Poslovni broj: Usž-645/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5146/2024-7 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5146/2024-7 od 25. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/83, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 25. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1753, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-8 od 2. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prigovor podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1753, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-8 od 2. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim upravnim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551- 06/17-013/79, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 17. siječnja 2017. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode iz tužbe i podnesaka od 7. prosinca 2023. i 23. lipnja 2025., osobito vezane za nadležnost upravnih tijela, pitanje naravi roka iz čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreb“, 25/22. – dalje: Odluka/22), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva i prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života, posebno ukazujući na diskriminaciju po dobi. Navodi da je postupak proveden formalistički, da je presuda apstraktna, da sud nije uzeo u obzir individualne okolnosti i potrebe konkretne obitelji te se s tim u vezi poziva na mjerodavni dio izvješća o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu. Dodaje i da je sud neosnovano odbio njezine dokazne prijedloge, naročito njeno saslušanje i priklop spisa tuženika, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu. Ističe da tužiteljici nije dana mogućnost upoznavanja s dokazima, konkretno s upravnim spisom tuženika. Upire na povredu Ustava Republike Hrvatske, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) te Europske socijalne povelje usvojene Zakonom o potvrđivanju Europske socijalne povelje (,,Narodne novine“,15/22.). Poziva se na niz odluka ovoga Suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije, pa i na odluku Županijskog suda u Varaždinu. Posljedično svemu navedenom, smatra da je nezakonita i odluka o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za trošak PDV-a te zakonskih zateznih kamata.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužiteljice, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje pobijane presude u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

8. Neosnovani su prigovori koji idu za tim da tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja, odnosno sudjelovanja u upravnom postupku, odnosno u upravnom sporu. Naime, tužiteljica je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, naročito održavanjem ročišta dana 26. kolovoza 2025., imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari, to su neosnovani prigovori tužiteljice u tom smislu.

9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbe članka 49. stavak 3. i 4. ZUS-a prema kojima sud nije vezan prijedlozima stranaka, ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika. To stoga jer je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno temeljem službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te su , i po ocjeni ovog Suda, odlučne činjenice dostatno utvrđene temeljem podataka u sudskom spisu te spisu tuženika bez provođenja predloženih dokaza. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.

10. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da joj je sud onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika . U vezi navedenog, ovaj Sud upućuje na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i članak 113. ZUS-a, kojima je propisano pravo stranke obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.

11. Vezano za prigovor dobne diskriminacije, prvostupanjski je sud istaknuo da se u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć ne radi o pravu utemeljenom na zakonu već o financijskoj pomoći koju jedinica lokalne samouprave, tijelo javne vlasti može ili ne mora priznati. Dakle, radi se o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti , nego na solidarnosti pa ju je tijelo javne vlasti, kako je utvrđeno u postupku ocjene zakonitosti navedene Odluke, moglo ograničiti do navršenih 7 godina života djeteta. Budući da se u konkretnoj upravnoj stvari o usklađenju prava na novčanu pomoć rješava na jednak način, ne postoji diskriminacija po dobi djeteta.

12. Tužiteljica niti ostalim žalbenim navodima, kojima uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa, nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.

13. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan