Poslovni broj: Usž-4695/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽI iz [adresa], zastupane po Marti Donkov, odvjetnici iz Zagreba, Deščevec 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2143/2024-6 od 18. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2143/2024-6 od 18. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/II-551-06/23- 014/2336, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 27. lipnja 2023. godine kao i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/3308, urbroj: 251-09-22-1/002-23-02 od 29. ožujka 2023. godine (točka I.). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 27. lipnja 2023., odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 29. ožujka 2023., kojim rješenjem su zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 22. siječnja 2019. godine.

2. Tužiteljica je protiv navedene presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu ističući da je podneskom od 15. srpnja 2025., predložila prekinuti ovaj upravni spor do okončanja zahtjeva br. 9461/24 ("Golomejić protiv Republike Hrvatske") koji se vodi pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu koji postupak da je otvoren povodom istovrsnog statusa (status roditelj-odgojitelj), koji prijedlog za prekidom je ponovljen i na raspravi dana 3. rujna 2025. i zatraženo da se o istom prijedlogu odluči zasebnim rješenjem. Međutim, prvostupanjski sud da je zanemario ovaj prijedlog i zaključio raspravu a o prekidu nije odlučio zasebnom odlukom. Smatra da je sud počinio procesnu povredu i stavio tužiteljicu u lošiju procesnu poziciju nego što bi to bila da je sud odlučio odrediti prekid postupka jer je tužiteljica u skladu s odredbom članka 137. stavak 1. točka 1. i stavak 2. ZUS-a, obvezna svakih 30 dana provjeravati je li došlo do promjene u naprijed navedenom postupku koji se vodi pred Europskim sudom. Smatra da je sud bio dužan odrediti prekid sukladno odredbi članka 104. ZUS- a. Smatra da neovisno o unutarnjem rasporedu poslova tijela prvog stupnja tuženika da odluke kojom se stranci omogućuje pravo na status roditelja-odgojitelja je donesena po višem službeniku (u ovom slučaju pročelniku) koja ne može ukinuti odluku nižeg službenika. Ističe da nije sudjelovala niti u jednom postupku na koji se sud prvog stupnja poziva u obrazloženju (Usoz-149/2022., Usoz-8/2022., Usoz-254/2023 i dr.). Ističe da u trenutku ukidanja mjere tužiteljici nije omogućen istovremeni upis djece u vrtić pa nije jasno na koji način je tuženik mislio riješiti povratak tužiteljice na tržište rada. Smatra da je postupanje tuženika protivno njegovoj zakonskoj obvezi da istovremeno zbrine djecu korisnika što u ovom predmetnom smislu predstavlja povredu načela uzajamnog ispunjenja obveza. Smatra da je potez tuženika kojim ukida predmetnu mjeru protivan mjerama protiv rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja, a posebice poticajima demografskog rasta kao nužnosti o kojem se toliko raspravlja na razini cijele Republike Hrvatske i Europske unije. Nadalje, tužiteljica predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu prvostupanjskog suda, poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela i dosuditi trošak upravnog spora te podredno ukinuti osporenu presudu i naložiti prvostupanjskom sudu podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava ili odrediti prekid ovog upravnog postupka do zauzimanja konačne odluke u predmetu Golomejić protiv Hrvatske.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, čime nije povrijeđen zakon na štetu iste.

6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da su rješenjem tijela prvog stupnja od 29. ožujka 2023. godine zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, ureda za demografiju, klasa: 551-06/19-013/36, urbroj: 251-21-21-1/002-19-2 od 22. siječnja 2019. godine, na način kako je izrekom navedenog rješenja i određeno. Naime, tužiteljica je zaključkom od 22. siječnja 2019. godine stekla pravo na novčanu pomoć za majku odgojiteljicu, dok je osporenim rješenjem od 29. ožujka 2023. godine zamijenjeno navedeno rješenje, ali samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sve na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje u tekstu: Odluka/22).

7. Nadalje, tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu protiv ovdje osporenog rješenja tuženika od 27. lipnja 2023. godine kojim je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 29. ožujka 2023. godine, te je prvostupanjski upravni sud osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim uz obrazloženje kakvo je dano u osporenoj presudi, slijedom čega tužiteljica neosnovano prigovara zakonitosti osporene odluke. Naime, Odluka/22 na temelju koje je doneseno rješenje prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda poslovnog broja: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. godine odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovnog broja: U-III- 1744/2023 od 14. studenoga 2023. godine.

8. Sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice glede nadležnosti i potpisa ovlaštenog službenika za donošenje osporenog rješenja, o kojim prigovorima se već očitovao prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude pravilno ističući da je prema Sistematizaciji radnih mjesta u uredu, u skladu s odredbom članka 74. razvidno da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje najsloženijih upravnih stvari u prvom stupnju, sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja pa je sukladno navedenom prvostupanjsko rješenje donijela i potpisala ovlaštena službena osoba. Pritom treba reći da je prilog Sistematizaciji Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem radu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22. i 31/22., odredba članka 5. podtočka 2.2.1.).

9. Ovaj Sud nalazi neosnovanim daljnji prigovor tužiteljice da joj u trenutku ukidanja mjere nije omogućen istovremeni upis djece u vrtić slijedom čega da nije jasno na koji način tuženik zamišlja povratak tužiteljice na tržište rada, jer je postupanje tuženika protivno njegovoj zakonskoj obvezi da istovremeno zbrine djecu korisnika, smatrajući da se radi o povredi načela uzajamnog ispunjenja obveze. Glede navedenog prigovora tužiteljice treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broja: U-III-1744/2023 ocijenio nedvojbenom ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom izmijenjenom pronatalitetnom politikom donese Odluku/22, kojom se, između ostalog, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s 15 na 7 godina života djeteta.

10. Konačno, glede prigovora tužiteljice da sud nije odlučio posebnim rješenjem o njenom prijedlogu za prekid ovog upravnog spora kojeg da je zatražila podneskom na ročištu pri prvostupanjskom upravnom sudu, ističe se da je prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene odluke ocijenio navedeni prijedlog neosnovanim, pri čemu se pozvao pravilno na odredbu članka 105. stavak 2. ZUS-a, prema kojoj odredbi je određivanje prekida spora propisano kao mogućnost, ali ne i kao obveza postupanja prvostupanjskog upravnog suda. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda glede navedenog prigovora o nedonošenju zasebne odluke o prekidu, obzirom da se radi o procesnom rješenju. Osim toga, prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije bilo razloga za prekidanjem ovog upravnog spora do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu kojeg je citirala tužiteljica, a odluka Europskog suda za ljudska prava može biti razlogom za obnovu spora u skladu s odredbom članka 137. stavak 1. točka 1. ZUS-a.

11. Obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, pa je obzirom na navedeno, a kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i članka 148. stavak 4. ZUS-a riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner