Poslovni broj: Usž-951/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa opunomoćenica Marija Lončarević Latković, odvjetnica u Osijeku, Ulica kardinala A. Stepinca 19, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-66/2024-15 od 6. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-66/2024-15 od 6. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-710-03/23-01/421, URBROJ: 514-03-03-02/02-23-02 od 16. studenog 2023., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama i da ne sadrži odredbe materijalnog propisa na kojima je utemeljena. Tvrdi i da se nigdje ne spominje da je vodio dva postupka pod poslovnim brojem Usž-4542/18 i Usž-3493/18, da je u oba uspio i da je riječ o presuđenoj stvari. Tvrdi i da se nakon usvojenih žalbi i presuda ovoga Suda donesenih u navedenim sporovima nisu izmijenili zakonski i podzakonski propisi vezano za uvjete koje mora ispunjavati da bi bio imenovan stalnim sudskim vještakom. Istaknuo je i da je od 2013. do 2017. izradio preko 200 procjembenih elaborata, a nakon toga još 200, da je vještak od 1998. i da je jedan od najtraženijih vještaka na području graditeljstva i procjene nekretnina. Istaknuo je i da ni tuženik, a ni prvostupanjski sud nisu uzeli u obzir članak 12. stavak 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj: 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22.), da su člankom 2. toga pravilnika propisani uvjeti za obavljanje poslova stalnih sudskih vještaka i da je stavkom 3. toga članka propisano da se za stalnog sudskog vještaka može imenovati osoba koja je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina ako je završila odgovarajuću srednju školu. Ocijenio je nejasnim kako je ranije ishodio rješenje kojim je imenovan stalnim sudskim vještakom te ispunjavao formalne uvjete koje je imao i prilikom podnošenja ovoga zahtjeva. Istaknuo je ključnim da su i prije i u trenutku podnošenja novoga zahtjeva bili na snazi isti propisi; da je Zakonom o sudovima, člankom 126., ali i Pravilnikom dopušteno da se stalnim sudskim vještakom imenuje osoba sa završenom srednjom stručnom spremom, da je riječ o stečenim pravima bez obzira što se svake četiri godine donosi novo rješenje zbog toga što su na snazi bili isti propisi kao i prije četiri godine kada je imenovan stalnim sudskim vještakom. Zaključno je naveo da kategoriju pravomoćno stečenih prava i legitimnih očekivanja u istim predmetima šiti ustavno i konvencijsko pravo te da prava koja je stekao na temelju pravomoćnih presuda ovoga Suda i rješenja Predsjednika Županijskog suda u Osijeku 4. prosinca 2019., kojim je imenovan vještakom na četiri godine na području graditeljstva i procjene nekretnina predstavljaju imovinu i vlasništvo tužitelja koje je ustavno zaštićeno. Stoga je predložio poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalni propis, iznoseći razloge rješavanje upravne stvari koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 17. listopada 2023. primjenom odredbi članka 127.b Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23., u daljnjem tekstu: ZoS).

7. Nije sporno da je tužitelj, podnositelj zahtjeva završio srednjoškolsko obrazovanje, da je on stekao stručnu spremu organizatora građenja i da je zadnji put imenovan stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina na temelju rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj 4 Su - 753/2016 od 4. prosinca 2019. na vrijeme od četiri godine.

7.1. Nije sporno niti da je tužitelj prvi puta imenovan za stalnog sudskog vještaka rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj: 4-Su-44/97-45 od 17. veljače 1998., a nakon toga ponovno imenovan rješenjima Županijskog suda u Osijeku broj: 4 -Su- 38/99-32 od 5. veljače 1999., broj: 4-Su-673/02-2 od 5. veljače 2003., broj: 4-Su- 803/06-2 od 25. siječnja 2007., broj: 4-Su-746/08-4 od 28. siječnja 2009., broj: 4-Su- 812/12-4 od 22. siječnja 2013., broj 4-Su-531/2015-5 od 29. prosinca 2015. (dopuna prethodnog rješenja) te broj: 4-Su-753/2016-17 od 4. prosinca 2019.

8. Međutim, pokazalo se i u žalbenom stadiju spora dvojbenim je li tužitelj, osoba sa završenom srednjom školom ispunjava uvjete za (ponovnim) imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područje graditeljstva i procjenu nekretnina. Tuženik smatra da nije riječ o iznimci iz članka 126. stavka 3. ZoS-a, jer za konkretno područje vještačenja ima mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija (to između stranaka nije ni sporno). S druge strane, tužitelj smatra da je narušena pravna sigurnost i povrijeđeno mu stečeno pravo i legitimno očekivanje o načinu rješavanja upravne stvari, s obzirom na to da se nisu promijenili uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom u odnosu na rješenje Predsjednika Županijskog suda u Osijeku poslovni broj 4 Su-753/2016 od 4. prosinca 2019., kada je zadnji put imenovan stalnim sudskim vještakom.

8.1. Tužitelj smatra i da je u konkretnom predmetu riječ o pravomoćno presuđenoj upravnoj stvari, s obzirom na pravomoćne presude ovoga Suda poslovni broj Usž- 4542/18-3 i Usž-3493/18-2, obje od 18. travnja 2019.

9. Prema regulaciji članka 126. stavka 1. ZoS-a za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ispunjava i uvjet da ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje (točka 2.) i da je nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija radila je na poslovima u struci najmanje osam godina, a nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija na poslovima u struci najmanje deset godina (točka 3.).

9.1. Odredbom članka 126. stavkom 3. ZoS-a je propisano da iznimno od odredbi stavka 1. točki 2. i 3. toga članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.

9.2. Člankom 126. stavkom 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20., u daljnjem tekstu: ZoS/13), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2022. i u vrijeme donošenja rješenja od 4. prosinca 2019., kada je tužitelj prethodno imenovan stalnim sudskim vještakom, propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem. Stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke.

10. Smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi Sud smatra da je pravilno ocijenjeno da tužitelj ne ispunjava formalne uvjete za (ponovnim) imenovanjem stalnim sudskim vještakom za navedeno područje vještačenja i da u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke da se na njega primjeni iznimka iz članka 126. stavka 3. ZoS-a. Zakonito i pravilno je postupio prvostupanjski sud, kada je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika.

11. Nije osnovan ni tužiteljev prigovor da bi mu bila povrijeđena stečena prava i legitimno očekivanje o očekivanom načinu rješavanja konkretne upravne stvari, s obzirom na to da je riječ o ponovnom imenovanju i ocjenjivanju ispunjava li tužitelj uvjete propisane ZoS-om i s obzirom na to da su, suprotno tvrdnji tužitelja, uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom promijenjeni u odnosu na uvjete koji su bili propisani regulacijom članka 126. stavka 2. ZoS/13-a, koja je bila na snazi do 31. prosinca 2022.

12. Sud smatra i da nije riječ o (pravomoćno) presuđenoj stvari, budući da se stalni sudski vještaci imenuju na četverogodišnje razdoblje te da su oni dužni podnijeti novi zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja u skladu s člankom 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 21/22.).

13. Glede pravnih shvaćanja i ocjena ovoga Suda izraženih u presudama poslovni broj Usž-4542/18-3 i Usž-3493/18-2, valja istaknuti da ona nisu primjenjiva na konkretan predmet, jer je riječ o različitim činjeničnim i pravnim situacijama ako se uzme u obzir da su uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom u trenutku podnošenja tužiteljeva zahtjeva različiti u odnosu na vrijeme njegova prethodnog imenovanja. S tim u vezi Sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu nisu povrijeđena ni načela vladavine prava i pravne sigurnosti (izvjesnosti), na što upire žalitelj.

14. Vezano za tvrdnju žalitelja da je sačinio veliki broj nalaza i mišljenja, ona nije bitna za ocjenu zakonitosti osporenih odluka, jer je njegov zahtjev odbijen zbog neispunjavanja formalnih uvjeta za imenovanje stalnim sudskim vještakom.

15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan