REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1682/2024-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu MIKULIĆ & PARTNERI d.o.o. u Splitu, Mike Tripala 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1842/2023-14, od 1. prosinca 2023. na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1842/2023-14, od 1. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/541, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-07, od 9. lipnja 2023., odbijen zahtjev tužitelja za određenjem odgodnog učinka , kao i privremene mjere te zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, da ukloni nelegalno izvedene gradnje, u rokovima i na način opisan izrekom tog rješenja, uz upozorenja o posljedicama propuštanja postupanja po istom .

2. Tužitelj svojom žalbom pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući kako prvostupanjski sud nije ulazio u osnovanost tužbenog zahtjeva, već da je svoje obrazloženje utemeljio isključivo na utvrđenjima tuženika, bez razmatranja okolnosti ili dokaza koje je on iznio. S tim u vezi navodi kako je na postojećoj građevini pristupio izvođenju hitnih i nužnih radova za koje Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ne predviđa ishođenje građevinske dozvole. Smatra proizvoljnim i nejasnim na osnovu čega tuženik i prvostupanjski sud zaključuju kako je postojeća stara građevina iz rješenja o izvedenom stanju uklonjena, odnosno da je na istom mjestu izgrađena nova. Ističe kako je u tom smislu u postupku koji je prethodio osporenom rješenju dostavio dokaze i to aerofoto snimke iz 1952., kao i Uvjerenje Državne geodetske uprave od 1. listopada 2021., a koje dokaze prvostupanjski sud uopće nije posebno razmatrao. Ovom dodaje kako prvostupanjski sud nema dovoljno stručnog znanja da utvrdi da li je postojeća građevina uklonjena te na njenom mjestu izgrađena nova, kao ni znanja da li su promjene na građevini rezultat hitnih popravaka, a u kojem slučaju on i ne bi bio u obvezi ishoditi građevinsku dozvolu. Ističe kako je stoga i u smislu potvrde svojih navoda, predlagao građevinsko vještačenje te da je prvostupanjski sud pogrešno odbio taj prijedlog , čime je onemogućio pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Pozivajući se na nesklad utvrđenja iz zapisnika s očevida i osporenog rješenja navodi kako čak i u situaciji u kojoj bi postojali dijelovi objekta izvedeni bez ishođene građevinske dozvole, a što izričito osporava, osporenim rješenjem trebalo bi odrediti uklanjanje isključivo tih bespravnih dijelova, a ne cijele građevine. S tim u vezi ukazuje kako je i iz osporenog rješenja jasno razvidno da katnost i položaj ozakonjene zgrade odgovaraju situaciji iz Rješenja o izvedenom stanju, a što smatra odlučujućim dokazom da su ozakonjena zgrada i zgrada na terenu, ista građevina. Predlaže poništiti pobijanu presudu, kao i osporeno rješenje, uz naknadu svih troškova predmetnog upravnog spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 73. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog spora, kao i u postupku okončanom prije donošenja osporenog rješenja te je rješenje tuženika osnovano ocijenio zakonitim, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 113. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Tužitelj smatra kako stanje na terenu u cijelosti odgovara Rješenju o izvedenom stanju, odnosno Snimci izvedenog stanja nezakonito neizgrađene zgrade, izrađene po ovlaštenom projektantu GPZ – PROJEKT d.o.o., iz ožujka 2013., dok su preinake na gradnji isključivo rezultat hitne sanacije, odnosno i rezultat dopuštene gradnje temeljem Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu Pravilnik).

10. U odnosu na navedene stavove tužitelja Sud polazi od utvrđenja evidentiranih u Zapisnicima Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu: KLASA: 362-01/23-01/296, URBROJ: 443-02-03-12-02-23- 01, od 16. svibnja 2023. i KLASA: 362-01/23-01/296, URBROJ: 443-02-03-12-02-23- 03, od 18. svibnja 2023., a kojim zapisnicima je evidentirano stvarno stanje na terenu te jasno određene dimenzije izvedene građevine, kao i postojanje drugih gradnji. Iz ovih utvrđenja jasno proizlazi kako su dimenzije zgrade na terenu 11.00 x 12,20 m, odnosno da su one znatno uvećane od dimenzija naznačenih na arhitektonskoj snimci 10,37 x 7,56 m, ali i da postoje druga znatna odstupanja u konkretnom građenju, primjerice izvedenost krovišta i stepeništa zgrade. Upravo iz ovakvih odstupanja zauzet je stav kako je ranije postojeća građevina uklonjena i na njenom mjestu izvedena nova, a s kojim stavom je suglasan i ovaj Sud.

11. U odnosu na žalbene prigovore Sud navodi kako tužitelj sadržajno ne spori navode zapisnika, dakle utvrđenja dimenzija na terenu i načina izvedenosti same gradnje, već navodi kako Sud nema stručna znanja po kojima bi bez provođenja vještačenja mogao ocijeniti je li ranija gradnja doista uklonjena, imajući na umu kako su po njegovoj tvrdnji na istoj vršeni radovi sanacije. S tim u vezi Sud zauzima stav da je notorno kako promjena svih dimenzija zgrade, od kojih u jednoj dimenziji gotovo 5 metara, s potpuno drukčije izvedenim krovištem i vanjskim izgledom zgrade, ne može biti stvar sanacije postojećeg, već je gradnja novog. Iz ovog razloga Sud ocjenjuje da bi provođenje vještačenja kraj nedvosmisleno zapisnički utvrđenog stanja, a kojeg stranke ni ne osporavaju, dovelo do nepotrebnog produljenja spora, dok rezultat u konačnici ne bi ni mogao biti promijenjen.

12. U odnosu na žalbeni prigovor kako su ostale gradnje koje su zatečene na terenu i zapisnički evidentirane legalno izvedene temeljem iznimaka propisanih Pravilnikom, Sud navodi kako se Pravilnik odnosi na građevinska područja , odnosno i sukladno članku 2. Pravilnika na „građevne čestice“, a koje se osim u iznimnim situacijama ne mogu formirati izvan građevinskog područja. Budući da u ovom predmetu i nije sporno da se gradnje nalaze u području na kojem građenje nije dozvoljeno, to se u konkretnom Pravilnik i ne može primjenjivati, a imajući na umu i da je osnovna građevina, kojoj bi te pomoćne gradnje trebale služiti, utvrđena nezakonitom.

13. U odnosu na zahtjev tužitelja za određenjem privremene mjere , Sud navodi kako je usklađenje stvarnog prostora s planskom dokumentacijom javni interes, iz kojeg razloga bi odgoda izvršenja bila protivna istom. Stoga je osnovano odbijen zahtjev tužitelja za određenjem privremene mjere.

14. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve njegove troškova pa tada i troškove vlastitog zastupanja. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

15. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić