Poslovni broj: Usž-19/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Budimir, odvjetnica iz Pule, Rovinjska ulica 9, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1401/2025- 12 od 15. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1401/2025-12 od 15. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji prijedlog je podnesen u upravnom sporu ocjene zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/1102, URBROJ: 443-02-05-12-25-10 od 1. srpnja 2025., kojim se utvrđuje da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 24. studenog 2023. te se određuje da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu zbog nepravilne primjene materijalnog prava, povrede prava na obrazloženu odluku, povrede prava vlasništva iz članka 1. Protokola broj 1 Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te povrede prava na dom iz članka 8. citirane Konvencije. U žalbenim razlozima, u bitnom, upire na obrazloženje prvostupanjskog suda, koje smatra nedostatnim, jer u odluci nisu na konkretan i relevantan način ocijenjene okolnosti razloga podnesene upravne tužbe u sporu, a niti razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da njezino pravo na dom preteže nad javnim interesom te o teško naknadivoj šteti. Drži da nije dostatno u odluci kojom se odbija odgoda rušenja jedinog doma tužiteljice i njezinog supruga pozivati se na prevagu javnog interesa i jednakosti postupanja prema svim bespravnim graditeljima neovisno o pojedinačnim i konkretn im okolnostima svakog od njih. Mišljenja je da je tuženik mehanički, automatskom primjenom izvršnosti ranije odluke, odredio uklanjanje njezinog doma, koji je nesporno izgrađen na zemljištu tužiteljice bez potrebne dozvole, jer se ne radi o građevinskom zemljištu, zbog čega je tužiteljica i podnijela tužbu te prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, pozivajući se na konkretne okolnosti i zašto smatra da pravo na jedini dom nje i njezina supruga preteže nad javnim interesom. Suprotno tvrdnjama prvostupanjskog suda, ističe da je uz tužbu i podneske dostavila brojne podatke i dokaze iz kojih proizlazi da je građevina za koju je određeno rušenje njezin jedini dom, da je u međuvremenu umirovljena, dok je njezin suprug još od ranije u invalidskoj mirovini, te da su se oboje vratili nakon privremenog rada u Austriji i za stalno nastanili u [adresa], u građevini za koju je sada određeno rušenje, a koje okolnosti prvostupanjski sud nije ocijenio. Nastavno opširno iznosi razloge koji se odnose na stanovanje u Austriji i Republici Hrvatskoj, te navodi da i ona i njezin suprug nemaju alternativni smještaj n iti ikakvu drugu imovinu u Hrvatskoj, a niti u inozemstvu. Dodaje da je, u međuvremenu, obzirom je pobijana odluka zakašnjela (donesena je tek nakon požurnice tužiteljice i upozorenja da su bageri i radni strojevi dovezeni uz njihov dom), dom tužiteljice i njezina supruga srušen, te oni nemaju drugog doma ni krova nad glavom. Iznosi i druge razloge u kontekstu činjenice je li bilo nužno ukloniti dom koji je bespravno izgradila na poljoprivrednom zemljištu te, slijedom svega iznesenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud, time što je odbio prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe, nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
5. Pritom je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravilnoj primjeni odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, sukladno kojoj sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
6. Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene sve tri pretpostavke propisane citiranom zakonskom odredbom, što ovdje nije slučaj.
7. Naime, a uzimajući u obzir da je rješenje o uklanjanju postalo pravomoćno te da se u ovom sporu pobijanim rješenjem određuje provođenje izvršenja putem treće osobe jer tužiteljica nije postupila po naloženoj mjeri odnosno nije uklonila protupravnu stambenu i pomoćne građevine izvedene bez građevinske dozvole izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, to bi, i po ocjeni ovoga Suda, odgoda izvršenja takvog rješenja bila protivna javnom interesu, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu s tim u vezi. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 103. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18., 117/21. i 67/23.), prema kojoj građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti, uz planirane prioritete koji se, pored ostalih, odnose i na građenje izvan građevinskih područja i/ili protivno planiranoj namjeni.
7.1. Dakle, postupanje tuženika ima za cilj suzbijanje nezakonite gradnje, čime se ujedno, upravo u javnom interesu, prevenira daljnja devastacija prostora te time štite područja izvan granica građevinskog područja u kojima gradnja nije dozvoljena, o kakvom se i ovdje radi, jer i sama tužiteljica tvrdi da je bespravno gradila na poljoprivrednom zemljištu.
8. Nije pravno odlučan ni prigovor povrede prava na dom, jer je isti prigovor tužiteljica isticala i u upravnom sporu ocjene zakonitosti rješenja o uklanjanju, a koje rješenje je ovaj Sud ocijenio zakonitim presudom, poslovni broj: Usž-4239/2024-2 od 4. lipnja 2025., otklonivši njegovu osnovanost pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na razloge iz navedene presude.
9. Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. To tim više što je u međuvremenu rješenje o uklanjanju i izvršeno putem treće osobe, na koju okolnost tužiteljica upućuje u žalbi, radi čega su već i po toj osnovi prestali razlozi za odgodnim učinkom tužbe u ovom sporu.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
