Poslovni broj: Usž-844/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi troškova upravnog postupka i upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke i žalbi tužiteljice protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5326/2023-7 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5326/2023-7 od 8. siječnja 2025.

II. Žalba tužiteljice se djelomično usvaja i dopunjuje točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5326/2023-7 od 8. siječnja 2025. na način da se iza riječi u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura), dodaje: „uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku,“, dok se u preostalom dijelu žalba tužiteljice odbija.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/292, URBROJ: 251-02-01/001-23-9 od 4. listopada 2023. (točka I. izreke).Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/292, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 7. ožujka 2023., dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o tužiteljicinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka. Točkom IV. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura), dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

2. Navedenim rješenjem tuženika obustavljen je postupak pokrenut povodom prigovora radi zaštite od drugih postupanja javnopravnih tijela te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, uz obrazloženje da je tužiteljici isplaćen trošak postupka, odnosno da je postupljeno po zahtjevu tužiteljice, čime su se ispunili uvjeti za obustavu na temelju odredbe članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP).

3. Protiv točke III. izreke prvostupanjske presude, tuženik je podnio žalbu jer je nalog iz te točke izreke suprotan odredbi članka 161. stavka 2. ZUP -a, kojom je propisano da se u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. U konkretnom slučaju, nesporno je da se radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, u kojemu stoga, sukladno navedenoj odredbi ZUP-a, tužiteljica sama snosi trošak postupka. Slijedom navedenog, očito je kako je pobijana točka III. izreke prvostupanjske presude nezakonita te se istom tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja. Poz iva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi, broj: Us II - 145/2021 od 9. rujna 2021., koji je sukladan navedenoj odredbi ZUP-a. Osim toga, prvostupanjska presuda u odnosu na pobijanu točku izreke ne sadrži valjano obrazloženje, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.- dalje: ZUS). Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude.

4. Tužiteljica u žalbi protiv točke IV. prvostupanjske presude u bitnom navodi da nije odlučeno o njezinom zahtjevu za zakonskim zateznim kamatama, kao i što joj nije priznat trošak sastava očitovanja na tuženikov odgovor na tužbu. Pri tom upućuje na odredbu članak 144. stavka 4 ZUS-a prema kojoj se o zateznim kamatama na iznos troškova spora odlučuje na zahtjev stranke, a što je tužiteljica i zatražila. Također u tom pogledu upućuje na odluke ovog Suda. Osim toga smatra da joj je trebalo priznati trošak sastava podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika u kojem je, između ostalog specificirala tužbeni zahtjev pa i stoga ima pravo na naknadu troška sastava takvog podneska. Traži da se preinači točka IV izreke prvostupanjske presude i da se odredi da joj tuženik nadoknadi daljnji trošak sa zakonskom zateznom kamatom te traži trošak sastava žalbe.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navodi da formulacija odlučiti ne znači usvojiti, već usvojiti ili odbiti, a isti je i odlučio o trošku u upravnom postupku. Ističe da joj pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu, te smatra da je stajalište ovog Suda o tome pogrešno, što detaljno obrazlaže. Predlaže odbaciti žalbu tuženika i odrediti joj trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba tuženika protiv točke III. izreke presude nije osnovana.

7. Žalba tužiteljice protiv točke IV. izreke presude je djelomično osnovana.

8. Ispitujući točku III. izreke prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim, a ispitujući točku IV. izreke presude sud žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanim.

9. U konkretnom slučaju, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 4. listopada 2023. Točkom I. izreke tog rješenja obustavljen je postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice, podnesenom zbog nepostupanja tuženika po zahtjevu tužiteljice i točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

10. Navedenim zahtjevom tužiteljica je od tuženika zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/292, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 7. ožujka 2023. Dakle, kako je u konkretnom slučaju, poništavanjem rješenja tuženika od 4. listopada 2023. poništena i točka II. izreke tog rješenja te imajući u vidu da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, to je pravilna odluka suda kojom je tuženiku naloženo da, u nastavku postupka, (ponovno) meritorno odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadom zatraženih troškova upravnog postupka, a što je tuženik dužan učiniti sukladno odredbi članka 161. stavka 4. ZUP-a, prema kojoj se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.

11. Iz naprijed navedenih razloga, tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude niti se takvom odlukom suda tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi. S tim u vezi ovdje valja ukazati da, iako je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, ta činjenica nije odlučna za priznavanje troškova po opunomoćeniku u konkretnom postupku. Ovo stoga jer se u troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom odredbi članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).

12. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.

13. Kako se, prema podacima spisa predmeta, radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i predstavlja jednostranačku stvar, to, u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva pa je odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene mjerodavne zakonske odredbe.

14. S obzirom na sve izloženo, a kako tuženik žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost osporavane točke III. izreke presude, valjalo je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Nadalje, u pogledu žalbenih prigovora tužiteljice treba reći da je prema ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud smatrao da je tužiteljica uspjela u predmetnom upravnom sporu te da stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a. Naime, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

16. Međutim, u tom pogledu, treba imati na umu i odredbu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a prema kojoj troškovi spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

17. Stoga je opravdanim troškom tužiteljice u konkretnom upravnom sporu pravilno smatran njezin trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), ali ne i za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor tuženika na tužbu. Ovo iz razloga jer se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS.-a. Premda se tim podneskom tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika, isti nije bio nužan niti je utjecao na ishod spora, s obzirom da je oduka suda utemeljena na navodima iz tužbe i podacima spisa, a kako je to pravilno i smatrao prvostupanjski sud.

18. Međutim, osnovano prigovara tužiteljica da je uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražila i zatezne kamate o kojima prvostupanjski sud nije odlučio. Naime, odredbom članka 144. stavka 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

19. Slijedom navedenog, a imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. -dalje: ZOO) tužiteljici je na opravdano priznati trošak za sastav tužbe, trebalo je priznati i pravo na zateznu kamatu pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe jer manjkavost prvostupanjske presude u tom dijelu nije na štetu tužiteljice. Navedeno iz razloga što pravo na zatezne kamate kod ispunjenja novčane obveze kakva je i odluka o troškovima spora, stranci pripada temeljem navedene odredbe članak 29. stavka 2. ZOO-a kojom je i propisana stopa zatezne kamate. To je radi toga Sud ocijenio da tužiteljica nema pravo ni na djelomični trošak sastava žalbe kao ni na sastav odgovora na žalbu tuženika te da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

21. Iz svih navedenih razloga na temelju odredbi članka 135. stavka 1. i 2. ZUS-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke, dok se odluka pod točkom III. temelji na te odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze