Poslovni broj: Usž-3895/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AHG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Borna Okroša, odvjetnik iz Zagreba, Milana Amruša 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-327/2025-7 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-327/2025-7 od 27. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24-07/3379, URBROJ: 511-19 22- 24-2, od 16. prosinca 2024. i odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora. Rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja.

2. Rješenjem tuženika ukida se vozačka dozvola, serijskog broja [serijski broj], izdana na ime tužitelja.

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Smatra da je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za odgodom izvršenja osporenog rješenja bez primjene načela razmjernosti i bez obrazloženja razloga prema kojima bi odgoda bila protivna javnom interesu. Ističe da bi oduzimanje vozačke dozvole direktno i ozbiljno ograničilo njegovo pravo na slobodu kretanja, rad i egzistenciju, osobito jer je profesionalni vozač. Stoga, ukidanje vozačke dozvole predstavlja prekomjerni teret koji bi se značajno odrazio na njegov egzistencijalni status i životne uvjete. Ukazuje da je sud donio odluku bez rasprave, čime je učinio bitnu povredu postupka obzirom da je predmet pravno i ustavnopravno složen uz postojanje ozbiljne pravne dvojbe oko primjene članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23. – dalje ZSPC). Suprotno navodima prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju činjenice nisu nesporne, jer nije razmatran sadržaj i pravna priroda prekršajnih odluka koje su temelj za upis bodova, nejasno je jesu li odluke postale pravomoćne i jesu li sadržavale pravno upozorenje o mogućim posljedicama (upis bodova, oduzimanje dozvole). Prema mišljenju tužitelja, mjera ukidanja vozačke dozvole ima narav kaznene sankcije, jer se donosi zbog ponašanja koje je već sankcionirano pravomoćnim prekršajnim presudama te se odnosi isključivo na osobu i njezinu prošlu krivnju (a ne na objektivnu opasnost), a rezultira uskraćivanjem prava (vozačke dozvole), koje predstavlja legitimno stečeno pravo. Osporeno rješenje i presuda temelji se na članku 286. ZSPC-a, koji je u sukobu s člankom 31. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske (ne bis in idem), jer se na osnovi već sankcioniranih djela pravomoćnim prekršajnim presudama, naknadno izriče dodatna ozbiljna mjera ukidanja vozačke dozvole, koja je po svojoj naravi kaznena sankcija, a ne administrativna mjera. Pored navedenog, iznosi da u upravnom postupku nije bio saslušan niti pozvan na bilo kakvo očitovanje u vezi dodatnih sankcija. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Maresti protiv Hrvatske, zahtjev broj: 55759/07 i Sergey Zolothubin protiv Rusije, zahtjev broj 14939/03. Predlaže ovom Sudu da osporenu presudu poništi i sam riješi stvar, odnosno da poništi presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi da je osporeno rješenje doneseno na temelju članka 286. ZSPC-a te da su negativni prekršajni bodovi tužitelju određeni na osnovu odredbi tog Zakona, čiji upis se temelji na pravomoćnim odlukama donesenim u prekršajnom postupku. Stoga zaključuje da u konkretnom slučaju postoje svi pravni i stvarni razlozi za donošenje osporenog rješenja pa predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga što je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i dokazima koje je sam proveo, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonom propisani uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole koja je predmet ovog postupka.

7. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj na temelju pravomoćne odluke nadležnog prekršajnog suda te pravomoćn ih obveznih prekršajnih naloga skupio 22 negativna prekršajna boda, koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju temeljem članka 286. stavka 1. ZSPC-a, a o čemu, sukladno članku 296. stavku 1. ZSPC-a, evidenciju vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.

8. Spisu prileže odluke o prekršajima navedene u obrazloženju osporenog rješenja, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, iz kojih je razvidno za koja razdoblja i temeljem kojih prekršaja su tužitelju negativni prekršajni bodovi upisani u evidenciju. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 286. stavka 4. ZSPC-a, kojom odredbom je propisano da će se vozaču motornog vozila koji u razdoblju od dvije godine prikupi 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

9. Pri tome nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja o povredi načela ne bis in idem (zabrana dvostrukog procesuiranja i kažnjavanja). Naime, policijsko postupanje u smislu odredbi ZSPC-a sastoji se od preventivnog djelovanja policije u sprječavanju počinjenja prekršaja i represivnog djelovanja policije prema počiniteljima prekršaja. Međutim, u oblasti sigurnosti prometa na cestama policija obavlja i djelatnosti koje su primarno upravnopravne naravi kao što su primjerice izdavanje, zamjena, nadomještanje, obnavljanje te ukidanje i poništavanje vozačkih dozvola. U konkretnom slučaju prema tužitelju je, zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova, primijenjena upravnopravna mjera ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole (članak 286. stavak 3. ZSPC-a). Riječ je o mjeri usmjerenoj prevenciji, kojom je zakonodavac imao na umu sigurnost vozača koji je prikupio određeni broj negativnih prekršajnih bodova, ali i sigurnost i zdravlje drugih ljudi i njihove imovine. Prema tome, bez obzira na to što su u prekršajnom postupku tužitelju izrečene prekršajne sankcije, nije bilo nikakve zakonske zapreke niti je protivno načelu ne bis in idem, prema tužitelju ujedno primijeniti i predmetnu mjeru upravnopravne naravi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole. Dapače, to je bila zakonska obveza tuženika. Takvo shvaćanje već je izraženo u presudi ovog Suda , poslovni broj: Usž-2030/2022 od 16. rujna 2022. godine.

10. Kraj utvrđenog činjeničnog stanja, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da se spor može riješiti bez rasprave, jer saslušanje tužitelja na okolnost obračunatih negativnih prekršajnih bodova nije odlučna. Naime, tužitelj iznosi svoje viđenje relevantnih činjenica, međutim, imajući na umu stajališta izražena u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Jussila protiv Finske, zahtjev broj 73053/01 od 23. studenoga 2006., u konkretnom slučaju nije bilo nužno održavanje rasprave, već se spor, sukladno odredbi članka 98. točke 4., u vezi članka 53. stavka 1. ZUS-a, mogao riješiti uzimajući u obzir odlučne činjenice utvrđene na temelju postojeće dokumentacije u spisu.

11. Stoga, prigovori i dokazni prijedlozi tužitelja istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je u obrazloženju presude naveo sve bitne činjenice koje proizlaze iz povedenih dokaza te, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.

12. U odnosu na zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, valja reći da je o predmetnoj tužbi donesena meritorna odluka kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a koja je potvrđena ovosudnom presudom, radi čega ovaj Sud nalazi nepotrebnim razmatrati osnovanost tog zahtjeva tužitelja.

13. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić