Poslovni broj: Usž-4301/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OLD iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 5, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1231/2023-20 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1231/2023-20 od 17. listopada 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/324, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-03 od 29. kolovoza 2023. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku u roku od 60 dana od dostave te presude nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 €.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/324, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-03 od 29. kolovoza 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Virovitičko-podravske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/21-01/10, URBROJ: 2189-08/16-22-23 od 4. studenoga 2022.

1.2. Točkom I. izreke prvostupanjskog djelomičnog rješenja od 4. studenoga 2022. ovlašteniku naknade OLD iz [adresa] dano je u vlasništvo građevinsko zemljište u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] dijela kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Točkom II. izreke obveznikom naknade utvrđena je Republika Hrvatska, dok je točkom III. izreke odlučeno da će Republika Hrvatska po pravomoćnosti tog rješenja predati posjed OLD u roku 90 dana od dana podnošenja pismenog zahtjeva OLD. Ako po pravomoćnosti tog rješenja u odnosu na zemljište koje se u naravi koristi kao poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske budu na snazi neki ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, Općina Sopje će raskinuti ugovore o zakupu u odnosu na vraćene čestice ili dijelove čestica prema uvjetima i na način kako je to navedeno u točki III. izreke rješenja. Točkom IV. izreke odlučeno je da će Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, Zemljišno-knjižni odjel u Slatini, po pravomoćnosti tog rješenja po službenoj dužnosti izvršiti promjenu upisa tog stanja, sukladno točki I. izreke tog rješenja. U točki V. izreke određeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu za imovinu oduzetu grofu OL u k. o. [katastarska općina], posebno kč. br. [katastarska čestica] i o svakoj drugoj čestici za koju bi se utvrdilo da je u građevinskoj zoni na području k. o. [katastarska općina], odlučiti u nastavku postupka posebnim rješenjem. Točkom VI. Izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, navodi da je prvotni vlasnik grof UL u vrijeme oduzimanja imovine nesporno imao mađarsko državljanstvo te je obeštećen na temelju Ugovora o miru s Mađarskom što znači na temelju odredbe članka 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) te da nije ovlaštenik naknade. Ističe da mu je imovina konfiscirana presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945., a prijenos u društveno vlasništvo odnosno općenarodnu imovinu izvršen je na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini broj: 443-47 od 2. svibnja 1947. te zaključka Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini broj: R- 110/45-14 od 9. prosinca 1945. Kod takve činjenice smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se na tu imovinu Ugovor o miru s Mađarskom ne odnosi. Drži da je grof UL kao mađarski državljanin imao pravo od mađarskih vlasti tražiti naknadu pozivom na naprijed navedeni Ugovor. Smatra da bi suprotno tumačenje dovelo do diskriminacije dijela mađarskih državljana u odnosu na druge mađarske državljane koji imaju pravo ostvariti naknadu od mađarskih vlasti. Navodi da je imovina grofa UL kao mađarskog državljanina potpadala pod Ugovor o miru s Mađarskom pri čemu je irelevantno što je ta imovina oduzeta po ranijem propisu. Ukazuje da Ugovor o miru s Mađarskom ne sadrži odredbe koje bi propisivale da se taj Ugovor odnosi samo na imovinu koja je bila u vlasništvu mađarskih državljanina u vrijeme stupanja na snagu Ugovora. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

3.1. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da se ovdje ne radi o primjeni Ugovora o miru s Mađarskom jer se moralo o raditi o imovini koja je na dan 15. rujna 1947. bila u vlasništvu mađarskog državljanina ili Mađarske kao drugom kriteriju. Upućuje na odredbe Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju Federativne Narodne Republike Jugoslavije u državno vlasništvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Navodi da se ovdje radi o imovini koja je oduzeta presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj: Kz-295/45 od 21. studenoga 1945. pa onda imovina nije mogla biti ponovno oduzeta na temelju Ugovora o miru s Mađarskom. Ukazuje na odluku ovog Suda broj: Usž-994/24-2 od 7. svibnja 2024. te na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci broj: U-III-926/2007 od 7. svibnja 2009. Predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak sastava odgovara na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga - članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju osnova oduzimanja imovine koja je predmet povrata bila konfiskacija imovine izvršena na temelju presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945. u odnosu na koju je sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Zakona o naknadi pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: KTR-I-271/97 od 9. travnja 1998. i broj: DOKR-I-971/00 od 20. prosinca 2000. te da je u svrhu provođenja konfiskacije imovine, zaključcima Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini broj: R-110/45 od 9. prosinca 1945. određen popis i procjena imovine i uknjižba prava vlasništva, a na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini broj: 443-47 od 2. svibnja 1947. izvršen prijenos konfiscirane imovine u zemljišnim knjigama na FNRJ odnosno za korist zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije.

6. Pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi iz povijesnih zemljišno – knjižnih uložaka koje je detaljno analizirao tuženik (i prvostupanjsko upravno tijelo), dajući pri tome i pregled normativnog uređenja u razdoblju odlučnom za rješenje ove upravne stvari te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Žalbeni prigovori o državljanstvu O kojemu je imovina konfiscirana nisu pravno odlučni budući da je to pitanje već raspravljeno u nizu odluka ovog Suda u sporovima koji su se vodili među istim strankama (a tako i ovaj Sud u presudi broj: Usž-3597/24 od 5. veljače 2025.).

7.1. Naime, u nizu odluka ovog Suda potvrđenih od Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. presude Us-1483/10, Uzz-29/12, Usž-2/20, Usž-3493/20, Usž-4041/20 i dr.) utvrđeno je da je do konfiskacije imovine došlo neovisno o državljanstvu O te mu imovina nije oduzeta kao mađarskom državljaninu na temelju Ugovora o miru s Mađarskom (time da je stajalište ovog Suda u primjeni tog Ugovora o miru s Mađarskom potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: U-zpz-10/18 od 5. veljače 2020. na koju se osnovano poziva prvostupanjski sud). Naime, na temelju članka 29. Ugovora o miru s Mađarskom (sklopljenog 10. veljače 1947., ratificiranog Ukazom o ratifikaciji Ugovora o miru s Mađarskom „Službeni list FNRJ“, broj: 72/47.) te Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru s Mađarskom („Službeni list FNRJ“ broj: 91/48.), sva imovina prava i interesi Mađarske i mađarskih državljana koji su na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom (19. studenoga 1947.) postojali na teritoriju FNRJ postaju u skladu s člankom 29. Ugovora o miru s Mađarskom državno vlasništvo FNRJ, o čemu se ovdje, kao što je naprijed navedeno te navedeno u svim odlukama ovog Suda i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne radi.

8. Slijedom svega iznesenog, tužitelj u žalbi ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, radi čega ovaj Sud žalbu ne ocjenjuje osnovanom.

9. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora na ime zastupanja budući da u upravnim sporovima koji se vode radi ostvarenja prava na naknadu za oduzetu imovinu ima položaj stranke na temelju odredbe članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi, a osim toga njegov je zahtjev neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. istog Zakona, jer tužitelj imajući u vidu naprijed navedeno nema pravo na naknadu troškova spora, a odgovor na žalbu zainteresirane osobe nije bio od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari (članak 144. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković