Poslovni broj: Usž-4140/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HGC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Ivan Močić, odvjetnik iz Splita, Domovinskog rata 29a/I, zatim ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Bujić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Crvenog križa 23 i LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Jurčević, odvjetnik iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podstrana, Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, OIB: 40910925478, koju zastupa opunomoćenik Mate Glibota, odvjetnik iz Splita, Domovinskog rata 27a, radi lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2634/2023-17 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2634/2023-17 od 20. lipnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja ZG i LG za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-02/70, URBROJ: 531-03-4 23- 2 od 22. rujna 2023. i lokacijske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/22 01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-23-0013, od 5. travnja 2023. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Rješenjem prvostupanjskog suda , istog poslovnog broja i datuma, odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te se nalaže tužiteljima da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade tih troškova isplate zainteresiranoj osobi iznos od 1.250,00 €.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv lokacijske dozvole od 5. travnja 2023., kojom se dozvoljava građenje građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava - dijela [adresa] u [adresa], 2.b skupine, na katastarskim česticama k.č.z. [katastarska čestica] [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koji su lokacijski uvjeti definirani projektnom dokumentacijom koja je njezin sastavni dio.

3. Tužitelj MG je protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS). Smatra da osporena presuda nije donesena u skladu sa člankom 60. ZUS-a obzirom da prvostupanjski sud nije argumentirano otklonio njegov tužbeni prigovor da je armiranobetonski kanal za oborinsku odvodnju projektiran izvan linije koridora državne ceste D8, odnosno da projekt koji je bio temelj za izdavanje lokacijske dozvole nije usklađen s prostornim planom. Suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, ističe da se navedeni prigovor ne može otkloniti pozivanjem na Idejni projekt „Regulacija bujice Polača – Škola u [adresa] (IP-22/16, Avedukt d.o.o., listopad 2016.). Ukazuje da će se novi armiranobetonski kanal iz Idejnog projekta, oznake 1632-P2-16-02-1, spojiti na nelegalni armiranobetonski propust izveden ispod državne ceste D8, koji se djelomično nalazi i na njegovoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pojašnjava da bi zakonito bilo navesti lokacijsku i građevinsku dozvolu koja je ishođena na temelju Idejnog projekta Regulacija bujice Polača – Škola u [adresa]. Napominje da će kroz postojeći armiranobetonski kanal ispod državne ceste D8 biti kanalizirane veće količine oborinske vode, a nema garancije da je kanal projektiran za takvo opterećenje. Budući da je osporena presuda prvostupanjskog suda nezakonita, nepravilna je i donesena odluka o trošku upravnog spora, koji im treba nadoknaditi. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3.1. Tužitelji HGC i HG izjavili su posebnu žalbu također iz svih razloga propisanih ZUS-om. Ističu nezakonitost predmetne lokacijske dozvole, jer projektna dokumentacija nije izrađena u skladu s važećom prostorno planskom dokumentacijom niti je u javnom interesu. Predviđenom projektnom dokumentacijom potpuno se nepotrebno zadire u privatno vlasništvo tužiteljice HGC bez razmatranja alternativnog prijedloga i provođenja načela razmjernosti kojim bi se, radi ostvarivanja dopuštene svrhe javnog interesa, izabrala ona mjera koja je najmanje otegotna za imenovanu tužiteljicu. Ukazuju da je za stanovnike kuća sa sjeverne strane ulice nepovoljno što su zbog zahvata predviđenog projektnom dokumentacijom prisiljeni izlaziti direktno na kolnik. Drže da se odluka prvostupanjskog suda temelji isključivo na činjenicama iz upravnog postupka bez uzimanja u obzir stvarnog stanja i argumentiranih prigovora i dokaznih prijedloga tužitelja, čime je u potpunosti zanemareno načelo materijalne isitne. Predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i rješenja javnopravnih tijela te vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3.2. Iz svih razloga propisanih ZUS-om zasebnu žalbu protiv prvostupanjske presude izjavio je i tužitelj LG. Ističe povredu načela materijalne istine radi pogrešno utvrđene minimalne širine koridora prometnice za dvosmjerni kolnik, jer je prema Građevinskom i elektroničkom projektu, Idejnog projekta, oznake 1632 -P2- 16-02-1 iz rujna 2022., izmijenjenog 1. siječnja 2023., nesporno sveukupna širina infrastrukturne građevine 7,70 m, a ne 7,10 m. Navedena povreda dovodi u zabludu njega i druge oštećene u odnosu na opseg zadiranja u njihovo vlasništvo , jer 60 cm na preko 20 m parcele, nije zanemariva kvadratura kao ni dubina zadiranja prema kućnom pragu. Ukazuje i na povredu načela razmjernosti, kraj nesporne činjenice da se predmetnom lokacijskom dozvolom planira zahvat preko, važećim prostornim planom, propisanog minimuma zahvata od 5,5 m kolnika s jednostranim pješačkim nogostupom širine 1,6 m. Napominje da u konkretnom slučaju postoji bolje rješenje koje uključuje jednosmjerno odvajanje prometa i njegovo kružno cirkuliranje kroz naselje, kojim rješenjem se postiže ista svrha nesmetanog odvijanja prometa uz sigurno kretanje pješaka, bez da se vlasništvo okolnih nekretnina umanjuje ili ograničava. Naglašava da se predmetnom lokacijskom dozvolom gube formirana parkirna mjesta za legaliziranu poslovno stambenu zgradu, a time i minimalni tehnički uvjeti, što dovodi do nemogućnosti njezinog budućeg gospodarskog iskorištavanja. Osim toga, kvaliteta života u zgradi je znatno narušena, jer joj se kolnički promet približava na manje od 5 m što je suprotno prostornom planu. Predlaže da ovaj Sud riješi ovu upravnu stvar, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, čime nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

7. Naime, člankom 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a kojima su regulirana procesna pravila u upravnom sporu, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a), o čemu se ovdje ne radi, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

9. Pored navedenog, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi stvari te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni dostatno argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to u konkretnom slučaju i učinjeno, jer je u osporenoj presud i prvostupanjski sud naveo pravno odlučne činjenice kojima se rukovodio zaključujući da su za izdavanje predmetne lokacijske dozvole ispunjeni svi propisani uvjeti, a iz kojih razloga, posljedično, proizlazi neosnovanost tužbenih navoda.

10. Naime, prvostupanjski sud se kod donošenja svoje odluke, pored ostalih, osnovano pozvao i na članak 146. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.), prema kojoj se lokacijskom dozvolom isključivo utvrđuju način i uvjeti pod kojima se određeni zahvat u prostoru može izvesti s osnova važeće prostorno-planske dokumentacije i posebnih propisa koji se tiču konkretnog zahvata u prostoru, te se njezinim izdavanjem ne stječe pravo građenja građevine.

11. Slijedom izloženog, tužitelji ni tužbenim ni žalbenim navodima nisu doveli u sumnju činjenice utvrđene lokacijskom dozvolom, jer ni u tužbi, a ni u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore da bi namjeravani zahvat u prostoru, odobren na način i pod uvjetima iz predmetne lokacijske dozvole, bio u suprotnosti s mjerodavnim prostornim planom, ovdje Prostorni plan uređenja Općine [adresa] - III. ID („Službeni glasnik Općine Podstrana", broj 3/06., 8/08., 12/17. i 13/19, dalje PPUO [adresa]).

12. Naime, tužitelji u žalbama inzistiraju na prigovorima da za predviđeni zahvat u prostoru postoji bolje rješenje kojim se ne zadire u pravo vlasništva okolnih nekretnina te da se legalno sagrađenu poslovno-stambenu zgradu ostavlja bez parkirnih mjesta, a na koju okolnost su se pravno relevantnim razlozima osvrnuli već i prvostupanjski sud i tuženik otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi na način da se predmetna lokacijska dozvola temelji na kartografskom prikazu 4. Građevinska područja naselja i člancima 46. i 47. PPUO Podstrana.

13. Ne dovodi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari ni žalbeni prigovor da utvrđena minimalna širina koridora prometnice za dvosmjerni kolnik nije usklađena s PPUO [adresa]. Ovo iz razloga što, prema odredbi članka 47. PPUO [adresa], širina koridora za buduću izgradnju i uređenje nerazvrstanih cesta određena je u rasponu od 6 do 20 metara, a u konkretnom slučaju je idejnim projektom projektiran koridor prometnice u minimalnoj širini za dvosmjerni kolnik u iznosu od 5,50 metara i jednostrani nogostup od 1,60 m pa je predviđeni zahvat i po ocjeni ovog Suda usklađen s citiranom odredbom prostornog plana.

14. Nije osnovan ni prigovor tužitelja da je kanal oborinske odvodnje položen izvan linije koridora D8 te se povezuje s nelegalnim armiranobetonskim propustom izvedenim ispod državne ceste D8. Naime, prema Idejnom projektu, oznake: 1632-P2- 16-02-1, postojeći i izmješteni vodovod i odvodnja nalaze se unutar granica namjeravanog obuhvata zahvata, a oborinska odvodnja je planirana uvažavajući posebne uvjete za predmetni zahvat Hrvatskih voda, KLASA: 325-09/22-03/0002758 URBROJ: 374-24-1-22-2 od 30. ožujka 2022. godine.

15. Tužitelji u žalbama iznose i prigovore usmjerene na postupovne povrede zbog neprovođenja dokaznih prijedloga iz tužbe. Međutim, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), ali je dužan o njima se izjasniti, što je prvostupanjski sud i učinio, ocijenivši izvođenje predloženih dokaza nepotrebnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

16. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj i u žalbama ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi. Stoga je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

17. Budući da je žalba tužitelja odbijena, tužitelji, u skladu s odredbom članka 79. stavak 4. ZUS-a, nemaju pravo na trošak žalbenog postupka. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić