Poslovni broj: Usž-4276/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi obnove postupka izdavanja rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2420/2024-9 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2420/2024-9 od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-08/125, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 12. kolovoza 2024., kojim se odbija žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Makarskoj, KLASA: UP/I-350-05/23-05/000041, URBROJ: 2181/1-11-00-03/03-23-0005 od 27. listopada 2023., a kojim se odbacuje prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/16-05/000105, URBROJ: 2181/1-11-00-03/03-20-0009 od 24. prosinca 2020. (pravomoćno dana 17. siječnja 2021.).
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je u obrazloženju pobijane presude sud proizvoljno naveo da je dostavnica o primitku poziva za uvid u spis potpisana imenom tužiteljice i da taj potpis ne daje osnova sumnji da je tužiteljicu potpisala neka druga osoba, pritom ignorirajući izjavu tužiteljice da niti je primila niti potpisala niti našla makar i bez dostavnice u sandučiću rečeni poziv. Smatra da sud ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem da bi otklonio sumnju kako potpis na dostavnici nije potpisan od strane neke druge osobe pa je, radi utvrđenja ove činjenice, sud trebao izvesti dokaz vještačenjem, a ne jednostrano pokloniti vjeru strani koja ima monopol (pošta). Ističe da rečenog datuma nije bila na adresi svog prebivališta, o čemu postoje svjedoci, te da nije imala razloga ne očitovati se po navodno zaprimljenom pozivu, jer se radi o nekretnini na kojoj je upisana u katastru zemljišta i na kojoj je njen pravni prednik upisan u zemljišnoj knjizi, a za koju nikada nije pravomoćno okončan postupak oduzimanja. Dodaje da, bez obzira na vrlo upitnu prirodu odredbe članka 147. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom uređenju koja će se pobijati u odgovarajućem postupku, stranka koja je imala pravo sudjelovati u postupku, i to vlasnik (knjižni ili vanknjižni), uvijek ima pravo dobiti rješenje koje se na nju odnosi. S obzirom na navedeno, smatra da joj je pravo na primitak rješenja tuženik uskratio protivno načelima i zakonima Republike Hrvatske i Povelji EU o temeljnim pravima, slijedom čega predlaže ovom Sudu žalbu usvojiti.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužiteljica zatražila obnovu postupka, okončanog rješenjem o utvrđivanju građevne čestice od 24. prosinca 2020., iz razloga jer u tom postupku nije sudjelovala kao stranka, dakle iz razloga propisanog odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), ), prema kojoj se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.
6.1. Navedeni prijedlog je prvostupanjsko tijelo odbacilo, uz obrazloženje da je tužiteljica pozvana na uvid u spis predmeta pozivom od 26. studenoga 2020., kojeg je (prema priloženoj dostavnici) zaprimila 3. prosinca 2020., ali se istom nije odazvala, zbog čega joj je to rješenje dostavljeno izlaganjem na oglasnoj ploči prvostupanjskog tijela i elektroničkoj oglasnoj ploči, primjenom članka 147. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.). Naime, citiranom zakonskom odredbom, koja se sukladno dosljednoj sudskoj praksi odgovarajuće primjenjuje i na postupak donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice, izričito je propisano da se strankama koje nisu izvršile uvid u spis predmeta i nisu se javile upravnom tijelu, dostava vrši izlaganjem na oglasnoj ploči upravnog tijela i na elektroničkoj oglasnoj ploči u trajanju od osam dana, čemu je ovdje udovoljeno.
7. S obzirom na navedeno, a uvažavajući činjenicu da tužiteljica, ni uz prijedlog ni naknadno tijekom postupka, nije dostavila pravno relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da dostava navedenog poziva nije uredna, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zakonitim rješenja upravnih tijela, jer, i po ocjeni ovoga Suda, potpis na dostavnici o primitku prijepornog poziva ne daje osnova sumnji da ju je potpisala neka druga osoba niti tužiteljica za to pruža kakve dokaze, već s tim u vezi i u žalbi iznosi ničim potkrijepljene tvrdnje koje, stoga, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.
8. Kod toga, ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da je, prema odredbi članka 123. ZUP-a, obnova postupka izvanredni pravni lijek protiv konačnih odluka (rješenja protiv kojih se ne može izjaviti žalba) koji se može pokrenuti iz taksativno navedenih razloga u toj odredbi, a koji razlozi moraju biti učinjeni vjerojatnim i potkrijepljeni odgovarajućim dokazima već u trenutku podnošenja prijedloga da bi se uopće dopustila obnova postupka u smislu članka 126. ZUP-a, čemu ovdje nesporno nije udovoljeno.
9. Slijedom izloženog, proizlazi da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
