Poslovni broj: Usž-4879/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LAP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1794/2024-5 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1794/2024-5 od 9. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj ice za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2187, URBROJ: 251-02- 01/001-23-4 od 4. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu zaštitu, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3219, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 31. ožujka 2023.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv naprijed navedenog rješenja tijela prvog stupnja.
2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom pojašnjava da je do smanjenja novčane pomoći, kao i skraćivanja vremenskog razdoblja, u kojem tužiteljica može koristiti pravo, došlo isključivo zbog toga što je gradonačelnik prije pokretanja i tijekom postupka osporavao pravo korisnicima novčane pomoći, a koje stavove je i javno iznosio. Tvrdi da joj u postupku nije dana mogućnost izjasniti se o činjenicama i okolnostima vezanim za neovisnost službenih djelatnika koji nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već su vezani za upute gradonačelnika. Smatra da je u postupku došlo do povrede odredbe članka 3. stavka 1. i članka 13. Zakona o općem upravnom postupku jer je, nasuprot načelu zaštite stečenih prava tužiteljice, zamijenjen dio izreke pravomoćnog pojedinačnog upravnog akta kojim joj je ukinuto već priznato individualizirano i konkretizirano pravo na novčanu pomoć . Navodi da je nadležno tijelo bilo obvezno do 31. prosinca 2022., sukladno odredbi članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, donijeti pojedinačni akt kojim službena osoba nije mogla mijenjati trajanje navedenog roka, a sve s obzirom da je riječ o obvezujućem, a ne instruktivnom roku.
2.1. Nadalje tvrdi da je rješenje nezakonito i iz razloga što joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku te da nije proveden ispitni postupak u kojem bi imala priliku iznijeti svoje obiteljsko stanje te da nije ispitana niti upravnom sporu, iako je takav dokazni prijedlog naznačen u tužbi. Pojašnjava da je majka troje malodobne djece, da nije zaposlena niti je korisnik prava iz mirovinskog osiguranja te da ne ostvaruje druge izvore prihoda, a da će se s 44 godine i troje malodobne djece teško zaposliti. Tvrdi da je ukidanjem pomoći, u koju se apsolutno pouzdala, dovedena u pitanje egzistencija njezine obitelji. Mišljenja je da su joj takvim postupanjem povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode te predlaže poništiti presudu uz obvezu tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su rješenjem tijela prvog stupnja od 31. ožujka 2023. zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/18-013/30, URBROJ: 251-21-21-1/003-18-2 od 4. lipnja 2018., na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. Prije svega prigovor tužiteljice kojim upire na povredu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) i načela zaštite stečenih prava, nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. ZUP -a, propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).
8.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.
8.2. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo, odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo, odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.
9. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je, suprotno žalbenim navodima, procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. je obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.
10. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovor tužiteljice da joj nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, jer se ovdje radi o odluci koja se donosi temeljem službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, podataka iz službene evidencije, a koja se, sukladno odredbi članka 49. točka 1. ZUP- a može donijeti bez provedbe ispitnog postupka (neposrednim rješavanjem). Također, sud je temeljem odredbe članka 49. stavka 4. ZUS-a ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenice odlučne za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, a nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom predmetu nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice. Stoga, je osnovano odbijen dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice, jer njezino saslušanje, imajući u vidu materijalne dokaze koji prileže spisu upravnog predmeta, ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode usmjerene na tešku financijsku situaciju uzrokovanu prestankom pomoći, pojašnjava se da se u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj donesenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).
11.1. Sijedom navedenog, proizlazi da adresati pravnih normi nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja, a okolnost što je tužiteljica nezaposlena, ne uspostavlja obvezu tuženika na trajnu isplatu novčane pomoći.
12. Slijedom navedenog, budući da ni ostali žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti primjenu materijalnog prava, valjalo je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
