Poslovni broj: Usž-3923/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica iz Buja, Istarska 22, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-928/2024-9 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-928/2024-9 od 26. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I 362-02/24-02/391, URBROJ: 443-02-04-15-24-2 od 22. travnja 2024., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužiteljici, kao vlasnici i investitorici, da u roku od 15 dana ukloni dograđeni dio prizemne građevine od opeke, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija cca 5,7 x 2,6 m, s betonskom podnom pločom i dograđenu drvenu nadstrešnicu, jednostrešnog krovišta, tlocrtnih dimenzija 5,2 x 4,2 m, 2,20 x 2,50 m, s betonskom podnom pločom, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, na tlu oznake šuma prema mjerodavnom prostornom planu.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, iznosi da je tuženik propustio izrekom utvrditi koji je dio predmetne zgrade ozakonjen, a koji dio je u dimenzijama od 5,7 x 2,6 m nezakonit, radi čega je rješenje tuženika nejasno i neizvršivo. Iznosi da u slučaju kada izrekom rješenja nije dovoljno određen predmet, takva nezakonitost ne može se otkloniti navodima iz obrazloženja tog rješenja. Smatra da je zbog navedene bitne povrede upravnog spora i neprovođenja predloženih dokaza, pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Dodaje da je prvostupanjski sud njezine prigovore o zakonitosti betonskih podloga, otklonio ukazujući da izrekom rješenja o izvedenom stanju oni nisu navedeni. Međutim, na isti način nije ocijenio izreku rješenja tuženika. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu svih troškova upravnog spora.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalb i, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica u svojstvu vlasnika i investitora, na predmetnoj lokaciji bez ishođene izvršne građevinske dozvole, izgradila građevine opisane zapisnikom o inspekcijskom nadzoru obavljenom 10. travnja 2024. (dogradnju prizemne građevine stambene namijene s dograđenom drvenom nadstrešnicom neraskidivo povezanih s pripadajućom temeljnom betonskom pločom), kojem prileže fotografije prijeporne gradnje, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), prema kojoj je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

7. Tužiteljica ni navodima žalbe nije dovela u sumnju navedene pravno odlučne činjenice vezane za protupravnost predmetne gradnje, već u žalbi upućuje na nezakonitost rješenja tuženika radi nedovoljno određenog predmeta izreke. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja obzirom da je predmetna izreka, i po ocjeni ovog Suda, dovoljno odrediva za njezino izvršenje uzimajući u obzir izrekom opisan predmet dogradnje, koji za razliku od osnovne građevine ima ravni krov.

8. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

9. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora pa, budući je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i zahtjev za naknadu zatraženih troškova.

10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić