Poslovni broj: Usž-644/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe CESTA d.o.o. Pula, Strossmayerova 4, OIB: 11100535105, radi lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1228/2023-11 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1228/2023-11 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje lokacijske dozvole tuženika, KLASA: UP/I-350-05/23-01/000037, URBROJ: 531-06-2-1-1/2-23- 0009 od 5. svibnja 2023. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke) i naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak spora u iznosu od 24,60 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška spora odbijen (točka III. izreke).

2. Lokacijska dozvola izdana je za planirani zahvat u prostoru namijenjen eksploataciji mineralnih sirovina: eksploatacija tehničko-građevnog kamena na budućem eksploatacijskom polju „Žminj I“ na katastarskim česticama u k. o. [katastarska općina], na području Općine Žminj u Istarskoj županiji. Lokacijski uvjeti definirani su u idejnom projektu za lokacijsku dozvolu, oznake BS_55/2023-IP – revizija 1, od travnja 2023., projektant SH, dipl. ing. geot., broj ovlaštenja G 4104, a isti je sastavni dio lokacijske dozvole. Buduće eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamenja „Žminj I“ ima površinu od 4,54 ha, a obuhvat zahvata prikazan je na DOF karti s preklopom na DKP (prilog 1.4.2.), koji je sastavni dio idejnog projekta.

3. Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, pozivajući se na zakonsku definiciju eksploatacijskog polja i eksploataciju mineralnih sirovina (otkopavanje/oplemenjivanje), navodi da je eksploatacijsko polje koordinatama određen prostor unutar kojeg se mora obavljati eksploatacija, u skladu s obuhvatom bilančnih rezervi i lokacijskim uvjetima iz izvršne lokacijske dozvole. Međutim, u konkretnom slučaju, završna faza eksploatacije odvijati će se na postojećem eksploatacijskom polju „Žminj“, dakle izvan planiranog zahvata eksploatacijskog polja „Žminj I“, kako to proizlazi iz rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Smatra da navedeno nije u skladu s odredbama Zakona o rudarstvu, odnosno da je na ovaj način postojeće eksploatacijsko polje „Žminj“ isto tako obuhvaćeno predmetnim zahvatom pa se očito radi o proširenju postojećeg zahvata, što nije dopušteno prostornim planom Istarske županije i Općine Žminj. Drži apsurdnim da se u postojećem eksploatacijskom polju „Žminj“ (koje je prema procjeni tužitelja udaljeno manje od 500 m od građevinske zone koliko bi trebalo biti prema prostornom planu i koje se ne smije širiti), dovozi mineralna sirovina na obradu iz drugog eksploatacijskog polja. Da se radi o širenju postojećeg eksploatacijskog polja proizlazi i iz činjenice da će se za transport mineralne sirovine iz budućeg eksploatacijskog polja koristiti infrastruktura eksploatacijskog polja „Žminj“ na kojem će se odvijati i završna obrada sirovine s budućeg eksploatacijskog polja. Ustraje u navodima da iz dokumentacije proizlazi da se planirani zahvat ne odnosi samo na površinu budućeg eksploatacijskog polja (4,54 ha), već na površinu oba eksploatacijska polja (13, 257 ha), a što ukazuje da se radi o proširenju postojećeg eksploatacijskog polja „Žminj“. Drži prihvatljivim obrazloženje suda da je udaljenost planiranog zahvata 270 m od postojećih građevina, što je više od minimalno 200 metara koliko je propisano prostornim planom za buduće eksploatacijsko polje „Žminj I“, međutim, smatra da planirani zahvat obuhvaća i postojeće eksploatacijsko polje „Žminj“, pa bi u tom slučaju minimalna udaljenost od postojećih zgrada trebala iznositi 500 m, sukladno prostornom planu za to postojeće eksploatacijsko polje. Planirani zahvat nema pristup na prometnu površinu , odnosno nisu specificirani pristupni putevi postojećeg eksploatacijskog polja niti se izdani cestovni uvjeti građenja i priključenja te vodopravni uvjeti u odnosu na zahvat na budućem eksploatacijskom polju „Žminj I“. Dokumentacija na osnovu koje su izdani posebni uvjeti i uvjeti priključenja sadrži suštinske pogreške, a ne pogreške u pisanju jer se odnosi na postojeće, a ne na buduće eksploatacijsko polje, zbog čega tužitelj smatra da su u postupku izdavanja zatraženih uvjeta javnopravna tijela dovedena u zabludu. Zaključno, drži da je lokacijska dozvola izdana izvan predviđenih rokova. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, navodi da je postupak izdavanja lokacijske dozvole proveden u skladu s važećim propisima i prostorno-planskom dokumentacijom, uz prethodnu ocjenu utjecaja na okoliš i uz sve potrebne suglasnosti nadležnih tijela. U bitnome, pojašnjava da je lokacijska dozvola izdana na temelju prethodno izrađenog idejnog rudarskog projekta i provedenog postupka ocjene utjecaja na okoliš, uključujući ekološku mjeru, kojim postupcima je potvrđena valjanost tehničkih rješenja usklađenih s provedenim analizama. Tužitelj nije osporavao zakonitost rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš, ali sada retroaktivno pokušava osporiti tehnička rješenja koja su već bila predmetom stručne analize i odobrena od strane nadležnih tijela. Ukazuje da opravdanost zadržavanja, odnosno korištenja postojeće infrastrukture (prilazni putevi preko postojećeg eksploatacijskog polja/postrojenja za oplemenjivanje), omogućava racionalno i ekonomski opravdano iskorištavanje resursa, čime se izbjegavaju nepotrebna ulaganja u izgradnju novih objekata infrastrukture. Navedeno se odnosi i na prijevoz mineralne sirovine, koji se obavlja putem postojećih cesta i infrastrukture, bez potrebe za novim zahvatima u prostoru. Nadležna tijela su potvrdila da je planirani zahvat usklađen s prostorno - planskom dokumentacijom. Neosnovani su i ostali žalbeni prigovori kojima se pokušava osporiti zakonitost lokacijske dozvole. Slijedom navedenog, predlaže da se žalba odbije i prvostupanjske presuda potvrdi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za izdavanje predmetne lokacijske dozvole.

10. Ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da je predmetna lokacijska dozvola izdana sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji koja je pravilno primijenjena.

11. Odredbom članka 102. stavka 4. Prostornog plana Istarske županije („Službene novine Istarske županije“, broj 2/02., 1/05., 4/05., 14/05. - proč. tekst, 10/08., 7/10., 16/11. – proč. tekst, 13/12., 9/16., 14/16. – proč. tekst) propisano je da su postojeća i planirana eksploatacijska polja određena u članku 105. u Tablici 13. i u kartografskom prikazu br. 1. tog Plana. Tim člankom Plana, u Tablici 13. prikazana su eksploatacijska polja unutar pojedine jedinice lokalne samouprave te vrsta mineralne sirovine za svaku lokaciju, pa je tako pod rednim brojem 41. za Općinu Žminj prikazano eksploatacijsko polje [adresa] – postojeće i eksploatacijsko polje [adresa] I – planirano, za oba polja sirovina tehničko-građevni kamen.

12. Stoga, kako se ovdje radi o planiranom, budućem zahvatu koji je određen važećim dokumentom prostornog uređenja, to tužitelj neosnovano ustraje u navodima da se radi o proširenju postojećeg eksploatacijskog polja „Žminj“.

13. Slijedom navedenog, neosnovani su i žalbeni prigovori glede minimalne udaljenosti planiranog zahvata od postojećih građevina, odnosno građevinskih područja naselja, na način kako se to problematizira u žalbi, obzirom da je u postupku i sporu utvrđeno da se planirani zahvat nalazi na udaljenosti većoj od 200 m (koje utvrđenje tužitelj u žalbi ne osporava), a što je u skladu s odredbom članka 103. Prostornog plana Istarske županije i odredbom članka 134. Prostornog plana uređenja Općine [adresa] („Službeni glasnik Općine Žminj“, broj: 2/06., 1/16. i 1/17. - proč. tekst), kojima je za eksploatacijsko polje Žminj I iznimno propisana udaljenost od 200 m ili veća, uz uvjet da se u postupku procjene zahvata na okoliš procjeni prihvatljivost zahvata u odnosu na tehnologiju eksploatacije i utjecaj seizmičkih efekta na okoliš , a što je i učinjeno rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I- 351-03/21-08/18, URBROJ: 517-05-1-2-22-28 od 14. listopada 2022., u postupku procjene utjecaja na okoliš eksploatacije na budućem eksploatacijskom polju Žminj I.

14. Tužitelj neosnovano ustraje i u prigovoru da se dostavljena propisana dokumentacija odnosi na postojeće eksploatacijsko polje [adresa], a ne na planirani zahvat. Taj prigovor već je valjano otklonio tuženik u postupku izdavanja lokacijske dozvole obrazlažući da je u idejnom projektu jasno naznačeno i prikazano da se radi o eksploatacijskom polju Žminj I te da su posebni uvjeti zatraženi za taj planirani zahvat, ali je zbog potrebe sagledavanja tog budućeg zahvata u kontekstu okolnog područja prikazan i prostor postojećeg eksploatacijskog polja [adresa]. Navedeno proizlazi i iz rješenja o procjeni utjecaja na okoliš od 14. listopada 2022. , u kojem se navodi da su prilikom kumulativnog utjecaja na okoliš u obzir uzeta oba polja.

15. Pristupni put na prometnu površinu omogućen je preko postojećeg eksploatacijskog polja koje ima izravni pristup na županijsku cestu, dok je u vezi pitanja korištenja postojeće opreme i objekata već rješenjem o procjeni utjecaja na okoliš ukazano da je isto opravdano sa stajališta zašite okoliša.

16. Neodlučan je i žalbeni prigovor da je lokacijska dozvola izdana izvan predviđenih rokova jer se u postupku njezina izdavanja Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja podneskom, KLASA: 310-01/23-03/121, URBROJ: 517-06-2-1-23-2 od 3. svibnja 2023., na traženje tuženika, očitovalo da su odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, KLASA: UP/I-310-01/19-03/309, URBROJ: 526-03-03-01- 02/1-20-14 od 17. ožujka 2020. i rješenje o odobrenju za istraživanje mineralnih sirovima, KLASA: UP/I-310-01/19-03/309, URRBOJ: 526-03-03-01-02/1-20-16 od 27. ožujka 2020., na snazi do 31. prosinca 2023., slijedom čega s osnova upravnih akata iz rudarstva ne postoje prepreke za izdavanje lokacijske dozvole.

17. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na zakonitost osporene presude.

18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić