Poslovni broj: Usž-584/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817817894937, radi troškova upravnog postupka usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1511/2023-12 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1511/2023-12 od 12. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/665, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 15. ožujka 2023. u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka (točka I. izreke) te se odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev za prekidom ovoga upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je, povodom prigovora tužiteljice, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1272, URBROJ: 251-09-22-1/001- 22-02 od 30. studenog 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke) te je naloženo Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen (točka II. izreke).
3. Protiv pobijane presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Ujedno je postavila zahtjev za izuzeće pojedinih sutkinja ovog Suda, koji je odbijen rješenjem Ureda predsjednice Suda Broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. ožujka 2026., kao i zahtjev za izuzeće predsjednice Suda, odbijen rješenjem Ureda predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su IV-109/2026-2 od 1. travnja 2026. godine. U razlozima žalbe, u bitnom, ističe procesnu povredu odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS), do koje je, prema mišljenju tužiteljice, došlo jer od ročišta za raspravu do ročišta za objavu presude nije protekao rok od 15 dana. Prigovara da joj nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika, kao niti spis predmeta tuženika, iako je to pisanim putem zatražila te da joj na raspravi nije omogućen uvid u spis predmeta. Ujedno prigovara da na ročištu za objavu presude nisu ukratko obrazloženi razlozi donošenja odluke. Mišljenja je da sud nije ovlašten preispitivati odluku tuženika u dijelu u kojem je tužitelj ici pravomoćno dosuđen trošak prigovora te, nasuprot shvaćanju suda, smatra da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu. Smatra da su zaključci prvostupanjskog suda o „okončanju“ upravnog postupka i tumačenju odredbe članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP) suprotni ustaljenoj sudskoj praksi. Predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje suda te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak žalbenog postupka i trošak sudskih pristojbi.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu odluku sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Tužiteljica je pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost točke II. izreke rješenja tuženika od 15. ožujka 2023. u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
8. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je sporno je li novčana pomoć za roditelja odgojitelja procjenjiv ili neprocjenjiv predmet upravnog postupka, o čemu ovisi visina naknade troškova za zastupanje u upravnom postupku.
9. Prvostupanjskom presudom je potvrđen kao pravilan zaključak tuženika da je predmet ovog postupka neprocjenjiv, s kakvim shvaćanjem je suglasan i ovaj Sud, jer u konkretnom slučaju nije moguće određeno i nedvojbeno utvrditi visinu predmeta postupka, odnosno ukupni iznos novčane pomoći koja će tužiteljici biti isplaćena nakon što se provede ponovni upravni postupak.
10. Neosnovano prigovara tužiteljica da su tumačenja prvostupanjskog suda u pogledu primjene odredbi članka 161. ZUP-a protivni ustaljenoj sudskoj praksi. Naime, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučeno o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, ovaj Sud je zauzeo pravno shvaćanje da uopće nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je uopće poznato da li će za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Stoga, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu tužiteljice poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama ovog Suda, posl.br.: Usž- 1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno potvrdio odbijajući dio točke II. izreke rješenja tuženika koji se odnosi na preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka.
12. Također, neosnovano tužiteljica smatra da su povrijeđene odredbe ZUS-a glede poziva za ročište, budući da iz spisa predmeta proizlazi da na ročištu za raspravu, održanom 5. prosinca 2025., određeno da će se presuda objaviti 12. prosinca 2025., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a. U odnosu na prigovor da sud na ročištu za objavu presude nije kratko obrazložio razloge presude, valja reći da takva eventualna povreda ne predstavlja bitnu povredu pravila postupka u smislu odredbe članka 126. stavka 2. ZUS-a, jer takva povreda u konkretnom slučaju nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
13. Prigovor tužiteljice da joj nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika ocijenjen je neosnovanim jer spisu predmeta upravnog spora prileži potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena iz koje proizlazi da je opunomoćenik tužiteljice 22. rujna 2023. putem eKomunikacije preuzeo odgovor na tužbu tuženika. U odnosu na žalbeni prigovor da tužiteljici nije u pisanom obliku dostavljen spis predmeta tuženika, valja reći da, osim što sud nema zakonsku obvezu u pisanom obliku strankama dostavljati spis predmeta tuženika, tužiteljica takav zahtjev nije niti postavila, već je zatražila razgledavanje spisa predmeta na raspravi 5. prosinca 2025. godine. Iz raspravnog zapisnika ne proizlazi da je takav prijedlog tužiteljice odbijen, kao niti da joj je uvid u spis predmeta upravnog tijela omogućen, međutim iz zapisnika proizlazi da opunomoćenik tužiteljice nije imao daljnjih dokaznih prijedloga. S tim u vezi, valja reći da stranka u upravnom sporu ima pravo razgledati spis predmeta sukladno članku 113. stavku 1. ZUS-a, a sud ima ovlast, no ne i obavezu, stranci to pravo omogućiti tijekom rasprave, budući da je sud ograničen načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS -a, a stranka spis može razgledati i prije ili poslije rasprave. Predmetni spis tuženika sudu je dostavljen 19. lipnja 2023., a ročište je održano 5. prosinca 2025. godine. Stoga, Sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o bitnoj povredi od utjecaja na zakonitu i pravilnu odluku suda, posebice imajući u vidu da je tužiteljica i prije samog ročišta imala mogućnost kod prvostupanjskog suda razgledati spis predmeta, a u predmetnoj žalbi, kao ni tijekom prvostupanjskog upravnog spora, ne navodi od kakvog je utjecaja njezin uvid u sadržaj dokumentacije spisa predmeta tuženika na drukčiju odluku u ovog upravnoj stvari.
14. U pogledu rješenja kojim je odbijen zahtjev za prekid upravnog spora tužiteljica sadržajno ne iznosi nikakve razloge, zbog čega je u tom dijelu žalba tužiteljice također ocijenjena neosnovanom.
15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao izreci.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
