Poslovni broj: Usž-1059/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednica vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Borealis l.a.t. GmbH, Austrija, Linz, St Peter Strasse 25, OIB: 10755938299, kojeg zastupa Anita Filipović, odvjetnica iz Zagreba, Martićeva 67, odnosno preuzimatelj ureda Mateo Puljić, odvjetnik iz Zagreba, Đorđićeva 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prava na povrat kamata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3290/2023- 13 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3290/2023-13 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-19/22-01/65, urbroj: 513-04-23-2 od 17. siječnja 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak (točka I. izreke), a tuženik je u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude (točka II. izreke).
2. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma se nalaže tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknadi troškove spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Rješenjem tuženika od 17. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente od 26. rujna 2022., kojim je tužitelju utvrđeno pravo na povrat kamata u iznosu od 5.089.439,22 kune/675.484,00 eura obračunatih na isplaćeni iznos poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2016.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženik u žalbi navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih tijekom postupka. Ističe razloge zbog kojih smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju trebalo obračunati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., ocijenivši da se odredbe Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima i Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, o zastoju zakonskih kamata ne mogu primijeniti u predmetnom slučaju obračuna zakonskih zateznih kamata na izvršeni povrat poreza na dodanu vrijednost . Tuženik smatra da se mjerodavne odredbe navedenih propisa odnose i na više plaćene javne prihode, na koje za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teče zatezna kamata, tj. FINA neće obračunavati zateznu kamatu za razdoblje trajanja posebnih okolnosti, jer se zastoj tijeka zateznih kamata odnosi na sve dospjele obveze neovisno o pokrenutoj ovrsi i bez obzira tko je dužnik prava ili fizička osoba. Sukladno tome je u razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. prvostupanjsko porezno tijelo primijenilo zastoj zateznih kamata, a s time u vezi tuženik ukazuje na službenu obavijest Ministarstva financija, Porezne uprave koja sadrži tumačenje prema kojem se zastoj kamata primjenjuje i na porezne obveze i više plaćene javne prihode , a to potvrđuje i mišljenje vezano uz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
Tuženik smatra da je porezno tijelo u postupku obračuna kamata upravo postupilo u skladu s mjerodavnim odredbama te navedenom tumačenju i mišljenju. Zaključno, tuženik smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita zbog svih propisanih razloga, pa predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani niti postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je porezno tijelo postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3978/19-20 od 13. svibnja 2022., utvrdilo da je tužitelju dana 16. rujna 2022. izvršen povrat uplaćenog iznosa od 37.991.013,54 kune. Porezno tijelo je u skladu s članom 127. i 130. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) izvršilo obračun kamata na porez plaćen bez pravne osnove na način da je za početak obračuna određen datum 11. studeni 2019.
8. Tijekom žalbenog stadija postupka i dalje je sporno pitanje je li tužitelju prilikom povrata poreza na dodanu vrijednost trebalo obračunati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., tj. primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", 47/20.) i Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine", 53/20.), kojim je propisan zastoj tijeka zateznih kamata u prethodno navedenom spornom razdoblju.
9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju odredbe navedenih Zakona, koje propisuju zastoj zakonskih kamata, ne mogu primijeniti u predmetnom slučaju obračuna zakonskih zateznih kamate kod povrata poreza na dodanu vrijednost, jer su mjerodavnim odredbama tih propisa (člankom 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti) (članak 25. a) i b) Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima), određene posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Naime, predmet postupka je bio obračun kamata u postupku povrata poreza na dodanu vrijednost u smislu odredbe članka 27. i 130. OPZ-a. Sukladno tome, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je porezno tijelo dužno kamate obračunati i u razdoblju od 18. travnja do 18. listopada 2020. Prvostupanjski sud je odbio provesti dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, ocijenivši da je provođenje daljnjeg dokaznog postupka nepotrebno, a s obzirom da je u postupku sporno samo pravno pitanje pripada li tužitelju pravo n kamate u navedenom razdoblju u odnosu na koje je sud iznio stajalište, tj. jasno je i argumentirano dao razloge u vezi primjene i tumačenja ovdje mjerodavnih odredbama propisa. Sukladno tome je tuženik dužan postupiti u ponovnom postupku, tj. donijeti novo rješenje, pridržavajući se iznesenih stajališta i primjedaba prvostupanjskog suda.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoku upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
