Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr- 35/2026-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin i partneri iz Zagreba, protiv ovršenice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Cvitiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naplate potraživanja, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Ovrv-485/2023-10 od 14. listopada 2025., 24. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Ovrv-485/2023-10 od 14. listopada 2025.

II. Odbija se ovršenica sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Ovrv-485/2023-10 od 14. listopada 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se prigovor ovršenika na rješenje ovog suda o sudskoj pristojbi poslovni broj Ovr-485/2023 od 25. Rujna 2025. kao neosnovan te se potvrđuje pobijano rješenje.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška za sastav prigovora u iznosu od 200

EUR (dvjesto eura) kao neosnovan."

2. Ovršenica OO je protiv navedenog rješenja pravodobno izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga (članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno rješavanje, te zahtjeva naknadu troškova ovršnog postupka (pogrešno nazvanih "parničnih troškova"), kao i sastava žalbe (pogrešno nazvanog "ovog prigovora"). Konkretno žaliteljica problematizira primjenu čl. 35 supsidijarnog ZPP-a i smatra da je vrijednost predmeta spora na koju je obračunata sudska pristojba previsoko određena da je vrijednost trebalo biti samo glavno potraživanje (6.000,00 eura), a ne vrijednost koja je naznačena u prijedlogu ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa ovršenice Na račun ovrhovoditelja nedopuštenim i ujedno prijedlogu za odgodu predmetne ovrhe, koju je ovršenica označila 10.997,17 eura

3. Žalba ovršenice nije osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Rijeci (doneseno po ovlaštenom službeniku toga suda AO), o pristojbi poslovni broj Ovr-485/2023-7 od 25. rujna 2025. naloženo je ovršenici OO da u roku od osam dana od dostave tog rješenja plati sudske pristojbe za Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 156,42 eura (čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18,51/23)

5. U pravodobnom prigovoru protiv tog rješenja (l.s. 33) ovršenica u bitnome iznosi da isto pobijala u dijelu kojim je određena visina sudske pristojbe na "Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim" u iznosu od 156,42 eura, jer bi trebalo primijeniti tarifni broj 3. stavak 3. u vezi s tarifnim brojem 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi u vezi sa čl. 35. ZPP-a po kome bi bila mjerodavna vrijednost glavnog potraživanja koja iznosi 6.000,00 eura (umjesto 10.997,17 eura kolika je označena vrijednost ovog postupka). Zahtjeva i troškove sastava tog prigovora.

6. Odlučujući o prigovoru ovršenice prvostupanjski sud je u rješenju broj Ovr-485/2023-10 od 14. listopada 2025. (L.S. 36) odbio prigovor ovršenice kao neosnovan kao i zahtjev za naknadu troškova za sastav prigovora, a svoju odluku je utemeljio na činjenici da je ovršenica u Prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i istodobnog prijedloga za odgodu ovrhe u ovom postupku, označila vrijednost predmeta spora od 10.997,17 eura, pa je sustav e-Spisa generirao rješenje o sudskoj pristojbi i izračunao visinu sudske pristojbe u iznos od 156,42 eura prema unesenoj vrijednosti predmeta spora iz prijedloga ovršenice. Također se pozvao na odredbe tarifnog broja 3. stavak 3. u vezi s tarifnim brojem 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 37/2023) u vezi sa čl. 35. supsidijarnog ZPP- a, smatrajući "argumentum a contrario", da se kamate, troškovi, ugovorna kazna i sporedna potraživanja uzimaju u obzir kao vrijednost predmeta spora ako čine glavni zahtjev. Kako u konkretnom ovršnom predmetu kamate i ostali sporedni troškovi zajedno s glavnicom čine glavni zahtjev, te kako je ovrhovoditelj (vjerovnik) pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate cjelokupnog dospjelog duga ovršenika i to glavnice, kamata i ostalih troškova u iznosu od 82.858,21 kn (konvertirano to iznosi 10.997,17 eura) koji iznos je u svom prijedlogu i ovršenica označila kao vrijednost predmeta spora, te je ovršenica u tom postupku po toj vrijednosti predmeta spora obračunala i svoje troškove, to je smatrao da je prigovor ovršenice neosnovan temeljem čl. 29. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama.

7. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, a nije ostvarena niti bitna povreda postupka na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti, povreda na koju žaliteljica ukazuje u žalbi, zbog pogrešno utvrđene vrijednosti predmeta spora (članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 35. supsidijarnog ZPP-a).

9. Neosnovano žaliteljica navodi kako je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu (veću) vrijednost predmeta spora kod obračuna dužne sudske pristojbe na taj prijedlog.

10. Naime, člankom 4. točkom 1. ZSP propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe za pravne lijekove nastaje trenutkom njenog podnošenja, a člankom 7. stavkom 1. ZSP da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja. Ovršenica nije platila pristojbu u trenutku podnošenja Prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i istodobnog prijedloga za odgodu ovrhe u ovom postupku od 3. veljače 2023.

11. Pravilno je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora uzeo onu vrijednost koju su i ovrhovoditelj (u zahtjevu za izravnu naplatu) i ovršenica (Prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i istodobnog prijedloga za odgodu prijenosa u postupku izravne naplate po čl. 210. OZ-a) označili kao vrijednost predmeta spora). Ta vrijednost je ispravna jer ona predstavlja ukupni predmet potraživanja ovrhovoditelja u postupku izravne naplate kao što je vidljivo iz Izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja koji iznosi 82.858,21 kn (10.997,17 eura), a koji je izvadak bio temelj za izravnu naplatu na mirovini ovršenice kao što se vidi iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. studenog 2022. (l.s. 6), a na koju se ispravu pozvala i dostavila je sama ovršenica u ovom postupku. U tom novčanom potraživanju su kapitalizirani glavnica, dospjela zatezna kamata i ostala potraživanja, te tako kapitalizirani predstavljaju glavni novčani zahtjev u smislu čl. 35. ZPP-a koji i predstavlja vrijednost predmeta spora koji je time određen i ne može se naknadno preispitivati kao kad se radi o potraživanja koje se ne odnosi na novčano svotu. Žalbeni navod da je trebalo primijeniti potraživanje iz zadužnice (kao glavnicu) koju je izdao pok. prednik ovršenice čija je ona nasljednica, je neosnovan, jer potraživanje određuje ovrhovoditelj i prema tom novčanom potraživanju se uzima vrijednost predmeta spora (članak 4 stavak 1. i članak 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine", broj: 118/18, 51/23). Druga je pak stvar hoće li mu zatraženo potraživanje pripasti u cijelosti na kraju sudskog postupka, ali to ne utječe na visinu plaćanja sudske pristojbe, s tim što se plaćena sudska pristojba ovisno o uspjehu u sudskom postupku može kao trošak potraživati od protustranaka ukoliko za to postoje zakonske pretpostavke.

12. Na pravilno utvrđenu vrijednost predmeta spora (10.997,17 eura) prvostupanjski sud je ispravno obračunao sudske pristojbe na prijedlog ovršenice iz čl. 210. OZ-a, temeljem tbr. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 37/2023) u iznosu od 156,42 eura ( 66,36 eura + 90,06 eura).

13. Stoga je posljednično osnovana i odluka prvostupanjskog suda o troškovima prigovora (točka II. Izreke pobijanog rješenja), jer ovršenica nije uspjela s njim (čl. 166. stavak 1. u vezi sa čl. 154. stavak 1. supsidijarnog ZPP-a).

14. Kako žalba ovršenice nije osnovana, istu je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a.

15. Sud je odbio ovršenicu sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe kao neosnovanim budući nije uspio sa žalbom temeljem čl. 166. stavak 1. u vezi s čl. 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 24. travnja 2026.

Sudac:

Zoran Nikolić