Poslovni broj: Usž-209/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3403/2023-9 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3403/2023-9 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II -551-06/23- 014/1830, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 31. svibnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-013/211, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-02 od 28. ožujka 2023., kojim su zamijenjene točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551-06/19- 013/793, URBROJ: 251-21-21-1/003-19-02 od 17. listopada 2019., u predmetu usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 25/22.).

3. Tužiteljica u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, i to BI, SOZ, TID, BID, KI i KID. Ističe da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer između ročišta održanog dana 30. rujna 2025. i ročišta za objavu presude 9. listopada 2025. nije proteklo 15 dana, a ujedno smatra da je sud povrijedio pravila o objavi presude, jer je na ročištu zakazanom za objavu presude dana 9. listopada 2025. tek «pročitao» i u zapisnik unio izreku presude, dok nije ni na koji način, pa niti ukratko obrazložio istu, bilo usmeno, bilo pismeno. Također, navodi da joj spis predmeta tuženika nije dostavljen na očitovanje, iako je od suda izričito zatražila uvid i dostavu spisa upravnog postupka, a sud po istom prijedlogu nije odlučio, ali je na činjenicama i dokazima iz tog spisa zasnovao svoju presudu, iz kojeg razloga tužiteljica prvostupanjsku presudu smatra nezakonitom. Navodi da joj je na raspravi 30. rujna 2025. sud omogućio uvid u cijeli spis predmeta, ali da na raspravi nije bilo dovoljno vremena da prouči spis predmeta. Također ističe kako iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojim je to točno pravnom lijeku, odnosno o kojem je to prigovoru tužiteljice odlučeno, jer je tužiteljica podnijela prigovor prema odredbama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, kao i prigovor na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Smatra da se prvostupanjski sud tek paušalno poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donesene u postupku ocjene zakonitosti općeg akta, bez da je ocijenio tužbene razloge te druge razloge i dokaze predložene za pobijanje pojedinačnog upravnog akta koji je predmet ovosudnog postupka, budući da predmet ovog postupka nije opći akt već pojedinačni upravni akt. Nadalje, u bitnom, prigovara da upravni akt nije donesen u Odlukom propisanom kogentnom roku odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. na što se sud samo paušalno očituje. Upire na odredbu članka 13. ZUP -a te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom, a Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon zbog čega se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje koje se može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama ZUP-a o izvanrednim pravnim lijekovima. Navodi da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužitelja i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS) , ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Prije svega, valja reći da je zahtjev za izuzeće pojedinih sutkinja ovog Suda odbijen rješenjem Ureda predsjednice Suda Broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. ožujka 2026., a zahtjev za izuzeće predsjednice Suda odbijen je rješenjem Ureda predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su IV-109/2026-2 od 1. travnja 2026. godine.

8. Prigovori tužiteljice u odnosu na dostavu spisa tuženika te nedostatak vremena da tužiteljica prouči spis predmeta na ročištu, ocijenjeni su neosnovanima i bespredmetnima. To stoga jer sud nema zakonsku obvezu u pisanom obliku strankama dostavljati spis predmeta tuženika, a tužiteljici je uvid u spis predmeta omogućen 30. rujna 2025., na ročištu za raspravu. S tim u vezi, iz raspravnog zapisnika ne proizlazi da je tužiteljica tražila dodatni rok za očitovanje, niti je imala daljnjih dokaznih prijedloga. Valja naglasiti da stranka u upravnom sporu ima pravo razgledati spis predmeta sukladno članku 113. stavku 1. ZUS-a, a sud ima ovlast, no ne i obavezu, stranci to pravo omogućiti tijekom rasprave, budući da je sud ograničen načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, a stranka spis može razgledati i prije (u konkretnom slučaju spis tuženika dostavljen je sudu 12. rujna 2023., a ročište je održano 30. rujna 2025.) pa i nakon održanog ročišta.

9. Također, neosnovano tužiteljica smatra da su povrijeđene odredbe ZUS-a glede poziva za ročište, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je na ročištu za raspravu, održanom 30. rujna 2025., određeno da će se presuda objaviti 9. listopada 2025., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a. Prigovor povrede pravila o objavi presude kako je propisano člankom 121. stavka 3. ZUS-a, također je ocijenjen neosnovanim, budući da iz zapisnika o objavi presude od 9. listopada 2025. proizlazi da je pročitana izreka presude te da je presuda ukratko obrazložena.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 28. ožujka 2023. djelomično zamijenjen zaključak od 17. listopada 2019 . na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21.), sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

11. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv rješenja tuženika od 31. svibnja 2023. kojim je odbijen njen prigovor izjavljen dana 12. travnja 2023. protiv rješenja tijela prvog stupnja od 28. ožujka 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovno tužiteljica smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru točno radi, odnosno o kojem prigovoru je odlučeno. Tužiteljica je predmetni prigovor definirala kao „prigovor čelniku tijela i žalba protiv rješenja od dana 28. ožujka 2023.“, pozivajući se na članak 105. i članak 122. ZUP-a te Odluku/22., predlažući poništiti pobijano prvostupanjsko rješenje, međutim, iz sadržaja predmetnog prigovora jasno proizlazi da tužiteljica osporava prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2023, odnosno da se radi o prigovoru propisanom Odlukom/22.

12. Nadalje, glede prigovora tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da je rok, propisan odredbom članka 6. Odluke/22, procesni instruktivni rok, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke za potrebe usklađenja s odredbama Odluke/22 .

13. Glede prigovora tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. ZUP - a propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Bilo bi protivno svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

13.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik" Grada Zagreba, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

14. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

15. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužiteljice da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupano u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz - 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

16. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

18. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao izreci.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić