Poslovni broj: Usž-4920/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4513/2023-8 od 5. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4513/2023-8 od 5. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/420, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-6 od 17. svibnja 2023. i rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/256, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 7. srpnja 2023. te za obustavu postupka, kao i za naknadom troškova upravnog spora, dok je uvodno naznačenim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za prekidom upravnog spora (točka I. rješenja) te je odbijena tužiteljica s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe (točka II. rješenja).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prigovor podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22- 013/420, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 17. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim upravnim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551- 06/16-013/2058, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 19. prosinca 2016. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.

3. Protiv uvodno navedene presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, u kojoj prije svega upire na ocjenu zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 25/22. – dalje: Odluka/22.) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 10/18., 20/21. i 25/22 . – dalje: Odluka/18.) iz razloga koje dalje u žalbi pobliže navodi i obrazlaže. Žalba sadrži i zahtjev za izuzeće poimence navedenih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke, koja upravo predstavlja temelj za postupanje tuženika u konkretnom upravnom postupku , kao i zahtjev izuzeće sutkinje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja je kao sutkinja prvostupanjskog suda odlučivala u istovrsnim predmetima. U žalbi tužiteljica ukazuje na povredu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), kao i na sve žalbene razloge propisane odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). Navodi da joj nije dostavljen spis predmeta tuženika, pa da joj nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, odnosno da joj je time povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Nadalje iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22., zbog čega nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja, tj. za postupanje javnopravnih tijela koje je nezakonito, a ističe da je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj stvari, pri čemu ukazuje na Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela, odredbu članka 122. Statuta Grada Zagreba, na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Načela o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima, a iz kojih propisa proizlazi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba. Dodaje da niti pročelnici, niti službenici unutar gradskih upravnih tijela, nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već vezani za upute gradonačelnika, te napominje da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nije odlučeno, a koju činjenicu tuženik tijekom spora nije niti osporavao. Tužiteljica smatra da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prije svega proizlazi iz odredbe članka 24. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), iako tom zakonskom odredbom nije izričito uređeno izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela. Smatra da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. Ukazuje i na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u pobliže navedenim odlukama, a dodaje da je tijekom postupka isticala prigovor povrede prava vlasništva, jer je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, koje nije zakonito, tj. nije bilo nužno i razmjerno te iscrpno obrazlaže svoj stav o tome. Tužiteljica u žalbi dalje iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita, a niti je osnovano odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske provede postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba navedenih Odluka, ukine odredbe tih općih akata, poništi pobijanu presudu i rješenje, kao i rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te naloži tuženiku da nadoknadi tužiteljici zatražene troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava žalbe uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, podredno da usvoji žalbu i poništi pobijane odluke, a zatim da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja reći da je odlukom, ovog Suda broj: 29 Su-649/2025-16 od 9. veljače 2026. taj zahtjev odbijen. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV -68/2026-2 od 23. veljače 2026. odbijen je zahtjev tužiteljice za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske mr. sc. AKA.

7. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja, kao i postupka koji im je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

8. Vezano uz izuzeće pobliže navedenih sutkinja ovog Suda, valja reći da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) samo po sebi ne dovodi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu). Također se tvrdnje tužiteljice navedene u zahtjevu za izuzeće ne mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost takvog stajališta je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3085/2025 od 6. studenoga 2025.

9. Sud nadalje ocjenjuje da osporena presuda prvostupanjskog suda nije nezakonita s bilo koje zakonom propisane osnove, tj. razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak prije donošenja pobijane presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Sukladno tome je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i mjerodavnih odredbi navedene Odluke, osnovano ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim, pri čemu je za iznesene zaključke i stajališta naveo jasne i dostatno obrazložene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Prema ocjeni ovog Suda, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužiteljica u bitnom ponavlja iste prigovore već istaknute u tužbi, na drugačiji način prikazuje ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

11. Budući da je tužiteljica zastupana po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, postoji osnova za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka, tužiteljici bio poznat, pa nisu osnovani niti prigovori tužiteljice u tom smjeru.

12. Također, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je naveo pravilne razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužiteljice za prekidom upravnog spora te je pravilno odbio prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 42. ZUS-a.

13. Slijedom svega iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu učinjeni niti bilo kakvi propusti koji bi doveli do povrede tužiteljičinih ustavnih i konvencijskih prava.

14. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je, pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

15. Stoga, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan