Poslovni broj: Usž-1639/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Zagrebačke pivovare d.o.o., Zagreb, Ilica 224, OIB: 83771985821, koju zastupa Edita Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pešut & Matić, Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, radi utvrđivanja naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5550/2023-9 od 13. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5550/2023-9 od 13. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke I. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/23-14/79, URBROJ: 517-14-2-1-23-4 od 5. listopada 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Točkom I. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/23-14/79, URBROJ: 517-14-2-1-23-4 od 5. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond), KLASA: UP/I- 351-02/23-20/5396, URBROJ: 563-02-1/234-23-4 od 27. travnja 2023.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 27. travnja 2023. Fond je ranije rješenje zamijenio novim te utvrdio tužitelju obvezu plaćanja naknade gospodarenja otpadnom ambalažom u iznosima i na način kako je to pobliže navedeno izrekom tog rješenja.
2. Tužitelj u žalbi, u bitnom, pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer da je prvostupanjski sud sadržajno oslonio na obrazloženje iz druge prvostupanjske presude u istoj pravnoj stvari. Mišljenja je da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kako se Fond rukovodio svojom osobnom koristi. Smatra kako je u osporenom rješenju pogrešno primijenjen Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te da nije razložno obrazloženo koja pravila su upotrijebljena za konačnu odluku o njegovom pravu. Spori stav suda o pravnoj prirodi mišljenja Ministarstva financija Republike Hrvatske te smatra da je i ono moralo biti obrazloženo na način koji bi u objektivnoj i prihvatljivoj mjeri otklonio sumnju u arbitrarnost. Ukazuje da je sud na njegovu štetu povrijedio i pravila o sudjelovanju u postupku, posebice iz okolnosti da mu je tek naknadno omogućen uvid u naprijed navedeno mišljenje na kojem je utemeljena osporena odluka. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava ukazuje kako Zakon o uvođenju eura nije definirao pojam jedinične cijene niske vrijednosti te smatra da naknada u iznosu od 0,10 kuna po komadu nije takva cijena u smislu Zakona. Iz ovoga zaključuje da prvostupanjski sud nije teleološki istumačio članak 15. stavak 2. Zakona o uvođenju eura smatrajući da je cilj tog Zakona da se kod konverzije i zaokruživanja preračunatih iznosa izbjegne mogućnost potpunog prestanka obveze, u smislu članka 70. Zakona o uvođenju eura. Ujedno osporava odluku o troškovima. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu te presudom riješiti upravnu stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, kao i da tuženika obveže nadoknaditi troškove ovog upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda svog rješenja te se pridružuje argumentaciji pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud ocjenjuje da se pobijana presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. Ovo iz razloga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja pobijane presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, provedena je rasprava te je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i upravnom sporu. Prvostupanjski sud je osnovano ocijenio zakonitom točku I. izreke rješenja tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
6.1. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je obrazloženje pobijane presude manjkavo i proturječno iz razloga što sadrži istovjetne razloge kao obrazloženje presude donesene u drugom upravnom sporu u istoj pravnoj stvari (a koja je u međuvremenu postala pravomoćna). Naime, u konkretnom slučaju istovjetnost razloga ne upućuje na proturječnost odnosno arbitrarnost, već suprotno, ukazuje na dosljednu primjenu prava, budući da je riječ o istoj pravnoj stvari u kojoj je sporno isto pravno pitanje (tumačenje istog mjerodavnog propisa).
7. I prema ocjeni ovog Suda, valjano je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenje tuženika (u osporenom dijelu) doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 15. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).
8. Odredbom članka 15. stavka 2. Zakona propisano je da se jedinične cijene niske vrijednosti iskazane za obračunske jedinice roba i usluga koje se koriste kao množenik za izračun cijene roba i usluga te druge cijene niskih vrijednosti, preračunate sukladno pravilima za preračunavanje iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1103/97, zaokružuju se i iskazuju na više od dvije decimale.
9. U ovom predmetu nije sporno da kunska vrijednost koja se u konkretnom trebala preračunati u eure iznosi 0,10 kuna. Isto tako nije sporno ni da je točna matematička vrijednost preračuna naprijed navedenog iznosa 0,01327 eura po komadu. Ono što se ukazuje spornim jest pitanje treba li za obračun naknade za 12759435 komada otpadne ambalaže, kao množenika, primijeniti množitelj od 0,01 eura po komadu, na temelju odredbe članka 15. stavka 1. Zakona, ili množitelj 0,01327 eura, sukladno naprijed citiranom članku 15. stavku 2. Zakona.
10. U odnosu na postavljeno pitanje, ovaj Sud polazi od stava da je smisao svakog preračunavanja iz valute u valutu, zadržati, ili barem što približnije dobiti, vrijednosti koje se preračunavaju. Upravo je navedeni pristup smisao Zakona, odnosno njegovo teleološko tumačenje te svaki drugi način preračuna dovodi do nepravednih i pogrešnih rezultata, a što bi tada, u svom sadržaju, bio rezultat formalnog tumačenja prava (a tako i ovaj Sud u presudi broj: Usž-1469/2025-3 od 19. veljače 2026. u istoj pravnoj stvari).
10.1. Slijedom navedenog Sud zauzima stav kako svaki slučaj u kojem će doći do preračuna vrijednosti, pa tada i konkretan, treba cijeniti u navedenom smislu. Imajući na umu taj smisao, Sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na točke 13. i 14. obrazloženja pobijane presude, a kojima su jasno opisane vrijednosti koje se preračunavaju, kao i razlozi i načini za to.
10.2. Pri tome pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj nije stavljen u financijski nepovoljniji položaj nego što bi bilo da euro nije uveden.
11. Vezano uz žalbene prigovore, a koji se uglavnom odnose na sadržaj mišljenja Ministarstva, odnosno na navode tužitelja o procesnim nepravilnostima vezanim uz postupanje prvostupanjskog suda i tuženika s obzirom na to mišljenje, napominje se da ovaj Sud, isto kao i prvostupanjski sud, nisu vezani izraženim mišljenjem, niti je to mišljenje temelj razloga ove, ili prvostupanjske presude.
12. Konačno, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovano odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
