¸
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-2935/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JO iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prijedloga za obnovu upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-1847/2024-8 od 22. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-1847/2024-8 od 22. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/24-014/170, urbroj: 251-02-01/001-24-3 od 19. veljače 2024. godine, kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/1920, urbroj: 251-09-22-1/002-24-04 od 17. siječnja 2024. godine.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu ističući da je korisnica socijalnih prava koje da je stekla na temelju rješenja prvostupanjskog tijela od 24. studenoga 2016. godine, međutim unatoč tome da je isto tijelo svojim rješenjem od 17. ožujka 2023. godine modificiralo rješenje o pravu na način da je zadirao izrekom u raniju i postojeću izreku pravomoćnog upravnog akta o pravu, pri čemu se pozvao na odredbu članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22). Tužiteljica je stoga 20. prosinca 2023. godine podnijela zahtjev za obnovu upravnog postupka sukladno odredbama ZUP-a, koji zahtjev je odbačen, pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a kao nepravodoban, i to rješenjem istog tijela od 17. siječnja 2024. godine, na kojeg je tužiteljica u skladu s uputom o pravnom lijeku uložila prigovor. Prigovor je odbijen ovdje osporenim rješenjem od 19. veljače 2024. godine. Suprotno pogrešnom utvrđenju suda ZUP-om nije propisano da bi pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja kojim se odbacuje zahtjev za obnovom postupka bio prigovor, iz kojeg razloga Gradonačelnik o tom pravnom lijeku nije mogao odlučivati, pozivajući se na mjerodavne odredbe Odluke/22. Smatra da se na one pojedinačne akte koji nisu doneseni na temelju Odluke/22 posebna procesna određenja ne mogu primijeniti. .Ističe da prvostupanjsko rješenje nije doneseno na temelju Odluke/22, već na temelju odredbe članka 126. ZUP-a, pri čemu sud propušta iz vida očiglednu situaciju da Odluka/22 uopće ne sadrži odredbe o obnovi postupka iz kog razloga se tuženik u svojim rješenjima niti ne poziva na odredbe Odluke već ZUP-a. Sud niti ne utvrđuje je li tužiteljičin zahtjev za obnovu u roku iz članka 123. stavak 1. i stavak 3. ZUP-a, ispuštajući činjenicu da je početak roka od 30 dana, koji rok je subjektivan i vezan uz spoznaju stranke, a da tužiteljica nije mogla spoznati proizlazi iz činjenice da ista ne može niti znati da su službene osobe javnopravnog tijela neovlašteno potpisale akt, niti to može znati kao neuka osoba, tko treba potpisati akt, kako treba potpisati i tomu slično. Smatra da je o pravodobnosti zahtjeva za obnovu sud mogao utvrditi samo i isključivo saslušanjem tužiteljice. Tužiteljica podredno ističe da je sud trebao u skladu s člankom 46. stavak 1. ZUS-a odbaciti tužbu koja je podnesena po pogrešnoj uputi o pravnom lijeku i uputiti stranku na pravilan i zakonit pravni lijek, a to je žalba, kako je propisano ZUP-om i to Ministarstvu te stoga tužiteljici dosuditi u cijelosti troškove upravnog spora zbog pogrešne upute o pravnom lijeku. Pritom se tužiteljica poziva na sudsku praksu ovog Suda poslovnog broja: Usž-1933/2024 i praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009. godine. Smatra da je nezakonita i odluka o troškovima spora, jer je sud umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi trošak odbio tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadom troška. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu, vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova, kao i troška sastava žalbe s pripadajućim PDV-om.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
6. Presuda prvostupanjskog upravnog suda donesena je na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u upravnom postupku, a sud je utvrdio da je osporenim rješenjem tuženika od 19. veljače 2024. godine odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 17. siječnja 2024. godine, kojim je odbačen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela od 17. ožujka 2023. godine, kojim je zamijenjeno prvostupanjsko rješenje od 24. studenoga 2016. godine. Tužiteljica je predložila obnovu navedenog postupka pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, koji prijedlog je odbačen iz razloga što nije podnesen u propisanom subjektivnom roku za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, koji rok se računa od dana dostave prvostupanjskog rješenja stranci. Treba reći da je i odbijen zahtjev za naknadu troška zatražen od strane tužiteljice pozivom na odredbu članka 161. istog Zakona.
7. Prema ocjeni ovog Suda, time što je rješenjem upravnog tijela odbačen prijedlog za obnovu navedenog upravnog postupka, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. To stoga što tužiteljica prijedlogom za obnovu od 20. prosinca 2023. nije učinila vjerojatnim da je isti prijedlog podnijela u roku od 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga obnove, obzirom da razlog za obnovu egzistira u prvostupanjskom rješenju od 17. ožujka 2023., zaprimljen od tužiteljice 24. ožujka 2023. godine, a tužiteljica u prijedlogu za obnovu navodi da je za razlog obnove saznala prilikom razgovora sa sadašnjim opunomoćenikom kojega je kontaktirala 11. prosinca 2023. Uslijed svega navedenog i prema ocjeni ovog Suda, rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela su pravilna i zakonita.
8. Skreće se pozornost da obnova kao institut upravnog postupka i izvanredni pravni lijek je reguliran općim procesnim zakonom, odnosno ZUP-om. Međutim, imajući u vidu da se radi o upravnoj stvari iz oblasti mjera socijalne politike Grada Zagreba, koje su propisane općim aktom (Odluka/22), to se u konkretnoj upravnoj stvari primjenjuju odredbe tog općeg akta, posebice odredba članka 10. Odluke/22. Naime, ovom odredbom propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donose na temelju ove Odluke i podnose Gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela.
9. Osim toga, odredba članka 10. citirane Odluke bila je predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu, te je presudom ovog Suda, poslovnog broja: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. godine prijedlog za ocjenu zakonitosti citiranog članka 10. Odluke odbijen. Stoga prigovori tužiteljice o nadležnosti tuženika da odluči o prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja i pogrešnoj uputi o pravnom lijeku nisu osnovani. Rješenje tuženika doneseno je od strane Gradonačelnika Grada Zagreba, koji je to rješenje i potpisao.
10. Naposljetku, treba reći da je pravilno rješenjem upravnog tijela odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud, odnosno isto iz razloga što se troškovi zastupanja po odvjetniku ne ubrajaju redovite troškove upravnog postupka, pa slijedom toga ne pripadaju u redovite troškove upravnog postupka koji se nadoknađuju u skladu s odredbom članka 161. i 162. ZUP-a.
11. Slijedom svega navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke, dok je odluka o troškovima donesena na temelju odredbe članka 147. stavak 1. (točka II. izreke).
U Zagrebu, 17. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
