Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je donio presudu Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. u kojoj je tu Odluku ocijenio zakonitom, uz izraženo shvaćanje da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći.

7.2. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka/22) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja a koja Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je presudom toga suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

7.3. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

8. Odredbom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu ZUP) propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).

8.1. Nije odlučan prigovor tužiteljice o pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti u kojem je odluka donesena neposrednim rješavanjem bez provođenja ispitnog postupka. Naime, ovlast za donošenje pojedinačnih akata iz članka 6. Odluke/22 nesumnjivo obuhvaća i ovlast za pokretanje upravnog postupka, jer se upravni akt (pojedinačna odluka kojom javnopravno tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, članak 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a) ne može donijeti bez prethodnog pokretanja upravnog postupka. Stoga odredbu članka 42. stavka 1. ZUP-a treba promatrati vezano za članka 6. Odluke/22, iz čega proizlazi zaključak da je prvostupanjsko tijelo imalo pravnu osnovu za pokretanje predmetnog postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, prvostupanjsko tijelo bilo je ovlašteno riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. ZUP-a, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Nadalje, neosnovano tužiteljica navodi manjkavost obrazloženja. Posebno u odnosu na navod kako obrazloženje nije konkretizirano na nju. Predmetno rješenje doneseno je po službenoj dužnosti i u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu i to zbog usklađivanja novčane pomoći na pojedinačnoj razini. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i bez provođenja posebnog ispitnog postupka.

9. Sud ocjenjuje da nisu osnovani prigovori povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju obzirom da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz – 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).

10. Vezano za ostale žalbene navode tužiteljica se upućuje na obrazloženje rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-654/2024 od 25. veljače 2026.

11. Kako ovaj Sud ne nalazi da postaje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima to je na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS -a valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

12. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu to joj sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a niti ne pripada pravo na naknadu troškova spora i sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković