Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-23/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Spinčićeva 1, protiv tuženika IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 122/2025-5 od 16. prosinca 2025., dana 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Kliničkog bolničkog centra Split kao neosnovana u pobijanom dijelu (odluci da se isplate parničnih troškovi tuženice na račun punomoćnice tuženice) te se u tom dijelu potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-122/2025-5 od 16. prosinca 2025., a uvažava se žalba tuženice IŠ, te se preinačava to rješenje na način da se pored onog što je odlučeno:

„Nalaže tužitelju Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, u roku od 15 dana isplatiti tuženici IŠ parnični trošak u iznosu od 15,63 eura (petnaest eura i šezdeset i tri euro centa) na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužitelju Klinički bolnički centar Split, u roku od 15 dana isplatiti tuženici IŠ troškove žalbenog postupka u iznosu od 7,50 eura.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Nalaže se tužitelju Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 62,50 eura na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja rješenja do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Navedeno rješenje o troškovima parničnog postupka dopuštenom i pravovremenom žalbom pobija tužitelj KBC Split i to samo u dijelu u kome je tužitelju KBC Split naloženo da parnični trošak isplati tuženici IŠ indirektno preko privatnog računa punomoćnice tuženice (odvjetnice) i to zbog pogrešne primjene materijalnog i počinjene bitne povrede parničnog postupka (čl. 353. stavak 1. točka 1. i 3. prava Zakona o parničnom postupku Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenja preinači na način da se ukine dio navedenog rješenja i odluči na način iskazan u žalbi, a podredno da ukine dio pobijanog rješenja i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Također je dopuštenu i pravovremenu žalbu protiv tog rješenja izjavila i tuženica IŠ pobijajući ga u dijelu u kome joj nije priznat popisani parnični trošak (nije priznat sastav podneska od 7. travnja 2025. kojim je popisan trošak postupka), a rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog i počinjene bitne povrede parničnog postupka (čl. 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a). Predlaže da sud prihvati žalbu tuženice da odbije žalbu tužitelja, te da tuženici prizna dodatan trošak sastava žalbe i odgovora na žalbu.

4. Tuženica IŠ je i odgovorila na žalbu tužitelja KBC Split. U bitnome navodi da je podneskom od 7. travnja 2025. nakon donošenja rješenja o povlačenju tužbe (ranije protutužbe) tužitelja KBC Split, zatražila obistinjenje parničnih troškova jer povlačenje tužbe nije izvršeno na raspravi. Poziva se na odredbe čl. 164. stavak 8. ZPP-a koja propisuje da u slučaju da povlačenje tužbe nisu obavljeni na raspravi da se zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

5. Na žalbu tuženice IŠ nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja KBC Split nije osnovana, a žalba tuženice IŠ je osnovana.

7. Predmet ovog postupka je postupak po protutužbi koju je u radnom sporu kao protutužitelj podnio tuženik – protutužitelj KBC Split protiv tužiteljice – protutuženice IŠ, a koju je protutužbu povukao, pa je doneseno rješenje o parničnim troškovima na koje su se žalite obje parnične stranke.

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je parnica započela kao radni spor po tužbi tužiteljice IŠ protiv tuženika KBC Split pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Pr-283/23,

- tužba je dostavljena tuženiku na odgovor,

- tuženik KBC Split je 5. listopada 2023. podnio odgovor na tužbu i ujedno protutužbu na posl. br. Pr-283/23, koji je podnesak iz nekog razloga koji nije vidljiv iz spisa zaveden pod novi poslovni broj Pr-122/25, te je sud rješenjem od 20. veljače 2025. pozvao protutužitelja KBC Split da uredi protutužbu i postavi određeni tužbeni zahtjev (u protutužbi) pod prijetnjom presumpcije o povlačenju tužbe ako to ne učini u ostavljenom roku od 8 dana,

- kako tužitelj nije uredio protutužbu u ostavljenom roku, to je prvostupanjski sud nakon što je donio rješenje da se protutužba smatra povučenom, po zahtjevu protutuženice IŠ (u daljem tekstu tuženice) odlučio rješenjem o troškovima tog parničnog postupka, te je dosudio panični trošak tuženici IŠ, s tim da je odlučio da se parnični trošak tuženici isplati na račun njene punomoćnice – odvjetnice Martine Radić Šunjić, ali tuženici nije priznao u troškove postupka sastav podneska kojim je popisala i zahtijevala parnične troškove smatrajući tu radnju nepotrebnom,

- da je tuženica IŠ (putem svoje punomoćnice) u podnesku od 7. travnja 2025. kojim je postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova zatražila da se parnični trošak isplati na račun njene punomoćnice odvjetnice Martine Radić Šunjić,

9. Sporna je visina dosuđenog parničnog troška jer tuženici nije priznat parnični trošak za sastav podneska od 7. travnja 2025. kojim je tuženica popisala i zahtijevala parnični trošak, kao i je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem je naloženo tužitelju KBC Split da parnični trošak isplati na račun punomoćnice tužiteljice – odvjetnice Martine Radić Šunjić.

10. O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda temeljem čl. 44. stavak 2. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijano rješenje o parničnim troškovima i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354, st. 2, točaka 2,4,8,9, 13 i 14 ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud smatra da je pobijanim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a) na koju povredu u žalbi osnovano ukazuje tuženica IŠ kada je tuženici kao parnični trošak nije priznata odvjetnička nagrada za sastav podneska od 7. travnja 2025. kojim je popisan i zahtjevan parnični trošak, koji je podnesak pogrešno smatran radnjom tuženice koja nije bila potrebna za vođenje parnice. Ovaj sud nije našao da je počinjena povreda na koju ukazuje žalbom tužitelj KBC Split ( zato što je naloženo tužitelju KBC Split da parnični trošak isplati na račun punomoćnice tužiteljice – odvjetnice Martine Radić Šunjić).

12. O žalbi tužitelja KBC Split:

Tužitelj KBC Split dakle pobija odluku u dijelu kojim mu je naloženo da parnični trošak isplati na račun punomoćnice tuženice odvjetnice Martine Radić Šunjić, smatrajući da taj iznos treba platiti tuženici IŠ, a ne njezinoj punomoćnici.

13. Međutim, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nema zapreke da prvostupanjski sud ne prihvati takav zahtjev tužiteljice da joj se dosuđeni parnični trošak isplati na račun njezine punomoćnice.

14. Odredbom članka 94. stavka 1. ZPP-a propisano je da opseg punomoći određuje stranka, a prema članku 95. stavku 1. točki 3. ZPP-a, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

15. Nadalje, odredbom članka 164. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; u daljem tekstu ZOO) propisano je da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a tuženica IŠ je u punomoći koju je izdala 21. ožujka 2023. izričito ovlastila svoju odvjetnicu Martinu Radić Šunjić primiti novac i novčane vrijednosti, čime je ovlastila odvjetnicu primiti ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tužitelja u korist tuženice. Pored toga je tuženica IŠ putem svoje punomoćnice i u podnesku od 7. travnja 2025., kojim je postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova, izričito zahtijevala da se parnični troškovi isplate njenoj punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu.

16. Stoga, kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoje ograničenja u nekoj kogentnoj normi, a iz priložene punomoći proizlazi da je tuženica IŠ opunomoćila odvjetnicu i za primitak novca, odnosno dosuđenih troškova postupka, sasvim je jasno da je takav zahtjev tuženice IŠ osnovan, te su žalbeni navodi tužitelja KBC Split neosnovani.

O žalbi tuženice IŠ:

17. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženice IŠ da je sastav njenog podneska od 7. travnja 2025. kojim je postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova, pogrešno smatran od strane prvostupanjskog suda radnjom tuženice koja nije bila potrebna za vođenje parnice. Naime, do tog podneska je došlo zbog toga što tužitelj nije uredio svoju tužbu i nije određeno naznačio visinu svog protutužbenog zahtjeva. Iz tog razloga je od suda i pozvan da uredi tužbu, što tužitelj nije učinio u ostavljenom roku pa je sud temeljem čl. 109. stavak 4. ZPP smatrao protutužbu protutužitelja KBC Split povučenom. Kako je to rješenje o povlačenju tužbe dostavljeno tuženici to ona temeljem čl. 164. stavak 8. ZPP-a može postaviti zahtjev za naknadu parničnih troškova u roku od 15 dana nakon dostave te odluke o povlačenju tužbe. S obzirom da se radi o izričitom zakonskom ovlaštenju, to prvostupanjski sud nije ovlašten prosuđivati u smislu čl.155. stavak 1. ZPP-a je li sastav takvog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku potreban za vođenje parnice jer time zadire u zakonodavnu ovlast. Takav zahtjev po svojoj procesnoj poziciji je najsličniji pravu na troškove za odgovor na tužbu. Uostalom da takvog zahtjeva nema prvostupanjski sud ne bi mogao uopće doći u priliku odlučivati o parničnim troškovima, a s obzirom da je odlučivao, očito je taj podnesak bio potreban da bi tuženica ostvarila njeno zakonsko pravo na parnične troškove nakon povlačenja tužbe, tako da taj pogrešan stav prvostupanjskog suda nema ni logičko uporište.

18. Iz navedenih razloga, trebalo je žalbu tužitelja KBC Split odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u pobijanom dijelu kojim je prvostupanjski sud odredio isplatu parničnih troškova tuženici na račun punomoćnice tuženice temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a, a uvažiti žalbu tuženice IŠ temeljem čl. 380. točka 3. ZPP- a i preinačiti pobijano rješenje na način da se pored prihvaćenih parničnih troškova koje nitko žalbom nije pobijao, prihvati i trošak odvjetničke nagrade za sastav podneska od 7. travnja 2025.

19. Ovaj sud je za tu radnju priznao tuženici odvjetničku nagradu za sastav podneska od 7. travnja 2025. kojim je zahtjevan i popisan parnični trošak, a prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u protutužbi u visini od 130 eura, po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023,i107/25; u daljem tekstu Tarifa) u vrijeme donošenja ove drugostupanjske odluke, u iznosu od 15,63 eura ((25 bod. x 2 eura x 25% umanjenja + 25% PDV-a, tbr. 8. točka 4. Tarife). Stoga je obvezao tužitelja da taj parnični trošak isplati tuženici u paricijskom roku od 15 dana (čl. 328. stavak 2. ZPP-a) s pripadajućom zateznom kamatom koju je zatražila tuženica po čl. 29. ZOO koja teče na taj iznos od trenutka donošenja ove odluke, pa do isplate temeljem čl. 151. stavak 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

20. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka ovaj sud je temeljem čl. 154. stavak 2. i čl. 155. stavak 1. ZPP-a naložio tužitelju Klinički bolnički centar Split, u roku od 15 dana isplatiti tuženici IŠ troškove žalbenog postupka budući je tuženica djelomično uspjela u žalbi, a da tužitelj i nije potraživao troškove žalbenog postupka. S obzirom da je ožalbeni dio tuženice iznosio 62,60 eura (nepriznati parnični trošak), a da joj je uvažena žalba za parnični trošak od 15,63 eura, to znači da je tuženica uspjela sa žalbom na troškove postupka s 24%. Tuženica je u žalbenom postupku imala troškove odvjetničke nagrade za sastav žalbe na rješenje u iznosu od 31,25 eura (25 bod. x 2 eura x 50% umanjenja za žalbu + 25% PDV-a; tbr. 10. točka 4.Tarife), a 24% od tog iznosa je 7,50 eura, tako da tuženici pripada toliki trošak žalbenog postupka kojeg je tužitelj dužan isplatiti tuženici u paricijskom roku od 15 dana (čl. 328. stavak 2. ZPP-a). Kako tuženica nije zahtijevala troškove žalbenog postupka sa zateznom kamatom o tome sud nije odlučivao temeljem čl. 151. stavak 3. ZPP-a. Sud o troškove žalbenog postupka tuženice nije priznao odvjetničku nagradu za sastav odgovora na žalbu tužitelja jer je taj odgovor sastavni dio žalbe tuženice i predstavlja jedan podnesak koji je tuženici već priznat u trošak žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 15. travnja 2026.

Sudac

Zoran Nikolić