Posl. br. Kzd-35/2022-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji za mladež tog suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika PČ, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KOz-DO-19/2022 od dana 12. travnja 2022. godine, koja je u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljena dana 13. travnja 2022. godine, radi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon tajne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 23. travnja 2026. godine, u prisutnosti optuženika PČ, branitelja optuženika Bojana Lujaka, odvjetnika iz [adresa] i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ČČ, državnoodvjetničke savjetnice, dana 28. travnja 2026. godine u odsutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca P i majke ĐČ, rođ. Č, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike  Hrvatske,  sa  završenom  srednjom  stručnom spremom, oženjen, otac dvoje  djece,  zaposlen, prosj. mj. primanja  900,00-1.000,00  eura,  dobrog  imovnog  stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je od početka rujna 2020. do 5. studenog 2021. u Novoj Mokošici, Od izvora 43, svjestan da time ugrožava daljnji psihofizički razvoj djeteta GČ, rođ. **.**.2008., u više navrata zbog loših ocjena u školi udarao dijete GČ žlicom po tijelu, u nakani da kod kćeri GČ izazove osjećaj straha i prepasti govorio kćeri VČ: "Slomit ću te", Razbit ću te", "Istuć ću te", "Nalupat ću te", a što je kod djeteta GČ izazvalo osjećaje straha i uznemirenosti i sve negativno utječe na daljnji odgoj i razvoj djeteta GČ,

dakle, kao roditelj zlostavio dijete, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona, u stjecaju s kaznenim djelom protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - u daljnjem tekstu KZ/11).

II. Na temelju odredbe 177. stavku 2. KZ/11, optuženiku PČ se za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, optuženiku PČ se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st.1. KZ/11,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, optuženik PČ se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku PČ se izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena jedinstvena kazna zatvora, u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku PČ se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i to od dana 17. studenog 2021. godine u 19:15 sati do dana 19. studenog 2021. godine.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-3522 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. Kzd-35/2022), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 13. travnja 2022. godine optužnicu broj Koz-DO-19/2022 od dana 12. travnja 2022. godine, protiv optuženika PČ, radi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11., sve u svezi sa čl. 51. KZ/11.

1.1 Rješenjem ovoga suda, posl. br. Kovm-16/2022, dana 2. rujna 2022. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj Koz-DO- 19/2022, od dana 12. travnja 2022. godine.

2. Pozvan da se očituje o optužnici optuženik PČ je naveo da se ne smatra krivim, iznosit će svoju obranu na kraju dokaznog postupka i odgovarati na postavljena pitanja suda i branitelja.

3. U dokaznom postupka, sud je izveo sve dokaze optužbe, te je pročitan iskaz svjedokinje PČJ koji je dala na raspravi dana 23. travnja 2024. godine (list spisa 173-174), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje djeteta GČ od dana 23. siječnja 2025. godine, sa prijepisom snimke i DVD-om (list spisa 209-212), pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju svjedokinje GČ od 16. ožujka 2022. godine, s prijepisom snimke s DVD-om (list spisa 127 i 132), te su pregledani i pročitani izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Dubrovnik broj KU-233-21 od 17. studenog 2021. (list spisa 11-16), nalazi Opće bolnice Dubrovnik od 17. studenog 2021. za GČ (list spisa 30-31), dopis djelatnika "Hrabrog telefona" (list spisa 41), socijalna anamneza za dijete GČ Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 9. prosinca 2021. (list spisa 92-94), nalaz dr. ČČJ od 10. prosinca 2021. (list spisa 104)

3.1 Prihvaćeni su i dokazni prijedlozi obrane, te je ispitana svjedokinja RČ, na glavnoj raspravi kod ovoga suda dana 12. ožujka 2024. godine (list spisa 168-169).

3.2 Sud je pročitao i pregledao mail RČ upućen državnom odvjetništvu, kao i liječničku dokumentaciju (list spisa 103-104).

4. Na kraju dokaznog postupka, pročitan je i pregledan izvod iz kaznene evidencije za optuženika PČ od 19. studenog 2021. godine (list spisa 56-57).

5. U svojoj obrani optuženik PČ je naveo da nije napravio ništa i ne zna kako da se brani. Živi normalan obiteljski život, nema problema sa djecom, ni je napravio ništa i ne da mu se braniti za nešto što nije napravio. VČ je savršeno dijete, nikada u životu nisu imali problema, niti se susretali s nečim ovakvim, osim toga. I sada žive jedan obiteljski život, normalan. Oni sada moraju sakrivati da idu na sud, jer ona osjeća grižnju savjesti. Svo slobodno vrijeme provode zajedno, druže se. Neugodno mu je uopće pričati o tome. Na upit branitelja, optuženik je izjavio da nikada nije prijetio svojoj kćeri, ona se tada sa ekipom iz Mokošice, s kojima je bila od vrtića, prestala družiti i taj dan je bila nemoguća, sa sestrom se čupala, osmi razred, nitko pametniji od nje, tada su je i bili stavili u kaznu, digli telefon, zabranili da ide na rođendan i ona je tada napravila što je napravila. I sam je rekao da bi ovo priznao, da je napravio. Morao je reagirati na način da ih razdvoji, kada se čupa sa sestrom, ali ni je ovo napravio. Ovaj sudski postupak na nju ne utječe ugodno, zato i skriva ju to od nje. Ona je super u školi, na praksi, u sportu, slika, pjeva u zboru te, isto tako, ima stipendiju za sudjelovanje u reprezentaciji u vaterpolu. Jednom su je vodili u psihologa u bolnicu i isti joj je i tada rekao "Dijete, ostavi se ćorava posla", nešto u tom smislu, nije pismeno, ali je tako rekao, a sve je bilo vezano za svađu s prijateljicama.

5.1 Temeljem čl. 435. st. 2 ZKP/08, pregledan je i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PČ od 18. studenog 2021. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 32-36), kod Policijske postaje Dubrovnik, kada je optuženik PČ naveo da kćeri nije zavrnuo ruku i bacio na pod, to sigurno nije istina. Žlicom ju je kao i svaki roditelj klepnuo sigurno više puta, po stražnjici jest, ali po glavi nije. Ima dvije kćeri , džumbus po sobi, udaraju se, tuku, sigurno je uletio više puta pa ih razdvojio, klepnuo možda i jednu i drugu, nije je gurnuo niti zavrnuo rukom. On je čovjek koji viče, ako je zaprijetio sigurno jest, dobi jedan slomit ću te, ne diraj sestru razbit ću te, da bi tek na konstataciju policijskog službenika da su to riječi koje on govori djetetu naveo, da ne, da govori neke benigne stvari, istući ću te ako ne ostaviš sestru, izađi iz sobe, ostavi sestru nalupat ću te, je sigurno rekao. Ne može reći da nije kćeri branio da ulazi u njihovu spavaću sobu, tu je stol od šminke i svaki dan kada dođu, žena govori nema četke, laka, šminke i zato joj brani. Nije svojoj kćeri prijetio smrću.

6. Svjedokinja RČ u svom iskazu je navela da joj je bilo šokantno čitati navode optužnice. To nije ništa istina. VČ je bila u sedmom razredu, i njezin karakter je bio takav da je uvijek tražila nekog krivca, i tu svoju buntovnost je usmjerila na oca. I dan danas nije shvatila koje će posljedice biti ukoliko se obrati Plavom telefonu. Oni o toj situaciji više nisu pričali, ona je jučer osjetila da se ponovno nešto događa, počela je plakati. Njezin suprug je zaista brižan otac, 24 godine su zajedno, on je čak i dosta pasivan, uvijek kaže na Ellina pitanja "Pitaj mamu.". Njoj je i ovo danas teško, ne može vjerovat da su se našli u ovoj situaciji. Na upit branitelja optuženika, svjedokinja je izjavila da i danas VČ ima tu neku sklonost optuživanja. Na primjer, u školi je dobila lošije ocjene iz matematike, radi čega je govorila da joj se rugaju u razredu, isto tako, kada ide na instrukcije iz matematike govori da je profesorica prezahtjevna, da viče, da joj ne da da koristi mobitel i slično. Nikada nije vidjela da bi njezin suprug ikada udario djecu, niti da bi im govorio "Slomit ću te, razbit ću te, istući ću te", a niti da bi ih udarao žlicom za cipele, gurao ili zavrtao rukom. U vrijeme kada je VČ prijavila na Plavi telefon oca, bila se posvađala sa svoje tri prijateljice, te je bila izolirana od društva, dosta bi se povukla u sebe, a oni možda to tada nisu prepoznali kao ozbiljan problem. Sada je puno bolje, dosta je aktivnija, uključili su je u razne aktivnosti, volontira u Crvenom križu i igra vaterpolo u Juga. Nakon što se ovo dogodilo, ona je razgovarala sa njezinom tadašnjom razrednicom, sa psiholozima i svim njezinim profesorima, te su im oni svi rekli jedno, da je to kod nje bila faza depresije, te su im sugerirali da je uključe u neke aktivnosti. Upisala je i srednju školu i do sada nisu imali nikakvu sličnu situaciju.

7. U svom iskazu svjedokinja ĐČJ je navela da ne zna zašto je pozvana. Njoj je trebalo neko vrijeme da se sjeti o čemu se radi. Pretpostavlja da se radi o događaju, dok je još radila u Centru, kao stručni psiholog. Sjeća se da je tada bila u pripravnosti, kada je bila izrečena žurna mjera, djevojčica je davala iskaz u policiji, a tada je došla i majka. To je ono čega se ona sjeća. Ona je bila pozvana, dok je dijete davalo iskaz u policiji. Na upit tužitelja, svjedokinja je izjavila da nije bila ispitana kao svjedok na policiji, u ovom predmetu. Na upit branitelja optuženika, svjedokinja je izjavila da se ne sjeća da je ikada razgovarala sa djetetom, bez prisustva policije.

7.1 Temeljem čl. 426. ZKP/08, pročitan je iskaz svjedokinje PČJ , koji iskaz je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Policijske postaje Dubrovnik dana 30. studenog 2021. godine (list spisa 88-90) kada je izjavila da joj je dana **.**.2021. VČ ispričala kako je prije dva tjedna ušla u spavaću sobu roditelja koja se nalazi u obiteljskom stanu u [adresa], kojom prilikom je uzela maminu četku za kosu, a što je mamu naljutilo te je to ispričala tati koji je došao sa posla, nakon čega se tata naljutio te je VČ gurnuo rukom u predjelu prsa uslijed čega je VČ pala na pod, a da bi nakon toga otac PČ uzeo za ruku VČ i istu zavrnuo što je VČ jako zaboljelo, da bi nakon toga otac VČ rekao „drugi put ti neće ni Hitna pomoć“. VČ joj je još ispričala kako je u mjesecu srpnju 2021. godine u obiteljskom stanu tata VČ udario plastičnom žlicom za cipele iz razloga što se VČ nije spremila na vrijeme kada su trebali ići u mjesto Trstenik na Pelješcu. Također joj je VČ rekla kako ju je tata znao tući kad bi dobila lošu ocjenu u školi, ali se ne sjeća kad je to bilo, te je VČ također rekla kako je mama znala za to, ali se nije nikad miješala. Nakon što je pročitan njezin iskaz koji je dala kod Policijske postaje Dubrovnik svjedokinja je navela da je na početku rekla čega se ona sjeća.

8. U svom iskazu koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedokinje djeteta od strane suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku dana 23. studenog 2021. godine oštećena – dijete GČ nije željela svjedočiti, iskazujući da ne želi biti tu, da želi da se njezin otac vrati doma i da bude sve normalno te da ne želi uopće odgovarati na pitanja, dok je stručni suradnik suda klinički psiholog PČJV navela da je razgovarala sa djetetom, a i sa majkom i zaključila da bi daljnje inzistiranje i produljivanje cijele priče moglo samo djetetu naškoditi.

8.1 U svom iskazu koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedokinje djeteta kod Općinskog suda u Dubrovniku od dana 23. siječnja 2025. godine, svjedokinja dijete GČ je navela da misli da se to dogodilo prije četiri godine, misli da je malo pretjerala, a u smislu zato što je tada imala oko 12-13 godina. Iduće godine je punoljetna i kada sada gleda s tog nekog gledališta to je moglo skroz drukčije se dogoditi. Način na koji su oni njima bili u školi prikazivali taj telefon i to, to je bilo kao da pričaju sa chat GPT-jem, na taj neki način, karikira, misli da nitko nije znao da će se to tako završiti, i to kako je napisala, to bilo je tako s njenim ocem, kaže to se nije uopće tako dogodilo, niti je on ikad digao ruku na nju, ni na sestru, doslovno ni na koga, a ona je tada bila ušla tek u pubertet i to, bila se posvađala sa prijateljicama s kojima se družila od vrtića što ju je pogodilo, još su razlozi što se nije sa nikim družila, to je priča za sebe, ali misli jednostavno to se dogodilo , sve odigralo i kada je eto poslala taj mail, nije bila razmislila dvaput, jer je tvrdoglava, vazda bila i ostala i nekako nije znala u kojem smjeru to vodi. Kada bi gledala sada na cijelu tu situaciju, niti otac nikada nije digao glasa na njih, niti ih je ikada udario, ni ništa. To je bilo u njezinoj ludoj glavi sa 12 i pol-13 godina, i misli da se skroz glupo dogodilo, jer je otac osoba koja najviše pazi na njih, misli isto sa mamom i on je osoba koja je prije dva mjeseca nju vodio na Đ, jer je znao koliko voli Đ slušati. Idući mjesec je vod i u Beograd, jer zna koliko želi poći u Beograd. Kada su u školi to bili pričali stalno, oni su tamo njima prikazivali na način da je to tipa nešto ono kao, da je to kao da priča ju sa Chat GPT- jem, više manje, to nisu kao prave osobe, oni su bili samo ono random bili došli, rekli, uključili su kao policijske službenike i ona kao dijete malo s 13 godina stala i gleda što se događa, oni su je isprepadali čisto, zato što je i žena koja je bila u socijalnoj njoj bila u školi, nije joj predavala, već je bila tamo u stručnoj službi, stalno je bila na satu, nju je poznavala i sve što se to bilo izdogađalo nije trebalo baš ići u tom smjeru. Nju je više isprepadalo to što su oni radili, bili na Hitnoj, na policiji i kako su oni nju bili ispitivali. Otac joj nikada nije prijetio smrću.

9. Iz podataka Hrabrog telefona koji su dostavljeni u spis predmeta proizlazi da se dijete GČ javila putem maila u nekoliko navrata kada su i saznali da kod kuće duže vrijeme doživljava fizičko i emocionalno zlostavljanje od strane roditelja, da učestalo svjedoči verbalnim sukobima roditelja te zanemarivanje njenih potreba (favoriziranje sestre).Navodi da je u stalnom grču i strahu od ponavljanja nasilja, razmišlja o bijegu od kuće kod prijateljice u Varaždin, spominje da se samoozljeđuje kako bi ublažila emocionalnu bol, a sve navedeno ukazuje na prisutnost intenzivnih depresivnih i anksioznih smetnji za koje ne dobiva adekvatnu podršku.

10. Iz spisu priložene medicinske dokumentacije Opće bolnice Dubrovnik za oštećenu – dijete GČ, proizlazi da je ista dovedena dana 17. studenog 2021. godine u pratnji socijalnog radnika i policije radi samoozljeđivanja.

11. Nakon provedenog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, ovaj sud smatra utvrđenim, kako je optuženik PČ počinio kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, upravo na način kako mu se to stavlja optužnicom na teret.

12. U svojoj obrani na glavnoj raspravi optuženik poriče učin na teret mu stavljen ih kaznenih djela, navodeći da nije napravio ništa, i ne zna kako da se brani, VČ je savršeno dijete i oni nikada nisu imali problema, u to vrijeme se prestala družiti sa ekipom iz Mokošice sa kojom je od vrtića, bila je nemoguća, čupala se sa sestrom, stavili su je u kaznu, digli telefon, zabranili da ide na rođendane, i ona je napravila što je napravila. Kada se počupa sa sestrom mora reagirati na način da ih razdvoji, ali nije napravio ovo što mu se stavlja na teret. Navode njegove obrane potvrđuje i u svojstvu svjedoka ispitana RČ, supruga optuženika i majka oštećene GČ, poričući da bi se isti ikada prema oštećenoj ponašao na način kako je to opisano u optužnici, te navodeći da je ista svoju buntovnost u to vrijeme usmjerila prema svome ocu, posebno napominjući da nikada nije vidjela da bi njezin suprug udario djecu, a niti im je govorio „Slomit ću te, razbit ću te, istući ću te“, a niti ih je udarao žlicom za cipele, dok se u to vrijeme oštećena, njezina kćer GČ posvađala sa svoje tri prijateljice, povukla se u sebe što oni možda nisu prepoznali kao problem.

12.1 Obranu optuženika PČ sud je cijenio neosnovanom i usmjerenom ka oslobađanju od kazneno-pravne odgovornosti. Naime, iz njegove obrane koju je dao kod Policijske postaje Dubrovnik prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, proizlazi da je isti oštećenu dijete svoju kćer GČ više puta „klepnuo“ žlicom, isto tako potvrđuje da je on čovjek koji viče, ako je zaprijetio sigurno jest, ako dobije jedan da će je slomiti, da ostavi sestru da će je razbiti, da će je istući i nalupati, a što je u suprotnosti sa njegovom obranom koju je dao kod ovoga suda kada navodi da sa VČ nije bilo nikakvih problema i da je VČ savršeno dijete. Navode njegove obrane koju je dao kod policije dijelom potvrđuje i dopis upućen od strane Hrabrog telefona, a i iz kojeg dopisa proizlazi da im se dijete GČ obratila putem maila i to dana 5. studenog 2021. godine u 19:08, 10. studenog 2021. godine u 10:35 sati i 10:41 sati, istog dana, kao nadopuna ranijeg maila, iz kojih mailova se saznaje da kod kuće duže vrijeme doživljava fizičko (tuku je po tijelu žlicom za cipele, otac joj je zavrnuo ruku) i emocionalno zlostavljanje (prijetnje, vrijeđanje, omalovažavanje) od strane roditelja, da je u stalnom grču i strahu od ponavljanja nasilja, razmišlja o bijegu od kuće, a također spominje i samoozljeđivanje kako bi ublažila emocionalnu bol. Isto tako i iz medicinske dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je oštećeno dijete dovedeno na pregled u pratnji socijalnog djelatnika i policije radi samoozljeđivanja. Za istaknuti je da je optuženik u svojoj obrani kod policije iskazao da je kćeri upućivao riječi da će je s lomiti i razbiti, da bi tek na konstataciju policijskog službenika koji je provodio radnju njegovog ispitivanja, a vezano za riječi koje upućuje djetetu, naveo da djetetu govori „istući ću te“ i „nalupat ću te“, međutim po stavu ovoga suda nedvojbeno je da je djetetu upućivao i riječi da će ga slomiti i razbiti, što je prvotno i naveo, da bi potom želeći poboljšati svoju procesnu poziciju, a nakon konstatacije policijskog službenika na način na koji komunicira sa svojim djetetom, istaknuo da djetetu govori samo „benigne stvari“, u smislu da će je istući i nalupati.

13. Na iskazu svjedokinje PČJ, koji je dala na glavnoj raspravi, sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, budući da je ista na glavnoj raspravi navela da se sjeća da je bila u pripravnosti kada je bila izrečena žurna mjera i djevojčica je davala iskaz u policiji, a kada joj je sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 pročitan njezin iskaz koji je dala kod Policijske postaje Dubrovnik dana 30. studenog 2021. godine, svjedokinja je navela da je na početku rekla čega se sjeća, pa kako je svoj iskaz davala kod policije bez nazočnosti optuženika ili njegovog branitelja to se na njezinom iskazu koji je dala kod policije kao nekonfrontiranom u isključivoj mjeri nije mogla temeljiti osuđujuća presuda, međutim imajući u vidu obranu optuženika kod policije, gdje ne poriče da je svoju kćer oštećeno dijete GČ, tukao sa žlicom, prijetio joj da će je istući, slomiti, nalupati, razbiti, dok u svom iskazu kod policije svjedokinja ĐČJ potvrđuje da joj je oštećeno dijete te zgode ispričalo da ju je otac između ostalog udarao žlicom za cipele, da je bilo fizičkog i emocionalnog nasilja saznaje se iz podataka Hrabrog telefona, kao i iz medicinske dokumentacije za oštećenu dijete GČ, pa je sud iskaz ove svjedokinje, koji je dala kod policije cijenio vjerodostojnim, tim više što je ista kao službena osoba, u to vrijeme zaposlenica Centra za socijalnu skrb, postupala u okviru svojih zakonskih ovlasti i nema nikakvog razloga neistinito iskazivati.

14. Iskazu svjedokinje supruge optuženika RČ, kao i iskazu oštećene djeteta GČ, kćeri optuženika, sud nije poklonio vjeru cijeneći da iste svojim iskazima žele osloboditi optuženika od kaznenopravne odgovornosti, tim više što je očigledno da su se odnosi unutar obitelji bitno popravili ( otac je vodi na koncet njoj omiljene pjevačice, vodit će je u grad, koji želi posjetiti, sudski postupak na nju ne utječe ugodno što proizlazi iz obrane optuženika), i oštećena ne tereti svog oca za učin na teret mu stvljenih kaznenih djela na njezinu štetu, očigledno želeći pobojšati njegovu procesnu poziciju u ovom postupku.

15. Dakle, tijekom postupka utvrđeno je, a što proizlazi iz iskaza samog optuženika kod policije da je svojoj kćeri prijetio ako dobije jedinicu da će je slomiti, kao i da ne dira sestru da će je razbiti, govorio joj je da će je istući i nalupati, dakle da joj je prijetio nekim zlom, što je kod oštećene - djeteta izazivalo osjećaj uznemirenosti, a što ukazuje i činjenica da je ista i poslala mail Hrabrom telefonu, ukazujući na fizičko i emocionalno zlostavljanje. Iako optuženik svoje postupanje želi opravdati činjenicom da se oštećena tukla sa sestrom, da je bio „džumbus“ po sobi, radi čega je istoj i upućivao naprijed navedene riječi, kao i kada dobije jedinicu u školi, to nije bio razlog koji bi ga mogao ekskulpirati od kaznenopravne odgovornosti, tim više što je kao roditelj mogao djetetu ukazati na neprihvatljivost njezinog ponašanja, poglavito imajući u vidu da se nalazila u izrazito osjetljivoj dobi od trinaest godina. Činjenica da je optuženik inkriminirane zgode, oštećenoj djetetu FČ upućivao riječi da ako dobije jedinicu da će je slomiti, da ne dira sestru da će je razbiti, da će je istući i nalupati, dakle da joj je prijetio nekim zlom, ukazuje na to da je postupao u nakani da kod oštećene izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Da bi neka prijetnja bila ozbiljna, nije potrebno da osoba koje upućuje prijeteće riječi ima namjeru iste i izvršiti, već je dovoljno da su upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj su upućene izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, a naprijed navedene riječi to jesu, te je upućujući te riječi optuženik očito postupao u nakani ustrašivanja i uznemiravanja oštećene, a te su riječi i postupci optuženika kod oštećene izazvali osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, a oštećena je kćer optuženika, dakle, bliska osoba u smislu odredbe čl. 87. st.9. KZ/11, slijedom čega su se u optuženikovim postupanjem opisanim izrekom ove presude ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11. Nadalje je za istaći, da je optuženik u više navrata udario svoju kćer žlicom za cipele, što isti i priznaje u svojoj obrani, a što je kod oštećene stvorilo psihičku i fizičku neugodu na što poglavito ukazuje činjenica da se mailom obratila Hrabrom telefonu, ukazujući pritom na fizičko i emocionalno zlostavljanje prema njoj, dok se primjena fizičke sile, kao i prijetnje upućene djetetu , ne mogu smatrati uobičajenim odgojnim metodama, niti uobičajenom obiteljskom komunikacijom , već predstavljaju zlostavljanje djeteta, i po stavu ovoga suda nema dvojbe da su predmetni događaji izazvali izrazitu psihičku i fizičku neugodu na strani djeteta , a što uostalom proizlazi i iz medicinske dokumentacije priložene spisu – nalaza Opće bolnice Dubrovnik, iz koje se saznaje da je oštećeno dijete dovedeno u bolnicu od strane socijalnog radnika i policije radi samoozljeđivanja, čime su se u postupanju optuženika stekla obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

16. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznen im djelima, koja mu se stavljaju na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja ist ih bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da su njegova djela zabranjena i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Dakle, optuženik PČ je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenih djela, koja je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

17. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da se radi o do sada neosuđivanoj osobi, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena izrazita društvena opasnost počinjenih kaznenih djela. Stoga je sud, uzimajući u obzir navedene okolnosti, optuženiku, na temelju odredbe čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, temeljem čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom primjenom odredbi čl. 51. st.1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je optuženiku izrekao uvjetnu osudu, temeljem čl. 56. KZ/11, s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, smatrajući kako će se na ovaj način utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Navedenu kaznu Sud smatra primjerenom počinjen im djelima i osobi počinitelja, smatrajući da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije.

18. Po ocjeni suda, ovakva kaznenopravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

18.1 Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku PČ je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i to od dana 17. studenog 2021. godine u 19:15 sati do dana 19. studenog 2021. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

19. Iz činjeničnog opisa izreke presude sud je ispustio dio „ točno neutvrđenog dana u srpnju 2021. kćer GČ udario žlicom za cipele iz razloga što se nije spremila na vrijeme kada su trebali ići u mjesto Trstenik na Pelješcu, a dana 5. studenog 2021. gurnuo rukom u predjelu prsa dijete GČ, a uslijed čega je dijete GČ pala na pod, nakon toga je uzeo za ruku dijete VČ i zavrnuo ruku djetetu VČ, što je dijete jako zaboljelo, a potom u nakani da kod kćeri GČ izazove osjećaj straha i prepasti rekao kćeri VČ „Drugi put ti neće ni hitna pomoći“, kao i dio „u više navrata udarao dijete GČ po tijelu“, budući da se tijekom dokaznog postupka naprijed navedene činjenice nisu mogle nedvojbeno utvrditi, budući da optuženik iste poriče, ispitane svjedokinje GČ i RČ ih u svojim svjedočkim iskazima ne navode, a na iskazu svjedokinje PČJ, koji je dala kod policije bez nazočnosti optuženika ili njegovog branitelja, čiji iskaz ne potkrjepljuju i drugi dokazi, nije se mogla temeljiti osuđujuća presuda, te su iste i izostavljene iz činjeničnog opisa smatrajući da se time ne povrjeđuje objektivni identitet optužbe. Nadalje, za istaći je, da je ovlašteni tužitelj kazneno djelo prijetnje koje optuženiku stavlja na teret pravno kvalificirao kao kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, međutim, iz činjeničnog opisa djela razvidno je da se radi o kaznenom djelu iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a što je i naznačeno u izreci presude, budući da je sud vezan činjeničnim opisom, a ne pravnom kvalifikacijom djela.

20. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, a koje troškove je dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o radno sposobnoj osobi, koja je u mogućnosti svojim radom priskrbiti sredstva za plaćanje troškova ovoga postupka.

U Dubrovniku, 28. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj Koz-DO-19/2022

- optuženiku PČ, putem branitelja Bojana Lujaka, odvjetnika iz Dubrovnika

- branitelju optuženika Bojanu Lujaku, odvjetniku iz Dubrovnika

- zakonskoj zastupnici oštećene RČ