Poslovni broj: Usž-3842/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu u tužiteljica DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Vodoprivrede Zagreb dd., Zagreb, Petrovaradinska 110, OIB: 55860335630, koju zastupa opunomoćenica Sonja Majetić Pavlinić, odvjetnica u Zagrebu, Filipovićeva 24, radi određivanje naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-24/2024-11 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 24/2024-11 od 6. rujna 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-03/23-01/23, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 14. studenog 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-943-05/12-01/1, URBROJ: 251- 14-11-1/007-19-15 od 10. travnja 2019.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora.

IV. Nalaže se tužiteljicama naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.250,00 (tritisućedvjestopedest) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih tužiteljice ne podmire u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-943-03/23-01/23, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-23-02 od 14. studenoga 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-943-05/12-01/1, URBROJ: 251-14-11-1/007-19-15 od 10. travnja 2019. Točkom II. izreke naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektoru za upravno-pravne poslove, Odjelu za naknade i izvlaštenja, Središnjem odsjeku, u roku od 60 dana od dana dostave presude donijeti odluku o zahtjevu tužiteljica. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak upravnog spora u iznosu od 4.500,00 eura te je točkom IV. odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

2. Zainteresirana je osoba protiv navedene presude podnijela žalbu , navodeći u bitnome, da prvostupanjski sud u osnovi ne priznaje zaključak upravnih tijela da je naknada isplaćena, a koji zaključak se temelji na posrednim dokazima odnosno zapisnicima iz službenih spisa i propisima o načinu postupanja prilikom upisa u zemljišnu knjigu, pogrešno smatrajući da je o isplaćenoj naknadi trebala postojati isprava. Tvrdi da se time apsolutizira način dokazivanja i ograničava dokazna snaga svih dokaza koji nisu računovodstveni, a zanemaruju se propisi o arhiviranju i čuvanju dokumentacije, kao i činjenica da je postupak za naknadu pokrenut više od 40 godina nakon što je zemljište oduzeto i upisano u korist pravnog prednika zainteresirane osobe. Naglašava da je jedini dokument koji su upravna tijela, zainteresirana osoba kao i same tužiteljice uspjele pronaći u arhivama zapisnik Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 1967. godine, a pri čemu, naglašava da, tužiteljice nisu priložile niti akt o oduzimanju predmetnog zemljišta. Navodi da se tuženik ispravno pozvao na to da je zapisnik javna isprava te da nema sumnje u istinitost podataka sadržanih u istom. Osim navedenog, tvrdi da je tuženik pravilno pojasnio da sud, koji je vodio postupak osnivanja zemljišne knjige, sukladno Uputstvu o zemljišnoknjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta , nije niti mogao provesti promjenu upisa vlasništva, ako mu nisu bili dostavljeni valjani dokumenti i dokazi o plaćenim naknadama za zemljište. Poziva se na odredbu članka 54. Zakona o eksproprijaciji te naglašava da, u konkretnom predmetu, ne postoji sumnja da je nadležni zemljišnoknjižni sud postupio protivno svojoj dužnosti te da nije pribavio potrebne isprave i na temelju njih proveo uknjižbu.

2.1. Smatra da bi pravna prednica tužiteljica, u slučaju da nije primila naknadu, svakako nešto učinila dok je zemljište bilo oduzimano, odnosno prije 2007. godine , a o čemu bi tužiteljice dostavile neku ispravu. Nejasnim smatra zašto sud polaže vjeru tvrdnjama tužiteljica, koje nemaju nikakav dokaz, pa čak niti indicije, a ne vjeruje državnim tijelima koja se pouzdaju u pravilnost i zakonitost vođenja postupka. Ističe da je neosnovan navod tužiteljica kako je jedini prihvatljiv dokaz o isplati naknade potvrda banke o isplati, a naročito kad se uzme u obzir da je od deposedacije do isplate prošlo više od 40 godina, da se računovodstveni spisi čuvaju 10 godina, da je u međuvremenu došlo i do poplava nekih od arhiva u kojima se mogla čuvati predmetna dokumentacija, da je kod korisnika deposedacije nastupilo više statusnih i organizacijskih promjena, a i da sudska praksa, u ovoj vrsti predmeta, ne traži isključivo takvu vrstu dokaza.

2.2. Tvrdi da je suprotno navodima prvostupanjskog suda tuženik postupio upravo sukladno uputi Upravnog suda u Zagrebu, izraženoj u presudi poslovni broj: Us I- 2738/22 od 29. svibnja 2023. s obzirom na to da je detaljno obrazložio zašto je iz zapisnika Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige od 27. listopada 1967. izveo zaključak da je vođen postupak za naknadu, da je naknada određena i da je ista isplaćena, a također je obrazložio i neosnovanost prigovora koji se odnosio na utvrđivanje identiteta nekretnine. Spornim smatra da li uopće postoje preduvjeti za vođenje predmetnog postupka obzirom da tužiteljice nikad u spis nisu priložile akt o oduzimanju zemljišta, kao i da je prekoračen prekluzivni rok iz Zakona o eksproprijaciji za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade.

2.3. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu i ukinuti (pravilno poništiti) prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora zainteresiranoj osobi u skladu s priležećim troškovnikom, podredno predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu s uputom da se odrediti drugi sudac zbog sumnje u pristranost uređujućeg suca. Potražuje trošak sastava tužbe, pristupa ročištu 30. kolovoza 2024. i žalbe na presudu u ukupnom iznosu od 3.250,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tužiteljice i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti zakonitom.

5. U konkretnom predmetu sporno je da li tužiteljice, kao pravne slijednice MO, ostvaruju pravo da im se primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12.) odredi naknada za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 čhv.

6. Navedenom odredbom Zakona o izvlaštenju propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak, koji prethodio ovom sporu, pokrenut 6. studenoga 2007. na temelju zahtjeva ZO i ŠO, za određivanje naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je oduzeto iz posjeda njihove prednice (MO) rješenjem Skupštine općine Črnomerec, broj: 04-16/34-1965 od 7. lipnja 1965., a u korist, pravnog prednika zainteresirane osobe (Direkcije za regulacione i melioracione radove u slivu rijeke Save).

7.1. Postupajući po uputi tuženika izraženoj u rješenju KLASA: UP/II-943-05/11- 01/49, URBROJ: 514-03-02-03/1-11-2 od 12. prosinca 2011. prvostupanjsko je tijelo prikupilo dokaze, uključujući uvjerenja iz katastra i podatke o povijesti čestica, a nakon čega je, donijelo rješenje KLASA: UP/I-943-05/12-01/1 URBROJ: 251-14-11-1/007-19- 15 od 10. travnja 2019. kojim je odbilo zahtjev tužiteljica radi utvrđivanja naknade za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovakvo utvrđenje prvostupanjsko je tijelo utemeljilo na, spisu priležećem, zapisniku Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sastavljenog pred Općinskim sudom I u Zagrebu od 27. listopada 1967., iz kojeg proizlazi da je za nekretnine upisane u posjedovni list broj 5683 k. o. [katastarska općina], među njima i k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], koje koristi Direkcija za Savu, u ranijem zemljišnoknjižnom ispravnom postupku utvrđivana odšteta prethodnim vlasnicima nekretnina i koja je u cijelosti isplaćena. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je zaključilo da nema osnove za ponovno određivanje naknade za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Pravilnost ovakvog utvrđenja potvrđena je rješenjem tuženika KLASA: UP/II - 943-05/19-01/39 URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 26. srpnja 2022., koje rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2738/22 od 29. svibnja 2023. uz uputu tuženiku da podrobnije utvrdi činjenično stanje u odnosu na činjenicu prethodne isplate naknade i da u roku 60 dana donese novu odluku.

8.1. Postupajući po navedenoj presudi, ovdje osporenim rješenjem, od 14. studenoga 2023., tuženik je ponovno odbio žalbu tužiteljica izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 10. travnja 2019. kao neosnovanu, potvrđujući prethodno izraženo stajalište da je naknada već ranije isplaćena te da nema zakonske osnove za novo određivanje naknade.

9. Međutim, suprotno stajalištu upravnih tijela, ovdje osporenom presudom prvostupanjski je sud, smatrajući da podaci spisa predmeta ne daju dovoljnu osnovu za zaključak da je u ranijem zemljišnoknjižnom ispravnom postupku utvrđivana odšteta ranijim vlasnicima nekretnina i koja je, kao takva, u cijelosti isplaćena, poništio rješenje tuženika od 14. studenoga 2023. i prvostupanjsko rješenje od 10. travnja 2019. te je vraćajući predmet tuženiku na ponovni postupak dao uputu da se u ponovnom postupku utvrdi koji je to prije vođen zemljišnoknjižni ispravni postupak (koji se spominje u zapisniku od 27. listopada 1967.) smatrajući da bi se u tom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku trebalo nalaziti rješenje o određivanju naknade ili sklopljena nagodba o naknadi, kao i dokaz o isplati naknade.

10. Međutim, razmatrajući spisu predmeta priležeću dokumentaciju u kontekstu žalbenih navoda, ovaj Sud ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije u osporenom rješenju od 14. studenoga 2023. dao iscrpno i na zakonu utemeljeno obrazloženje o odlučnim činjenicama, posebno se osvrćući na dokaznu snagu zapisnika Općinskog suda I u Zagrebu od 27. listopada 1967.

11. Naime, po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno obrazložio da navedeni zapisnik predstavlja javnu ispravu koja uživa presumpciju točnosti i istinitosti sadržaja, a iz istog nedvojbeno proizlazi da je za predmetno zemljište (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u ranijem zemljišnoknjižnom ispravnom postupku utvrđena odšteta ranijim vlasnicima te da je ista u cijelosti isplaćena. Osim navedenog, tuženik je u svom obrazloženju ispravno ukazao i na Uputstvo o zemljišnoknjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta kao i odredbu članka 54. stavka 1. Zakona o eksproprijaciji. Prema tim propisima, zemljišnoknjižni sud po službenoj je dužnosti bio obvezan provjeriti postojanje dokaza o isplaćenoj naknadi prije nego što bi dopustio upis društvenog vlasništva u zemljišnu knjigu, a slijedom čega proizlazi da sama činjenica što je upis proveden, uz izjavu službene osobe u zapisniku, upućuje na zaključak da su nadležna tijela imala na uvid isprave o isplati koje se danas, nakon proteka više od 40 godina, više ne mogu fizički pronaći u arhivama.

11.1. Dodatno, ovaj Sud prihvaća žalbene navode zainteresirane osobe da se u ovakvim postupcima ne može apsolutizirati potreba za predočenjem računovodstvenih isprava (potvrda banke i sl.), s obzirom na to da se takva dokumentacija prema propisima čuva deset godina, a zahtjev za naknadu je u konkretnom slučaju podnesen tek 2007. godine, dakle desetljećima nakon provedene deposedacije. Također, izostanak prigovora ranije vlasnice MO, tijekom samog ispravnog postupka 1967. godine, odnosno nepokretanje ikakvih naknadnih postupka u smislu potraživanja predmetne naknade, dodatno potvrđuje opravdanost zaključka da je njezino imovinsko pravo, nakon oduzimanja predmetnog zemljišta, bilo namireno.

12. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud smatra da se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim jer je tuženik postupio sukladno ranijim uputama suda, proveo je detaljnu analizu dostupnih dokaza i pravilno zaključivši da nema osnove za ponovno određivanje naknade za nekretninu za koju je ista već isplaćena.

13. Iz navedenih razloga, ovaj Sud nalazi žalbu zainteresirane osobe osnovanom, a tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovanim, budući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravo kada je poništio rješenje tuženika koje je utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

14. Kako je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu zainteresirane osobe, Sud je usvojio žalbu, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a poništio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za poništenje osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja (točke I. i II.).

15. Odluka o troškovima upravnog spora (točke III. i IV. izreke presude) donesena je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a. Naime, s obzirom na naprijed navedeno, tužiteljice u sporu nisu uspjele radi čega je njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora trebalo odbiti (točka III.)

15.1. Zahtjev zainteresirane osobe, koja je u sporu uspjela, valjalo je usvojiti te priznati pravo na naknadu zatraženog troška spora odmjerenog u skladu s Tbr. 27., točka 1., 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), odnosno trošak sastava tužbe, pristupa ročištu pred prvostupanjskim sudom održanim 30. kolovoza 2024. te sastava žalbe , u ukupnom iznosu od 3.250,00 eura, uz zatražene pripadajuće zakonske zatezne kamate (točka IV.)

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude, dok je odluka o troškovima upravnog spora (točke III. i IV. izreke) donesena na temelju odredbe članka 147. stavka 1. i 144. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić