Poslovni broj: Usž-1311/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Mirela Blažević, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1688/2024-7 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1688/2024-7 od 14. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/89, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 16. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 013/787, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 7. prosinca 2023., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/89, URBROJ: 251-02- 01/001-24-3 od 16. siječnja 2024., odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-013/787, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-3 od 7. prosinca 2023.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, ističe da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivnosti, odnosno da je ona imala legitimna očekivanja da će pravo na novčanu pomoć ostvarivati do petnaeste godine djetetova života. Smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva i to zakašnjelom akcijom uprave. Poziva se na načelo zašite stečenih prava tvrdeći da pravomoćno rješenje kojim je stranka stekla određena prava može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su zakonom predviđeni. U prilog toj tvrdnji, poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tvrdi da je upravno tijelo donijelo rješenje nakon proteka roka propisanog odredbom članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, smatrajući da nije riječ o instruktivnom roku, budući da je navedeni opći akt u cijelosti vremenski (temporalni) propis. Drži da je tuženik postupio suprotno načelu zakonitosti, kao i da nije postojala ovlast za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti. Osporava pojedinačnu ovlast potpisnika prvostupanjskog rješenja i općenitu drugostupanjsku nadležnost gradonačelnika . Ujedno osporava odluku o troškovima. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda te usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti (pravilno poništiti) pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na odlučivanje. Potražuje troškove sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prvenstveno, ovaj Sud ocjenjuje da tijekom upravnog spora prvostupanjski sud nije postupao na način koji bi doveo do povrede prava na pravično suđenje i načela jednakosti oružja kao njegovog sastavnog elementa. Naime, zahtjevi pravičnog postupanja s aspekta primjene navedenog ustavnog i konvencijskog načela traže da se osigura jednakost stranaka u postupku, na način da se svakoj stranci omogući korištenje procesnih prava, pri čemu se ne favorizira pozicija bilo koje stranke. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud takvim zahtjevima udovoljio te je održao i ročište za raspravu dana 15. prosinca 2025. Stoga je tužiteljica u upravnom sporu (kao i u upravnom postupku) sudjelovala na način koji joj daje mogućnost da se izjasni o svim bitnim činjeničnim i pravnim pitanjima za odlučivanje o upravnoj stvari.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su rješenjem upravnog tijela prvog stupnja od 7. prosinca 2023. izmijenjene odredbe rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/317, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 15. veljače 2017. o visini novčane pomoći po pojedinim razdobljima i o vremenu prestanka tog prava, na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim je rješenjem tuženika odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja upravnog tijela prvog stupnja.

7. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Valja reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom je Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke odbijen.

8. Nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice u kojem navodi da upravno tijelo prvog stupnja nije bilo nadležno donijeti prvostupanjsko rješenje kojim su zamijenjene odredbe rješenja od 15. veljače 2017. Ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Također, odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 13/22. i 31/22.) propisano je da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

9. Treba reći da ovlast za donošenje pojedinačnih akata iz članka 6. Odluke/22 nesumnjivo obuhvaća i ovlast za pokretanje upravnog postupka, jer se upravni akt (pojedinačna odluka kojom javnopravno tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS-a) ne može donijeti bez prethodnog pokretanja upravnog postupka. Stoga odredbu članka 42. stavka 1. ZUP - a treba promatrati vezano za članak 6. Odluke/22, iz čega proizlazi zaključak da je prvostupanjsko tijelo imalo pravnu osnovu za pokretanje predmetnog postupka po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 procesni je instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po njoj.

11. Nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice da se pravomoćni upravni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, odnosno isključivo povodom žalbe tužiteljice, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje. Naime, odredbom članka 130. ZUP-a propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona, o čemu ovdje nije riječ. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom, odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni „zakonodavac“ nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

12. Sud ne ocjenjuje osnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju budući da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valja imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).

13. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivnosti, suprotno mišljenju tužiteljice, već je u presudi Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. (točka 124.) kao i u presudi Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. (točka 35.), izraženo shvaćanje da sporne Odluke, navedene u tim presudama, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom javnopravnih tijela ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg) već se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena zbog čega se ovdje ne radi o povratnom djelovanju već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je, pod određenim uvjetima dopušten, a u primjeni kojeg su i donesena ovdje osporena rješenja javnopravnih tijela.

14. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi zauzeo pravilno pravno shvaćanje te stoga navodi žalbe nisu osnovani ni od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda. Zbog svega naprijed navedenog, Sud ne nalazi povrede ustavnih ni konvencijskih prava u konkretnom predmetu.

15. Odluka o troškovima spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

16. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

17. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela (točka II. izreke).

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković