Poslovni broj: Usž-3206/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr.sc. Sandra Marković, SG i dr.sc. ĐG, [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-861/2024-6 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-861/2024-6 od 9. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-5 od 7. svibnja 2024. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke) te je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
2. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je suvlasnicima BG i HG, ovdje tužiteljima, uklanjanje prizemne građevine tl. vel. 6,7 m x (3,5 + 1,55) m, s jednostrešnim krovom + 2,7 x 4,10, s ravnim krovom koji je ujedno vanjska terasa + vanjsko stepenište 1,3 x 0,8 + 4,0 x 0,8, te prizemne građevine tl. vel. 1,8 x 2,0 m2, sa dvostrešnim krovom, sve izgrađeno u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole, u roku od 90 dana.
3. Tužitelji pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede tužiteljevih temeljnih ljudskih prava. U razlozima žalbe, u bitnom, prigovaraju nedostatku obrazloženja prvostupanjske presude te smatraju da iz istog proizlazi da njihov predmet nije bio zaista ispitan. Navode da je sud pobijanom presudom pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na činjenicu postoji li uredni zahtjev tužitelja za legalizaciju predmetnog objekta. Sud je praktički cijelu presudu utemeljio na činjenici da se u spisu predmeta nalazi podnesak jednog od tužitelja, kojim se povlači zahtjev za legalizaciju i to unatoč tomu da sud već u sljedećoj točki obrazloženja zaključuje da postupak legalizacije ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja. Suprotno navedenom, tužitelji smatraju da je postojanje urednog zahtjeva za legalizaciju o kojem nadležno tijelo još nije donijelo odluku od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Pozivaju se na članak 42. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ). Smatraju da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio razloge otklanjanja prigovora tužitelja u pogledu ustavnih i konvencijskih povreda. Navode da njihova vlasnička prava na predmetnim građevinama podržava dug niz godina nesmetanog uživanja (prema iskazu tužitelja od 1986. godine) te da su poduzeli sve u skladu sa svojim zakonskim mogućnostima da takvu građevinu „legaliziraju“, a trpe štetne posljedice upravo zbog neadekvatnog djelovanja nadležnih vlasti. Slijedom svega navedenog, predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i osporavano rješenje tuženika, a ujedno naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi troškove upravnog postupka , prvostupanjskog upravnog spora i žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom, bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.,117/21., 67/23., 155/23., dalje: ZDI).
8. S obzirom da tužitelji niti ne tvrde da za predmetnu gradnju posjeduju građevinsku dozvolu, to je osnovano prvostupanjski sud, temeljem ovlaštenja propisanog odredbom članka 49. stavka 3. ZUS-a, uzeo u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u upravnom postupku te je isto valjana osnova za donošenje inspekcijskog rješenja tuženika.
9. Nadalje, nasuprot shvaćanju tužitelja, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije od utjecaja na zakonitost donošenja rješenja o uklanjanju predmetne bespravne gradnje, o čemu se ovdje radi, već može biti od utjecaja na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, i to isključivo na zahtjev stranke pod uvjetima propisanim člankom 42. ZPNIZ-a. Stoga navodi tužitelja s tim u vezi nisu ni od kakvog utjecaja na predmetnu upravnu stvar uklanjanja bespravne gradnje.
10. Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio ciljeve od šireg društvenog interesa koji se ostvaruju uklanjanjem nezakonite gradnje, koji, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju imaju prevagu nad pravom tužitelja na mirno uživanje vlasništva bespravno izgrađenog objekta i nad očekivanjem tužitelja da će vlasti i dalje tolerirati njihove građevine, za koje su i sami svjesni da su nezakonite. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju miješanje u pravo vlasništva opravdano jer se provodi na temelju zakona, jer ima opravdani legitimni cilj, a uklanjanjem predmetnih građevina koje su nezakonito izgrađene nije na štetu tužitelja povrijeđena pravedna ravnoteža između općeg ili javnog interesa i zaštite imovinskog prava pojedinca.
11. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
12. Kako tužitelji u predmetnoj žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore kojima bi doveli u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, već neosnovano upućuju na nedostatke obrazloženja prvostupanjske presude, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe iz razloga na koje upiru tužitelji.
13. Žalbu tužitelja protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe ovaj Sud nije posebno razmatrao jer je žalba protiv osporene presude odbijena pa je ocjena zakonitosti rješenja o odgodnom učinku tužbe postala bespredmetna, s tim da tužitelji u žalbi sadržajno niti ne iznose prigovore vezano za odgodni učinak.
14. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to je trebalo, sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
