Poslovni broj: Usž-4363/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), BS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ASZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ĐS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), svi iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Marko Višić, odvjetnik iz Splita, Gorička 6a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba:

TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi obnove postupka izdavanja rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1683/2023-9 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1683/2023-9 od 27. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/24-08/30, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 17. svibnja 2024., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnje, KLASA: UP/I- 350-05/21-05/000035, URBROJ: 2181-1-10-5/1-24-0007 od 1. veljače 2024., kojim se odbacuje prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/17-05/000128, URBROJ: 2181/01-03-02-11- 18-0006 od 8. veljače 2018., a kojim je, po zahtjevu ovdje zainteresiranih osoba, utvrđeno da građevnu česticu postojeće stambene građevine čini dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], dio [katastarska čestica], dio [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 198 m[2] , na način prikazan kopijom katastarskog plana koja čini sastavni dio tog rješenja.

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te povreda odredaba upravnog spora. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističu da je obrazloženje rješenja nejasno, neobrazloženo i paušalno, te da se bitna povreda odredaba upravnog postupka očituje i u činjenici da sud nije na valjan način obrazložio pobijanu presudu, niti je dao bilo kakve razloge za donošenje iste pa se stoga presuda ne može valjano ispitati. Drže da sud prilikom donošenja presude nije uvažio činjenicu kako su u vrijeme podnošenja zahtjeva dana 13. rujna 2017., kao i u vrijeme donošenja rješenja od 8. veljače 2018., uz pravilnu ocjenu činjeničnog stanja, tužitelji bili aktivno legitimirani. Smatraju da se u konkretnom slučaju meritum postupka odnosi na nekretnine, radi čega aktivnu, ali i pasivnu legitimaciju treba gledati u širem kontekstu. Upiru na načela građanskog prava, odnosno stvarnog prava, te ističu kako sama činjenica da je pravna prednica tužitelja (MS) sudjelovala kao stranka u postupku promjene posjedovnog stanja odnosno pripajanja čestica, jer je bila pozvana od strane izrađivača elaborata, govori u prilog tome da je ona već u toj fazi postupka bila aktivno legitimirana jer je imala pravni interes. S obzirom na to, primjenom odredbi Zakona o nasljeđivanju , u trenutku njezine smrti na nasljednike su prešla sva prava i obveze koje je ona tada imala, pa tako i njezina legitimacija u svojstvu stranke u predmetnom postupku. Stoga smatraju kako nije od nikakvog značaja činjenica da tužitelji nisu bili upisani u zemljišne knjige kao vlasnici, jer isti polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te su samim tim aktivno legitimirani štititi svoja prava i interese. Ističu da je sud zanemario činjenicu da tužiteljima nikada nije dana mogućnost da pred upravnim tijelima sudjeluju u postupku i iznesu svoje navode, te da je prethodni postupak vođen protivno prisilnim propisima Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), a zbog čega je tužiteljima bilo uskraćeno sudjelovanje u upravnom postupku. Ukazuju na povredu jednog od temeljnih procesnih postulata upravnog postupka – davanje mogućnosti stranci da sudjeluje u postupku, te se poziva ju i na druge odredbe ZUP-a koje se odnose na utvrđivanje činjeničnog stanja, pretpostavke za neposredno rješavanje upravne stvari, prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku i sl. Slijedom svega navedenog, predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te poništiti osporeno rješenje, podredno, poništiti pobijana rješenja, predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odluku te dati uputu kako pravilno primijeniti zakon.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, obnova postupka je, prema odredbi članka 123. ZUP-a, izvanredni pravni lijek protiv konačnih odluka (rješenja protiv kojih se ne može izjaviti žalba) koji se može pokrenuti iz taksativno navedenih razloga u toj odredbi, a koji razlozi moraju biti učinjeni vjerojatnim i potkrijepljeni odgovarajućim dokazima već u trenutku podnošenja prijedloga da bi se uopće dopustila obnova postupka u smislu članka 126.

ZUP-a, čemu ovdje nesporno nije udovoljeno.

7. To stoga jer je iz podataka sveza spisa razvidno da su tužitelji zatražili obnovu postupka, okončanog rješenjem o utvrđivanju građevne čestice od 8. veljače 2018. (pravomoćno 8. ožujka 2018.), iz razloga jer u tom postupku nisu sudjelovali kao stranke, odnosno iz razloga propisanog odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP- a, sukladno kojoj se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

7.1. U konkretnom slučaju je, dakle, navedeno rješenje, nakon dostave strankama u tom postupku, postalo pravomoćno 8. ožujka 2018., a što ima za posljedicu da je, sukladno članku 123. stavku 1. ZUP-a, prijedlog za obnovu od 26. ožujka 2021. podnesen izvan zakonom propisanog objektivnog roka od tri godine, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za njegovo odbacivanje primjenom članka 126. stavka 1. ZUP-a, jer prijedlog nije pravodoban.

8. Iako je prijedlog za obnovu pravilno odbačen već samo po toj osnovi, ovaj Sud nalazi pravilnim i razloge iz kojih proizlazi da tužitelji nisu ni osobe ovlaštene na podnošenje takvog prijedloga, jer niti tijekom prethodnog postupka, a niti u trenutku donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice, nisu bili vlasnici nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica]) od dijela koje je tim rješenjem formirana nova građevna čestica.

8.1. Naime, a sukladno dosljedno izraženoj sudskoj praksi, status stranke u postupku donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice prosuđuje se odgovarajućom primjenom odredaba kojima je uređen postupak izdavanja lokacijske dozvole, konkretno ovdje odredbe članka 141. stavka 1. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13. i 65/17.), prema kojoj je stranka u postupku lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola.

9. Kako tužitelji (njihov pravni prednik) nesporno nisu bili vlasnici ili nositelji drugih stvarnih prava na dijelu nekretnine koja je predmet rješenja o utvrđivanju građevne čestice, to, i po ocjeni ovoga Suda, nisu ovlašteni na podnošenje prijedloga za obnovu postupka niti po toj osnovi, što je već pravno relevantnim razlozima obrazložio i prvostupanjski sud.

10. Nisu pravno odlučni ni prigovori kojima tužitelji tvrde da ih je u upravnom postupku trebalo pozvati na očitovanje o svim činjenicama i okolnostima o meritumu stvari. Ovo iz razloga jer u situaciji kad nisu ostvareni procesni uvjeti za obnovu postupka, a što je ovdje slučaj, to znači da nisu ostvareni ni uvjeti za meritorno odlučivanje po podnesenom prijedlogu tužitelja, a što čini zapreku provođenju ispitnog postupka i donošenju meritorne odluke u ovoj stvari.

11. Slijedom izloženog, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović