Poslovni broj: Usž-180/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RC iz [adresa] (s trenutnim boravištem na adresi [adresa]) OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Cibralić, odvjetnik u Puli, Andrije K. Miošića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata u Zagrebu, Šubićeva 29., OIB 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1883/2025-4 od 14. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1883/2025-4 od 14. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određenjem odgodnog učinka tužbe, kao i njegov prijedlog za izdavanjem privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo da zastane s izvršenjem pobijanog rješenja do pravomoćne odluke Suda.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv osporenog rješenja navodeći kako prema ustavnosudskoj i europskoj sudskoj praksi, dom nije administrativna kategorija, nego: “mjesto prema kojemu osoba ima dovoljno trajne i stvarne veze, bez obzira na formalne evidencije.” S tim u vezi ukazuje da je prvostupanjski upravni sud, bez ijednog dokaza, zaključio da tužitelj nije dokazao da je predmetna stambena građevina – kuća, sagrađena na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina] njegov dom, niti da ondje živi njegova obitelj, iako je on tu okolnost u tužbi izričito isticao. Ovom dodaje da je uslijed narušenih obiteljskih odnosa, došlo do obiteljskih nesuglasica , zbog koje okolnosti se privremeno smjestio na adresu boravišta kod sestre u [adresa]. Smatra da je Sud na te okolnosti trebao provesti dokaze, odnosno ga pozvati kao neuku stranku spora da u tom smislu dopuni podnesenu dokumentaciju. Ističe kako je pravo na dom sastavni dio prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Europske konvencije i članka 34. Ustava RH te dodaje da bi rušenje njegovog doma, prije okončanja postupka, značilo trajno ga izložiti beskućništvu, ali i ugroziti dobrobit njegove maloljetne djece, čime bi nastala nepovratna šteta koja se ne bi mogla naknadno nadoknaditi. Pozivajući se na presudu ESLJP-a Čakarević v. Croatia, kao i ustavnosudsku praksu, tužitelj naglašava da država mora vagati između javnog interesa i opsega štete za pojedinca, a što je po njegovom mišljenju u konkretnom potpuno izostalo. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske preinači pobijano Rješenje i odredi odgodni učinak tužbe i/ili donese privremenu mjeru kojom će naložiti zastoj izvršenja inspekcijskog rješenja do okončanja spora, podredno da istog ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i donošenje odluke.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), ovaj Sud nalazi da je rješenje prvostupanjskog upravnog suda zakonito.
5. Sukladno stanju sudskog spisa Sud nalazi kako je rješenjem Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/25-02/183, URBROJ: 443-02-02- 17-25-7, od 20. kolovoza 2025., naređeno tužitelju da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni građevine pobliže naznačene u njegovoj izreci, a koje su, bez izvršne građevinske dozvole, izvedene na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina].
6. Tužitelj je u svojoj tužbi zatražio uspostavu odgodnog učinka, odnosno određenje privremene mjere, ukazujući kako je navedenim rješenjem određeno uklanjanje gradnje koja je njemu i njegovoj obitelji jedini dom, a kojim uklanjanjem bi stoga evidentno nastala nenadoknadiva šteta, dok sama odgoda uklanjanja nije protivna javnom interesu.
7. Smatrajući kako tužitelj nije dokazao okolnosti na koje se u svojim prijedlozima poziva, prvostupanjski upravni sud je svojim rješenjem, poslovni broj: 1883/2025-4, od
14. studenoga 2025., odbio podnesene zahtjeve.
8. Člankom 42. stavkom 2. ZUS-a propisano je Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8.1. Člankom 42. stavkom 3 ZUS-a, određeno je da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.
9. Razmatrajući uspostavljene zahtjeve, odluku prvostupanjskog upravnog suda i žalbene navode, Sud polazno navodi kako je uspostava stanja kako je ono prostornim planovima određeno, javni interes. Iz navedenog razloga odgoda izvršenja osporenog rješenja evidentno je tom interesu protivna.
10. Bez obzira na ovu okolnost Sud je u obvezi razmotriti postoji li neki drugi javni ili privatni interes, koji ima pretežnu snagu u odnosu na naprijed navedeni javni interes i s tim u svezi ocijeniti razmjer ta dva suprotstavljena utjecaja.
11. Vezano uz takvo određenje i s njim u svezi, Sud ukazuje kako je na tužitelju, a ne na sudu, obveza da dokazuje okolnosti koje bi imale utjecaj na donošenje rješenja o odgodom učinku ili o uspostavi privremene mjere, budući da sud i nije suprotstavljena stranka spora. S tim u vezi Sud u tužbi, a koja je podnesena po profesionalnom opunomoćeniku, ne nalazi niti jedan dokaz kojim bi se utvrdila osnovanost navoda na koje se tužitelj poziva. Isto tako Sud ni u žalbi izjavljenoj protiv pobijanog rješenja ne nalazi takve dokaze, iako ih opunomoćenik i samo primjerice izričito nabraja „npr. fotografije unutrašnjosti doma, izjave članova obitelji, računi za režijske troškove - uvid u potrošnju električne energije i vode, internet i sl.“.
12. Ne ulazeći na ovom mjestu u adekvatnost po tužitelju primjerice pobrojanih dokaznih prijedloga, Sud ističe i kako je točno da je ZUS uspostavio načelo pomoći neukoj stranci, međutim Sud smatra da uspostava takvog načela ne oslobađa tužitelja svih obveza vezanih uz njegove procesne dispozicije, a posebno u situaciji u kojima bi takvo postupanje suda utjecalo na druga načela spora, kao što su načelo ekonomičnosti i efikasnosti te na već navedeni suprotstavljeni javni interes.
13. Slijedom navedenog, Sud zakonitim ocjenjuje stav prvostupanjskog upravnog suda kojim je odbio zahtjev tužitelja za određenjem odgodnog učinka tužbe, kao i prijedlog za izdavanjem privremene mjere kojom se sadržajno traži odgoda izvršenja pobijanog rješenja. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
12. Trebalo je stoga na temelju članka 128. stavka 4. i u svezi s člankom 135. stavkom 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
