Poslovni broj: Usž-919/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB : 95093210687, radi izgradnje i opremanja zamjenske obiteljske kuće te novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4602/2025-6 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4602/2025-6 od 20. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-000-06/21-08/633, URBROJ: 531-11-2-25-43 od 2. listopada 2025.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-000-06/21-08/633, URBROJ: 531-11-2-25-43 od 2. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za gradnju i opremanje zamjenske obiteljske kuće te novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara z.k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica je protiv presude prvostupanjskog suda izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je tijekom upravnog postupka i upravnog spora kontinuirano navodila kako je tijekom cijele godine često dolazila na adresu svog prebivališta u oštećenu obiteljsku kuću. Navodi da je predmetna kuća bila teško oštećena u Domovinskom ratu, nakon čega je obnovljena, te da se u nju namjeravala trajno vratiti. Smatra da je dokazala da je s obitelji stanovala na predmetnoj adresi u smislu Zakona o obnovi. Naglašava da je na adresi oštećene kuće imala prijavljeno prebivalište, koje je Zakonom o prebivalištu definirano kao mjesto trajnog nastanjenja, te da je s obitelji stanovala u toj kući na dane potresa. Smatra da je diskriminirana u ostvarivanju prava na izgradnju zamjenske obiteljske kuće isključivo zbog činjenice što se, postupajući sukladno odredbi članka 3. stavka 5. Zakona o prebivalištu, privremeno odjavila s adrese prebivališta i boravila u inozemstvu. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu i osporeno rješenje tuženika, te presudom riješiti upravnu stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu ističe da tužite ljica u žalbi ponavlja navode iz tužbe, na koje se tuženik već očitovao u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Odredbom članka 40. stavka 1. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 21/23., dalje: Zakon o obnovi) propisano je da se zamjenska obiteljska kuća gradi kada se na temelju ovoga Zakona uklanja uništena postojeća obiteljska kuća u kojoj je na dan 22. ožujka 2020. odnosno 28. i 29. prosinca 2020. stanovao vlasnik, odnosno suvlasnik odnosno srodnik vlasnika, odnosno suvlasnika.

6.1. Odredbom članka 4. stavka 1. točka o) Zakona o obnovi propisano je da je stanovanje mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi te se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu, odnosno drugim dokaznim sredstvima uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

6.2. Odredbom članka 4. stavka 1. točka m) Zakona o obnovi propisano je da su srodnici vlasnikovi srodnici po krvi u ravnoj lozi, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner odnosno neformalni životni partner, posvojitelj odnosno posvojenik, brat odnosno sestra vlasnika te od tih vlasnikovih srodnika bračni drug, izvanbračni drug , životni partner odnosno neformalni životni partner.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi:

- da je tužiteljica kao vlasnica podnijela zahtjev za gradnju zamjenske kuće i novčanu pomoć umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 2196 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da je u postupku izvršen uvid u službenu evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu za tužiteljicu kao vlasnicu oštećene obiteljske kuće i njezine srodnike, a iz koje proizlazi da tužiteljica, njezin suprug te djeca dugi niz godina imaju prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi uz napomene „privremeni odlazak u München, Njemačka“;

- da je tužiteljica sa suprugom EĆ zaključila brak 1996. godine u Münchenu (Savezna Republika Njemačka);

- da su djeca tužiteljice (J i VĆ) rođena u [adresa] (Savezna Republika Njemačka) 1996. godine odnosno 1998. godine;

- da iz izvješća o obavljenoj terenskoj provjeri Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, proizlazi da su na terenu na predmetnoj adresi vršeni razgovori sa stanovnicima [adresa], a da iz njihovih izjava proizlazi da tužiteljica, suprug i djeca u vrijeme potresa nisu stanovali na predmetnoj adresi, već je na navedenoj adresi stanovala ŽĆ (devedesetogodišnja majka supruga tužiteljice);

- da iz izjava tužiteljice proizlazi da su ona i njezin suprug radili u Njemačkoj te povremeno dolazili na predmetnu adresu, prvenstveno za blagdane i godišnje odmore, gdje su se planirali vratiti u mirovini;

- da iz kartica potrošnje struje i vode proizlazi da su podaci o potrošnji u skladu s utvrđenjem iz očitovanja o obavljenoj terenskoj provjeri.

8. Prema ocjeni ovog Suda, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se treba smatrati da tužiteljica i njezina obitelj nisu stanovali u predmetno vrijeme na adresi u [adresa] u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točka o) Zakona o obnovi. 8.1. Ovakav stav Sud temelji na naprijed citiranom članku 4. stavku 1. točka o) Zakona, kojim je propisano da se stanovanjem treba smatrati mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interes i. 9. Već iz žalbenih navoda proizlazi da tužiteljica i njezin suprug dugi niz godina žive i rade u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje su integrirani u tamošnji društveni i kulturni život. Uz to, proizlazi da su u inozemstvu razvili socijalne veze (tužiteljica ističe ugošćivanje njemačkih prijatelja na predmetnoj adresi), dok su njihovi boravci u Republici Hrvatskoj bili vezani uz blagdane (uključujući i blagdane u vrijeme potresa) i godišnje odmore.

10. Činjenica da je tužiteljica s obitelji imala prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, imajući u vidu da su ona, suprug i djeca imali zabilježbe privremenog odlaska u Saveznu Republiku Njemačku (München). Stoga je u postupku pravilno utvrđeno da je na predmetnoj kući na dan potresa stanovala majka supruga tužiteljice, a koja ne predstavlja srodnika tužiteljice u smislu članka 4. stavka 1. točka m) Zakona o obnovi.

11. Sud ne ocjenjuje osnovanim općenite prigovore tužiteljice da bi se radilo o diskriminaciji, budući da tužiteljica niti ne navodi po kojoj osnovi bi bila diskriminirana.

12. Slijedom svega navedenog, kako tužiteljica ne ispunjava uvjete za gradnju zamjenske obiteljske kuće propisane odredbom članka 40. stavka 1. Zakona o obnovi, a samim time ni zakonske uvjete za isplatu novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće propisane odredbom članka 62. Zakona o obnovi, to je prvostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev.

13. Budući da tužiteljica ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković