Poslovni broj: Usž-4322/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom tužiteljice VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Čohilj & partneri, Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1073/2024-6 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1073/2024-6 od 24. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-361-05/23-26/200, URBROJ: 531-03-4-2- 24-3 od 24. svibnja 2024. i rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga-Umago, KLASA: UP/I-361-05/18 02/247, URBROJ: 2163-9-06/24-23-9 od 31. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje prvostupanjskog tijela od 31. ožujka 2023., kojim je odbijen njezin zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezavršenu slobodnostojeću, jednostavnu, prizemnu zgradu, stambene namjene, jednostrešnog krova, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, na poljoprivrednom zemljištu 3. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu kojom pobija njezinu zakonitost iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS). Ističe da je predmetna presuda donesena na temelju fotografija komunalnih redara na kojima, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, nije vidljivo da se na predmetnoj nekretnini gradi nova zgrada. Smatra da fotografije prikazuju radove na popravku krova, ugradnju stolarije i obnove fasade. Osporava da ozakonjenju ne podliježe niti jedna zgrada na kojoj su nakon 21. lipnja 2011. u tijeku bilo kakvi radovi, već svaka zgrada iz članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. -dalje: ZPNIZ), a time i dijelovi zgrade koji bi se mogli ozakoniti, ako već cijela zgrada ne udovoljava normi istog propisa. Arbitrarnim smatra objašnjenje upravnih tijela i prvostupanjskog suda da zgrada čije se ozakonjenje traži odstupa od one koja je vidljiva na snimci DOF5/2011, jer to nije ničim dokazano. Takvu bi činjenicu trebalo dokazati kombiniranim mjernim i graditeljskim vještačenjem na okolnost eventualnog tlocrtnog i visinskog odstupanja zgrade, ali uzimajući u obzir da je takav zaključak suprotan priloženom arhitektonskom projektu i geodetskom snimku, kojima se utvrđuje stanje zatečeno na terenu. Ako zgrada čije se ozakonjenje traži odstupa u gabaritima od one vidljive na DOF5/2011, upravna tijela bila su dužna navesti u čemu se ta odstupanja sastoje izražavajući ih visinski ili tlocrtno mjernim jedinicama. Budući da je takvo obrazloženje izostalo, rješenja upravnih tijela manjkava su u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i razloga za primjenu materijalnog prava. Smatra da su upravna tijela i prvostupanjski sud na temelju neposrednog utvrđivanja činjenica temeljem priloženih fotografija samo mogla zaključiti da se na zgradi čije ozakonjenje traži izvode neki radovi 2018. godine. Međutim, da bi se utvrdilo o kakvim se radovima radi, odnosno da li oni i koliko mijenjaju predmet ozakonjenja, trebali su se provesti adekvatni dokazi vještačenja. Ističe da predmetna zgrada u svemu ispunjava zahtjeve propisane odredbom članka 2. ZPNIZ-a za ozakonjenje, jer je izgrađena prije 21. lipnja 2011. i vidljiva je na DOF5/2011 snimci, što se potvrđuje uvjerenjem jedine mjerodavne Državne geodetske uprave, a uz zahtjev za njezino ozakonjenje priloženi su svi prilozi propisani odredbom članka 30. ZPNIZ-a pa, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, nije bilo mjesta odbijanju njezinog zahtjeva. Slijedom iznesenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i rješenja upravnih tijela te ozakoniti predmetnu zgradu, podredno, vratiti predmet na ponovno odlučivanje uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, čime nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema članku 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi.
8. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljica je zatražila izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu stambenu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Sukladno odredbi članka 2. ZPNIZ-a, zgradom koja se može ozakoniti temeljem tog Zakona, smatra se isključivo zgrada koja je vidljiva na ortofoto karti (dalje DOF5/2011), ili ukoliko na DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, u tom slučaju ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. godine ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
10. Prvostupanjski sud je, sukladno ovlasti iz odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a, pri utvrđivanju činjeničnog stanja uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prema kojima zgrada kako je prikazana na snimci izvedenog stanja nije vidljiva na karti DOF5/2011, već objekt s dvodijelnim krovištem (bijele boje južni i zelenkaste boje sjeverni dio krovišta), koji je naknadno u cijelosti uklonjen. Naime, zgrada koja je predmet zahtjeva vidljiva je tek na karti DOF5/2017/2018 kao jedinstvena bijela pravokutna površina i kao takva vidljiva i na DOF5/2019/2020, DOF5/2021/2022. Navedeno potvrđuje i zapisnik komunalnog redara od 2. svibnja 2018. s priloženim fotografijama, prema kojima je zgrada, koja je predmet zahtjeva, u vrijeme nadzora bila u izgradnji.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice uz valjano obrazloženje, s kojim je ovaj Sud suglasan.
12. U dosadašnjoj praksi, u vezi primjene članka 2. ZPNIZ-a, ovaj Sud je zauzeo stajalište da, u slučaju kada se radi o zgradi koja nesporno nije vidljiva na DOF5/2011 ni na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., činjenice o vremenu njezine gradnje ne mogu se dokazivati drugim sredstvima osim onima koja su propisana u članku 2. stavku 2. ZPNIZ-a. Iz navedenog razloga, neosnovan je žalbeni prigovor o neprovođenju dokaza koje je predložila tužiteljica (vještačenje), jer su, u konkretnom slučaju, odlučne činjenice točno i pravilno utvrđene u postupku pa prigovori tužitelj ice ne mogu dovesti do drugačije odluke.
13. Slijedom svega navedenog, žalbeni prigovori tužiteljice, koji su u bitnome istovjetni prigovorima koje je iznosila u tužbi, s obzirom na činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
