Poslovni broj: Usž-4437/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnje službe Zagreb, Radnička cesta 1, radi povrata nepripadno primljene novčane naknade , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1402/2025-8 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1402/2025-8 od 29. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 8. svibnja 2025. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Sisak od 25. ožujka 2025. kojim je tužiteljici utvrđena obveza povrata nepripadno primljene novčane naknade za razdoblje od 16. prosinca 2024. do 28. veljače 2025. u iznosu od 1.225,06 eura budući da joj je pravo na novčanu naknadu prestalo s danom 15. prosinca 2024. godine, jer je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Naime, tužiteljici je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 21. veljače 2025., zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, priznato počevši od 16. prosinca 2024. pravo na invalidsku mirovinu.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi tužiteljica ponavlja sve tužbene navode. Ponovno ističe da je obavijestila tuženika da je podnijela zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Ističe da je rješenje o priznavanju prava na invalidsku mirovinu primila tek 18. ožujka 2025., iako je izdano 21. veljače 2025. Navodi da u stvarnosti u razdob lju od 16. prosinca 2024. pa do početka ožujka 2025. nije imala nikakva druga sredstva osim novčane naknade za nezaposlene, a što se može vidjeti iz transakcija na njenom računu. Osim toga, ističe da je bolesna, da zbog bolesti nije mogla pristupiti na raspravu, a i dodatno zbog činjenice što je predmet dodijeljen Upravnom sudu u Splitu pa moli da Sud isto uzme u obzir. Predlaže da se žalba uvaži, poništi presuda Upravnog suda u Splitu te da se usvoji njezin tužbeni zahtjev.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ponavlja sve navedeno u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da se žalba odbije.
4. U podnesku kojim se tužiteljica očituje na odgovor na žalbu, tužiteljica ponavlja da je tuženik bio upoznat sa njezinim zahtjevom za invalidsku mirovinu. Smatra da nije njena krivnja što je došlo do nepripadne isplate te ponavlja da je rješenje o priznavanju prava na invalidsku mirovinu primila tek 18. ožujka 2025.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost osporene presude kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Tužiteljica niti ne osporava da joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu, ali smatra da ona nije izazvala nepripadnu isplatu, odnosno da u razdoblju od 16. prosinca 2024. do ožujka 2025. nije imala nikakvih drugih sredstava , osim novčane naknade za nezaposlene.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem 25. studenoga 2024. godine priznato pravo na novčanu naknadu od 23. studenoga 2024. do zaključno 17. studenoga 2025. ukoliko prije iste ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate i prestanak prava na novčanu naknadu.
8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Sisak od 21. veljače 2025. godine utvrđeno je da je kod tužiteljice zbog bolesti nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti te joj je od dana 16. prosinca 2024. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu. Člankom 75. stavkom 1. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", broj: 118/18., 32/20., 18/22., 156/23., 152/24. – dalje: Zakon) je propisano da nezaposlena osoba, kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna je iste vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. istog članka je propisano da visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove utvrđuje u prvom stupnju regionalna odnosno područna ustrojstvena jedinica Zavoda rješenjem po službenoj dužnosti. Stavkom 3. je propisano da o žalbi protiv rješenja odlučuje središnja ustrojstvena jedinica Zavoda. Sukladno stavku 4. žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Pravomoćnim rješenjem Područnog ureda Sisak od 25. ožujka 2025. godine tužiteljici je utvrđen prestanak prava na novčanu naknadu kao nezaposlenoj osobi s danom 15. prosinca 2024. godine, jer je tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Kako je tužiteljici i nakon navedenog dana vršena isplata novčane naknade, što tužiteljica ne osporava, a za što prema odredbama Zakona nije bilo pravne osnove, prema ocjeni o ovog Suda zakonito je prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2025. utvrđena obveza povrata nepripadno isplaćene novčane naknade. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud navedeno rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog tijela, ocijenio zakonitim. Prigovori koje tužiteljica iznosi u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, a isto tako i činjenica da tužiteljica nije mogla pristupiti na raspravu nije od utjecaja, budući da tužiteljica niti ne osporava utvrđeno činjenično stanje, već smatra da ona nije izazvala nepripadnu isplatu odnosno da u razdoblju od 16. prosinca 2024. do ožujka 2025. nije imala nikakva druga sredstva osim novčane naknade za nezaposlene. Navedeni razlozi nisu pravno odlučni. S obzirom na navedeno valja istaći da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje tužiteljica niti ne osporava, pravilno prim ijenjeno materijalno pravo.
9. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da tužiteljica nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
