Poslovni broj: Usž-221/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3341/2023-10 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 3341/2023-10 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1833, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 1. lipnja 2023. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3207, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-02 od 29. ožujka 2023.

2. Tužiteljica u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sutkinja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koje su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i to DL, NLZ, DLZ, ŠLZ, ŠL i IVB. Ističe da je sud počinio povrede odredbi članka 89. stavka 3. i članka 121. Zakona o upravnim sporovima jer između ročišta održanog 30. rujna 2025. i 9. listopada 2025. nije proteklo 15 dana. Također navodi da sud na ročištu za objavu održanom dana 9. listopada 2025. nije postupio sukladno odredbi članka 121. stavka 3. istog Zakona, odnosno nije ukratko obrazložio presudu. Nadalje tvrdi da tužiteljici nikad nije dostavljen na očitovanje spis predmeta, odnosno opunomoćeniku tužiteljice nije ostavljen dovoljni rok da izvrši uvid u spis predmeta . Tvrdi da je na ročištu za raspravu zatražila uvid u spis tuženika, a da joj je prvostupanjski sud to onemogućio , a iz kojeg razloga joj nije omogućeno da se očituje na spis tuženika. Ukazuje da dokumentacija/isprave koje tuženik u upravnom sporu prilaže u spis predstavlja ju dokaz u upravnom sporu te da je, stoga, sud dužan omogućiti protivnoj stranci uvid te očitovanje na istu. Nadalje, ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem se to pravnom lijeku radi, odnosno o kojem je prigovoru tužiteljice odlučeno te upire na odredbe Zakona o parničnom postupku, što samo po sebi predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točka 11. tog Zakona. Smatra da sud promašuje svoju nadležnost jer je predmet ovog spora ocjena zakonitosti upravnog akta, a ne pozivanje na odluke Visokog upravnog suda glede ocjene zakonitosti općeg akta, Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Ističe da upravni akt nije donesen u Odlukom propisanom kogentnom roku, odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. Upire na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojom su stranci naređene neke obveze može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom, a Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon, zbog čega se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje koje se može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o općem upravnom postupku o izvanrednim pravnim lijekovima. Navodi da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužiteljice i javnog interesa, što je tuženik bio dužan učiniti. Konačno, tvrdi da sud samo paušalno i neobrazloženo otklanja prigovor dan u smjeru da pobijani upravni akt nije potpisan od ovlaštene službene osobe, a na koju okolnost je preložila provođenje grafološkog vještačenja. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, treba reći da je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. siječnja 2026. taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-109/2026-2 od 1. travnja 2026. odbijen je zahtjev za izuzeće Predsjednice ovog Suda.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26. – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Prvenstveno treba reći da pozivanje tužiteljice na Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/19., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) nije osnovano jer se upravni spor vodi prema pravilima Zakona o upravnim sporovima, a žalbeni razlozi propisani su u odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a.

8. Neosnovano tužiteljica smatra da su povrijeđene odredbe ZUS-a, a glede poziva za ročište. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano 30. rujna 2025. na kojem je određeno da će se presuda objaviti 9. listopada 2025., a što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. jer se ovdje ne radi o ročištu iz odredbe članka 89. stavka 3. ZUS-a, već o određivanju datuma objave presude (članak 121. stavak 4. ZUS-a).

9. U osvrtu na žalbeni prigovor tužiteljice da joj je onemogućen uvid u spis predmeta na ročištu za raspravu, treba reći da je tužba prvostupanjskom sudu podnesena 14. srpnja 2024. i da je tijekom upravnog spora profesionalni opunomoćenik tužiteljice bio u e-komunikaciji te imao uvid u sudski spis. Tužiteljica i njezin opunomoćenik u svakom su trenutku bili ovlašteni zatražiti i fizički uvid u spis, sve dok se isti nalazio na sudu. Budući da je od podnošenja tužbe do održavanja ročišta za raspravu (30. rujna 2025.) proteklo više od godinu dana, Sud ocjenjuje da je tužiteljica imala dovoljno vremena za izvršenje uvida u spis, pa okolnost što prvostupanjski sud nije na ročištu za raspravu posebno odobrio tužiteljici dodatno vrijeme za uvid u spis ne čini pobijanu presudu nezakonitom.

9.1. Isto tako, uvidom u zapisnik o objavi presude od 9. listopada 2025. utvrđeno je da je na ročište pristupila odvjetnička vježbenica opunomoćenika tužiteljice koja je uredno potpisala zapisnik o objavi presude (javna isprava) bez primjedbi pa su navodi žalbe u dijelu da sudac nije ukratko obrazložio presudu (članak 121. stavak 3. ZUS-a) u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i kao takvi neosnovani.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su rješenjem tijela prvog stupnja od 29. ožujka 2023. zamijenjene točke II. i III. zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/119, URBROJ: 251-21-21-1/002-18-2 od 6. srpnja 2018. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje: Odluka/22) na način kako je to točno propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18 i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

11. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv rješenja tuženika od 1. lipnja 2023. kojim je, kao što je već navedeno, odbijen njen prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 29. ožujka 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovano tužiteljica smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru točno radi.

12. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).

13. Nadalje, glede prigovora tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

14. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

14.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Sl. gl." Grada Zagreba, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

15. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

16. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužiteljici da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

17. Konačno, u odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predložila nepotrebnim jer sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić