REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-34/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Barbari Kancelar, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Bešić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BJ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola poslovni broj KO-DO-113/2025 od 28. kolovoza 2014. s izmjenom 14. srpnja 2021. i 26. veljače 2026. (ranije optužnica Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-DO-291/2014) nakon javne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola PJ i zamjenice braniteljice okrivljenika Slavice Milevoj u nenazočnosti stranaka 22. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca B i majke P rođ. C, **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, U, sa završenom osnovnom školom, po zanimanju ribar, trenutno nezaposlen, vlasnik CJ, sa mjesečnim primanjima 1.000,00 eura, bez vrjednije imovine, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, vojsku nije služio, kazneno i prekršajno osuđivan,

k r i v j e:

što je:

dana 10. kolovoza 2014., oko 4,20 sati, na šetalištu Vijeća Europe u Rovinju u cilju da teško tjelesno povrijedi UJ istom rekao da će ga ubiti te ga je potom glavom udario u nos, uslijed čega je imenovani zadobio oguljotinu hrpta nosa i prijelom nosnih kostiju s pomakom koštanih ulomaka, a koja povreda je teške naravi

dakle drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

II. Okrivljeni BJ se na temelju čl.118. st. 1. KZ/11 i čl. 44 KZ/11 osuđuje

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme uhićenja od 10. kolovoza 2014. do puštanja na slobodu 11. kolovoza 2014., a u slučaju njezina izvršenja.

IV. Na temelju čl.148. st. 1. ZKP okrivljenom BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], se nalaže naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak vještaka 431,60 eura (četiristotridesetjedaneuro i šezdesetcenti) i trošak paušala u iznosu od 400,00 (četiristo) eura (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP), u korist Državnog proračuna RH i to u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je optužnicu poslovni broj K-DO-219/2014 28. kolovoza 2014. izmijenjenu 14. srpnja 2021., kojom se okrivljeni ČJ (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti da je počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl.139. st. 2. KZ/11.

2. Općinski sud u Pazinu donio je 11. travnja 2024. presudu poslovni broj K- 57/2019 kojom je okrivljenik proglašen krivim te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda na način se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-292/2024 od 14. studenog 2024. prihvaćena je žalba okrivljenika, ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen na ponovni postupak.

4. Zastupnica optužbe je na raspravi održanoj 26. veljače 2026. izmijenila optužnicu (sada Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola poslovni broj KO-DO- 113/2025) prema kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st.1. KZ/11.

5. U ponovljenom postupku okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

6. U tijeku dokaznog postupka pročitane su isprave i to ORL nalaz za UJ od 10. kolovoza 2014., nalaz i mišljenje od 10. kolovoza 2014. i dopis PP Rovinj na stranici 289 spisa, pročitani su iskazi svjedoka EJ, DJ, NJ, JJ, UJ, ĆJ, ĐJ, vještaka dr. Ilija Kučinar, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije te je pročitana obrana okrivljenika.

7. Na raspravi održanoj 26. veljače 2026. braniteljica okrivljenika je navela kako nije suglasna s čitanjem iskaza ranije ispitanih svjedoka. Naime, obrana je predložila njihovo ispitivanje na okolnosti nastale nakon donošenja presude navodeći da su svi ti svjedoci u neformalnom kontaktu s okrivljenikom nakon suđenja komentirali da znaju da on nije napao UJ nego da je bilo obratno i da bi okrivljenik dobio batine da nije uspio pobjeći. Ispitani svjedoci su prilikom iskazivanja na raspravi bili upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza, stoga njihova eventualna saznanja iz neformalnih razgovora nakon donošenja prvostupanjske presude pogotovo saznanja 12 godina nakon predmetnog događaja nisu od važnosti i utjecaja za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovome postupku, posebno i s obzirom na činjenicu da iz drugostupanje odluke proizlazi da je činjenično stanje pravilno utvrđeno. Stoga je prijedlog za njihovo ponovno ispitivanje odbijen prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. kao nevažan i odugovlačeći, te su iskazi svjedoka pročitani temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP jer su svjedoci ispitani u ranijem tijeku postupka u prisutnosti stranaka. Nadalje, iz istih razloga prema odredbi čl 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijeldog obrane da se od Lučke uprave Rovinj pribavi podatak da li su UJ i njegova obitelj tijekom siječnja do kolovoza 2014. prijavili okrivljenika da je bacao kamenje na njiihovo vozilo jer da je upravo iz tih razloga UJ napao njega, s obzirom da ta činjenica nije niti sporna, jer je i sam oštećenik tijekom iskzivanja naveo da je prijavio okrivljenika za oštećenje broda. Nadalje, odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se provede dopunsko vještačenje na način da se pribavi rtg snimka te da se vještak očituje na vrstu ozljede, kao odugovačeći prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 4 ZKP i to iz razloga je vještak tijekom postupka ispitan čak dva puta, isti je na raspravi 16. studenog 2020. odgovorio na sva pitanja obrane, razjasnio sve nedoumice te jasno iznio zaključak da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi koji zaključak prihvaća i ovaj sud jer je vještačenje provedeno stručno i u skladu s pravilima znanosti i vještine. Po stavu suda nije nužno da je vještak i pregledao tu rtg snimku, već je svoje mišljenje dao na temelju medicinske dokumentacije i nalaza s kojima je raspolagao, a da je glede te snimke bilo ikakvih nedoumica vještak bi zasigurno to naveo ili problematizirao.

8. Rasprava 20. travnja 2026. održana je bez prisutnosti okrivljenika na temelju čl. 404. st. 5. ZKP jer se u predmetnom kaznenom postupku radi o kaznenim djelima za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju do 5 godina, okrivljenik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sud, niti je opravdao svoj izostanak, a njegova izabrana braniteljica je bila nazočna na raspravi, a okrivljenik je na raspravi održanoj 26. veljače 2026. upozoren na posljedice nedolaska, kao i da će na raspravi održanoj 20. travnja 2026. iznositi svoju obranu. S obzirom da je okrivljenik u ovom postupku već iznio obranu te da su provedeni svi usvojeni dokazni prijedlozi zaključeno je da su ispunjeni zakonski preduvjeti za održavanje rasprave u njegovoj odsutnosti. Sud je posebno uzeo u obzir i raniju procesnu nedisciplinu okrivljenika koji, iako uredno pozvan nije pristupio na raspravu zakazanu 25.rujna 2025., nakon čega je sud izdao dovedbeni nalog za raspravu zakazanu 2. prosinca 2025. koji nije realiziran.

9. Među strankama nije sporno, a uzimajući u obzir obranu okrivljenika i iskaz oštećenika, da su se i okrivljenik i oštećenik inkriminiranog dana nalazili u [adresa].

10. Sporne su činjenice među strankama, a s obzirom na obranu okrivljenika, da li je okrivljeni BJ prema njemu postupao u cilju da ga teško tjelesno ozlijedi ili je postupao u nužnoj obrani, tj. sporna je dinamika inkriminiranog događaja.

11. Okrivljeni BJ u svojoj obrani u bitnom je naveo da ostaje pri svojoj obrani u kojoj je isto tako bio naveo da je zapravo UJ prišao njemu, da je on bio agresivan, da je bio u alkoholiziranom stanju i da ga je htio udariti glavom. Okrivljenik je spustio glavu i tako se on udario, tj. tako su se okrivljenik i oštećenik sudarili glavama. Da su ga oni i dalje htjeli napasti. Okrivljenik je pobjegao u restoran i zatražio pomoć. Gazda restorana je nazvao policiju. Oštećenik je okrivljenika krivio da mu je neki brod oštetio, a okrivljenik da s tim uopće nije imao veze. Vezano uz to, da mu je oštećenik prijetio da će ga istući. To je govorio kada je ušao u okrivljenikov osobni prostor.

12. Za utvrđenje spornih činjenica sud se prvenstveno vodio sadržajem slijedećih dokaza: iskazima oštećenog UJ, svjedoka NJ i JJ, te materijalnim dokazima – ispravama u spisu, posebice nalazom i mišljenjem vještaka dr. Ilije Kučinara.

13. Tako je sud kao istinit i životno uvjerljiv cijenio iskaz oštećenog UJ te utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana, nakon verbalnog sukoba s oštećenikom, svojom glavom krenuo prema oštećenikovoj ciljajući prema njegovom nosu, odnosno da je okrivljenik svojom glavom udario njegov nos. Iako se na raspravi održanoj 19. veljače 2021. oštećenik nije mogao sjetiti da li su mu pritom bile izgovorene riječi prijetnje, kada mu je predočen iskaz dan pred tužiteljem, u kojem iskazu je naveo da je okrivljenik rekao da će ih ubiti i da će ih srediti, potvrdio je da je to istina. Za sud je logično da se oštećenik nakon gotovo sedam godina od inkriminiranog događaja nije mogao sjetiti svih detalja događaja, posebice u pogledu izrečenih riječi prijetnje, a isto tako za sud je logično da je oštećeniku ostala u sjećanju činjenica da je bio ozlijeđen od strane okrivljenika kao i način na koji je došlo do te ozljede jer je riječ o događaju – udaru na oštećenikovo tijelo i njegov integritet, a koji događaj bi u pravilu svakom čovjeku ostao utisnut u njegovo pamćenje.

13.1. Svjedok NJ u svom iskazu potvrdio je iskaz oštećenika u dijelu da je okrivljenik glavom udario oštećenika i to u predjelu nosa, da je nakon toga okrivljenik pobjegao, a da su oni trčali za njim. Potvrdio je i da je okrivljenik i prijetio oštećeniku, no riječi prijetnje nije se mogao sjetiti. Sud je pozitivno cijenio iskaz svjedoka NJ, iako je riječ o svjedoku koji je blizak s oštećenikom (prema vlastitoj izjavi oni su kumovi), no ta činjenica za sud nije od utjecaja na vjerodostojnost njegova iskaza, posebice kada se uzme u obzir da je svjedok upozoren na posljedice lažnog iskazivanja. Stoga je, po stavu suda, svjedok iskazivao vjerodostojno i okolnosno, koliko je to po sjećanju bio u mogućnosti, a uzimajući u obzir da je od događaja do iskaza pred sudom proteklo gotovo sedam godina.

13.2. I svjedok JJ potvrdio je da je okrivljenik taj koji je udario glavom oštećenika i da je vidio da je oštećeniku raskrvavljen nos. Nakon toga da je okrivljenik počeo trčati u prvi restoran na terasu. Iako je svjedok JJ brat oštećenika, sud je njegov iskaz ocijenio vjerodostojnim, jer je i on, kao i svjedok NJ, bio upozoren na posljedice lažnog iskazivanja, pa je za sud logično da se ne bi izlagao činjenju kaznenog djela i davao lažan iskaz. Svjedok JJ je iskazivao u bitnim dijelovima suglasno s oštećenikom i svjedokom ZJ.

13.3. Svjedoci EJ i DJ nisu imali neposrednih saznanja o spornim činjenicama. Tako je EJ izjavio da se ne sjeća tko je koga udario, niti kako je započela polutuča između okrivljenika i oštećenika, no potvrdio je da je nakon te polutuče okrivljenik trčao do restorana i da je oštećenik bio krvav po nosu. DJ izjavio je da nije vidio nikakvu tuču ili da bi netko nekog udario, kao i da je okrivljenik odjednom počeo trčati jer da bi ga EJ, JJ, NJ i UJ bili istukli.

13.4. Svjedoci ĆJ i FJ nisu imali neposrednih saznanja o samim inkriminiranim radnjama već su oni iskazivali o tome da je okrivljenik trčao prema terasi restorana gdje su se oni nalazili, a da je za njim trčalo više dečkiju i da su shvatili da postoji sukob između tog prvog dečka (kojeg je svjedok FJ prepoznao kao okrivljenika) i dečkiju koji su trčali za njim. Iskaze tih svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim, no na tim iskazima nije temeljio svoju odluku jer kao što je već i navedeno, ti svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o inkriminiranim radnjama, posebice o spornim činjenicama, a činjenica da je okrivljenik bježao od oštećenika i njegovih prijatelja nije ni bila sporna.

14. Dakle, iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni suda, nije sporno da je okrivljenik postupao na način na koji je to činjenično opisano u izreci presude. Iako okrivljenik u svojoj obrani navodi da je on sagnuo glavu pa da se oštećenik sam udario, suprotno tome proizlazi iz iskaza oštećenika i svjedoka JJ i NJ. Oštećenik je u svom iskazu naveo da je s okrivljenikom prvo ušao u verbalni sukob i to zato jer je oštećeniku nastala šteta na brodu, a za koju štetu je oštećenik rekao okrivljeniku da ga je prijavio za to oštećenje. Dakle, očito je da je sukob između oštećenika i okrivljenika nastao zbog štete na imovini oštećenika i da je oštećenik za tu štetu teretio okrivljenika. Taj sukob je očito prethodio i bio povod okrivljeniku da ozlijedi oštećenika. Činjenica da je okrivljenik odmah nakon što je oštećenika udario u glavu, počeo bježati, za sud znači da se okrivljenik osjetio ugroženim jer su uz oštećenika bili njegovi prijatelji i bojao se da mu se svi oni zajedno ne osvete. Dakle, po stavu suda, okrivljenik je počeo bježati zbog straha od posljedica svoje radnje, jer se bojao da bi mu oštećenik i njegovi prijatelji mogli naštetiti.

15. Navodi obrane o postojanju putativne nužne obrane u vidu pogrešne predodžbe okrivljenika da je postojao istodobni protupravni napad od strane oštećenika ne proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz iskaza niti jednog svjedoka ne proizlazi da je oštećenik izgledao da će napasti okrivljenika, a niti da je krenuo u napad na okrivljenika, već upravo suprotno nakon što je okrivljenik ozlijedio oštećenika, oštećenik i njegovi prijatelji su počeli trčati za okrivljenikom.

16. Da je okrivljenik postupao s namjerom da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, sud je utvrdio iz činjenice da je okrivljenik svojom glavom udario oštećenika u području njegova nosa i da je taj dio glave oštećenika očito i ciljao, te da mu je prije toga uputio riječi „ubiti ću te“ u čemu se također vidi namjera da ga ozljedi. Svakoj prosječnoj osobi mora biti poznato da je glava osjetljivi dio tijela i da udarac glave o glavu može dovesti do teških posljedica i teškog ozljeđivanja. Da je oštećenik tom prilikom zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine hrpta nosa i prijeloma nosnih kostiju s pomakom koštanih ulomaka, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ilije Kučinara. Iako je vještak dr. Ilija Kučinar na raspravi naveo da su ozljede koje je zadobio oštećenik mogle nastati i udarom hrpta nosa u čeoni dio glave okrivljenika kada okrivljenik iznenada pomiče svoju glavu prema naprijed i dolje u odnosu na tijelo, sud nije prihvatio da bi u konkretnom slučaju ozljede oštećenika na stale na taj način. To stoga što su oštećenik i svjedoci JJ i NJ opisali dinamiku događaja na način da je okrivljenik svojom glavom udario oštećenika. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo je da su i na taj način ozljede oštećenika mogle nastati, odnosno da su mogle nastati udarom čeonog dijela glave okrivljenika u hrbat nosa oštećenika, koju verziju inkriminiranog događaja je sud i prihvatio.

17. S obzirom na sve navedeno, u dokazanom ponašanju okrivljenog BJ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl.118. st. 1. KZ/11, za koja djela ga je sud i proglasio krivim.

18. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir da je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Sud je okrivljenom BJ olakotnim cijenio da je otac dvoje maloljetne djece kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Otegotnim je cijenio njegovu kaznenu osuđivanost i to za ista kaznena djela (nanošenje teške tjelesne povrede, nagrđenja ili invalidnosti bez namjere-poticanje-pomaganje, te namjerno oštećivanje ili uništavanje imovine prema odluci talijanskog suda Monocratic composition vourt of Trieste 772/2013 od 25. svibnja 2016. pravomoćnoj 18. studenog 2016. kada je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te je osuđen za kazneno djelo prijetnje presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-456/2015 od 10. listopada 2018., pravomoćnom 8. prosinca 2021. na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi. Okrivljenik je i prekršajno kažnjavan i to zbog prekršaja iz sfere Zakona o sigurnosti na cestama i Zakona o zaštiti nasilja u obitelji.

19. Uzimajući u obzir navedeno, kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, način počinjenja djela, stupanj krivnje te prijašnji život okrivljenika i nastupjele posljedice, ovaj sud je okrivljenika osudio na 10 mjeseci zatvora te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovih kaznenih djela, sud smatra da će upravo izrečena kazna postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenih kaznenih djela, te utjecati kako na počinitelja, tako i na druge da ne čine kaznena djela. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja okrivljenika od 10. kolovoza 2014. do puštanja na slobodu 11. kolovoza 2014., sve na temelju članka 54. KZ/11.

20. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP okrivljenom BJ je naloženo naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak vještaka 431,60 eura i trošak paušala u iznosu od 400,00 eura (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP), u korist Državnog proračuna RH i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Navedena odluka donesena je s obzirom na to da je donesena osuđujuća presuda, tj. da je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela, da je riječ o radno sposobnoj koja je zaposlena i ostvaruje prihode (prema vlastitoj izjavi ostvaruje oko 1.000,00 eura mjesečno), te da sud nije utvrdio okolnosti da bi plaćanjem naloženih troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Puli, 22. travnja 2026.

Sudac:

Barbara Kancelar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i njegova braniteljica .Žalba se podnosi Općinskom sudu u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi nadležni županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na spis broj K-DO-113/25

2. okrivljenik

3. braniteljica okrivljenika Marija Budimir, odvjetnica u Puli