Poslovni broj: Usž-602/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Grahovac, odvjetnik iz Zagreba, Andrije Hebranga 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Grada Vukovara 33, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4251/2024-6 od 17. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4251/2024-6 od 17. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24-07/1863, URBROJ: 511-19-22- 24-3 od 23. kolovoza 2024. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole], izdana na ime tužitelja, te je određeno da je tužitelj predmetnu vozačku dozvolu dužan predati u roku od 8 dana od dana primitka navedenog rješenja Službi za upravne poslove, Policijske uprave Zagrebačke.

3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ponavlja navode iz upravne tužbe te ističe kako se prekršajni nalozi temelje na nezakonitim dokazima, a glede čega da prvostupanjski sud daje arbitrarno obrazloženje kako navedena činjenica nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika. Nadalje obrazlaže da navedene povrede svojih prava nije mogao isticati ranije budući da mu je podnošenje upravne tužbe i pokretanje upravnog spora jedini pravni lijek, odnosno jedina pravna mogućnost. Osim toga, prigovara da je sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge, iako nije obrazložio temeljem čega je zaključio da odluke tuženika nisu utemeljene na nezakonitim dokazima, a time je smatra, povrijeđeno načelo zakonitosti jer činjenice nisu utvrđene objektivno, već pretjerano formalistički na njegovu štetu. Ponavlja da ni u prekršajnom postupku, a ni u prvostupanjskom upravnom sporu u obzir nije uzeta okolnost da je on osoba starije životne dobi, slabog imovnog stanja te srčani bolesnik koji automobil koristi u svrhu liječenja i odlaska na terapije. Zaključno predlaže poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora, a podredno predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja u bitnome navodi da je upravno rješenje doneseno temeljem mjerodavnih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama te predlaže odbiti žalbu iz razloga istaknutih u obrazloženju osporenog rješenja, dokaza iz spisa te odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Ovaj Sud prvenstveno upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) iz koje proizlazi da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Imajući u vidu smisao navedene odredbe, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud predložene dokaze tužitelja ocijenio kao nesvrsishodne budući da se zakonita odluka mogla donijeti temeljem podataka kako sudskog spisa, tako i spisa tuženika.

8. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke za oduzimanje i ukidanje vozačke dozvole koja je izdana tužitelju. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 286. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22, 114/22 i 133/23, dalje: Zakon) kojom je kao pravna posljedica pravomoćne osude vozaču motornog vozila za prekršaje iz tog Zakona određen upis prekršajnih bodova u evidenciju te odredbu stavka 4. istog članka Zakona prema kojoj će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, broj: Pp-254/2022-8 od 7. studenog 2023. koja je pravomoćna 28. studenog 2023. upisano ukupno šest negativnih prekršajnih bodova, dok mu je presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, broj: Pp-2557/2022-7 od 9. veljače 2023. koja je pravomoćna 18. travnja 2023. također upisano šest negativnih prekršajnih bodova, čime je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio ukupno 12 negativnih prekršajnih bodova koji se u evidenciju upisuju kao pravna posljedica pravomoćne osude vozaču motornog vozila.

10. Imajući u vidu naprijed navedene činjenice koje tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava, to je pravilno utvrđeno ispunjenje pretpostavke propisane citiranom odredbom članka 286. stavak 4. Zakona, odnosno tužitelju je osnovano ukinuta i oduzeta predmetna vozačka dozvola, a koje stajalište je pravilno potvrđeno osporenom presudom prvostupanjskog suda.

11. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima osporava zakonitost provedenih prekršajnih postupaka u kojima su donesene pravomoćne osuđujuće presude, a što se ne može s uspjehom isticati u okviru ovog upravnog spora jer se radi o zasebnom postupku u odnosu na prekršajni postupak, to istima nije doveo u pitanje zakonitost ovdje osporene presude.

12. Ovaj Sud zaključno ističe da niti okolnosti starije životne dobi, lošijeg imovnog stanja kao i zdravstvenog stanja tužitelja, koje tužitelj osim što se na njih paušalno poziva ničim niti nije dokazao, nisu okolnosti koje utječu na zakonitost i pravilnost sudske odluke u konkretnom slučaju, a kako je pravilno obrazložio i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

13. Imajući u vidu sve navedeno, nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.

14. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić