Poslovni broj: Usž- 594/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu u tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, Osijek, Trg Lava Mirskog 3, OIB: 10383308860, radi izdavanja odobrenja za organizaciju gradilišta, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-506/2024-5 od 22. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-506/2024-5 od 22. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-04/24- 01/1, URBROJ: 2158-19/04-24-2 od 8. veljače 2024.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 8. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Osijeka, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za promet, KLASA: UP/I-363-01/23-01/592, URBROJ: 2158-1-05-05/3-23-04 od 20. rujna 2023., kojim su odbačene žalbe tužiteljice protiv rješenja istog tijela o odobrenju korištenja javnog prostora trećoj osobi, podnositeljici zahtjeva ČČ.

2. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe članka 4. i 53. Zakona o općem upravnom postupku jer je pogrešno zaključio da tužiteljica nema pravni interes sudjelovati u postupku. Pojašnjava da je prvostupanjsko tijelo tri puta izdalo podnositeljici zahtjeva ČČ rješenja o korištenju javnog prostora ispred nekretnine tužiteljice na adresi [adresa]., a da u tom postupku nije bila uključena kao zainteresirana osoba, već je o predmetnim rješenjima bila upoznata tek naknadno od strane policijskog službenika. Navodi da su predmetna rješenja izdana na temelju članka 73. Odluke o komunalnom redu za organizaciju gradilišta na javnoj površini u [adresa], a sve s obzirom da se nekretnine na adresi [adresa] nalaze prislonjene jedna uz drugu te da sanacija bočne fasade nekretnine podnositeljice zahtjeva nije moguća bez ulaska u zračni prostor iznad nekretnine tužiteljice. Smatra da se ne može govoriti da ničim nije dokazala da bi rješenje o odobravanju korištenja javne površine u svrhu izvođenja radova na nekretnini podnositeljice dovelo u pitanje korištenje njezinog objekta izvan uvjeta propisanih člankom 42. Odluke, obzirom da takva sanacija može potencijalno dovesti i do ugrožavanja njezine nekretnine i umanjivanja vrijednosti njezine imovine.

2.1. Tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi proturječnost i nelogičnost prilikom izdavanja sukcesivnih rješenja o korištenju javne površine koja su najprije izdana podnositeljici zahtjeva u svrhu popravka derutnog zida fasada, a potom zbog radova na pročelju objekta. Navodi da je u tužbi detaljno opisala kako je podnositeljica zahtjeva dovela u pitanje korištenje njezinog objekta izvan uvjeta propisanih člankom 42. Odluke kao i razloge zbog kojih je bila primorana podnijeti zahtjev prvostupanjskom tijelu da joj se prizna status stranke u upravnom postupku, a sve iz razloga jer se izdanim rješenjem o korištenju javnog prostora izrijekom navodi i njezina nekretnina .

2.2. Tvrdi da drugostupanjsko tijelo nije, povodom njezine žalbe, donijelo odluku unutar 60 dana od dana zaprimanja, a čime je došlo do povrede odredbe članka 121. Zakona o općem upravnom postupku. Iznosi da je spor riješen bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima, iako je tužbi izričito tražila održavanje usmene rasprave. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu jer nije donio odluku o ocjeni zakonitosti obje pojedinačne odluke koje je tužbenim zahtjevom zatražila. Slijedom svega navedenog predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te riješiti stvar, podredno poništiti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu temeljem zahtjeva ČČ, podnesenih sukladno odredbi članka 73. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Osijeka“, broj 10 od 15. srpnja 2019., dalje: Odluka) od strane prvostupanjskog tijela izdana tri rješenja (11. srpnja 2023., 17. kolovoza 2023. i 25. kolovoza. 2023.), kojim rješenjima je podnositeljici zahtjeva, unutar različitih vremenskih perioda, odobrena organizacija gradilišta na javnoj površini, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nogostup, cesta), u [adresa], za potrebe izvođenja radova na adaptaciji fasade postojećeg objekta u [adresa].

6. Odredbom članka 42. Odluke propisano je da se zauzimanjem površine javne namjene ne smije spriječiti ili onemogućiti korištenje susjednih objekata i javnih prometnih površina, odnosno da moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. prostor koji ostaje za prolaz pješaka ne smije biti uži od 2 m širine, 2. zauzimanje javnih površina mora odgovarati propisima o sigurnosti prometa i svojim položajem ne smije smanjivati preglednost i onemogućiti odvijanje prometa 3. zauzimanjem površina javne namjene ne smije se onemogućiti pristup vatrogasnim vozilima i vozilima hitne medicinske pomoći te korištenje hidranta, 4. da se zauzimanjem ne stvara prekomjerna buka i dodatno onečišćenje površina javne namjene, 5. korisnici su dužni zauzete površine javne namjene držati u urednom stanju. Površine javne namjene mogu se koristiti u vremenu određenim odobrenjem o korištenju, a protekom roka, pokretne naprave se moraju ukloniti, površina očistiti, a eventualna oštećenja sanirati.

7. Smatrajući da bi joj, organizacijom gradilišta na način precizno utvrđen u tim rješenjima, potencijalno mogla nastati šteta, tužiteljica je kao vlasnica nekretnine na adresi [adresa], protiv sva tri navedena prvostupanjska rješenja izjavila žalbe, a koje su odbačene, prvostupanjskim rješenjem uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala pravni interes u skladu s kojim bi joj se omogućio status zainteresirana osobe u postupku. Zakonitost prvostupanjskog rješenja potvrđena je osporenim rješenjem tuženika.

8. Razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem prvostupanjskog suda koji je, odbijajući tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja tuženika, obrazložio da tužiteljica ničim nije dokazala niti učinila izvjesnim da bi rješenja o odobravanju korištenja javne površine u svrhu izvođenja radova na nekretnini podnositeljice zahtjeva dovelo u pitanje korištenje njezinog objekta izvan uvjeta propisanih člankom 42. Odluke, odnosno da se predmetnim upravnim aktima, kojima je izdano vremenski ograničeno odobrenje za organizaciju gradilišta na javnoj površini, na bilo koji način zadire u prava tužiteljice ili njezine pravne interese.

9. Naime, predmetnim se prvostupanjskim rješenjima, kao što je prethodno navedeno, podnositeljici zahtjeva odobrava organizacija gradilišta na javnoj površini koja se, kao takva, nalazi ispred nekretnine tužiteljice ([adresa]). Međutim, kraj činjenice da je riječ o površini javne namjene (nogostup i cesta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a što tužiteljica žalbenim navodima niti ne osporava, odnosno o prostoru koji je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Odluci, namijenjen svima pod jednakim uvjetima, to je i po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo ovlašteno davati takve površine na privremeno korištenje radi organizacije gradilišta, bez suglasnosti susjeda odnosno sudjelovanje trećih osoba u tom specifičnom postupku.

9.1. Navodi o mogućem ulasku u zračni prostor nekretnine tužiteljice, ugrožavanju imovine ili potencijalnoj šteti ne mogu biti predmet rješavanja u ovom upravnom postupku, već se takva pitanja, kao i eventualni sporovi oko stvarnopravnih odnosa između susjeda, rješavaju u parničnom postupku pred sudom opće nadležnosti .

10. Stoga, kraj činjenice da tužiteljica nije dokazala da rješenje o privremenom korištenju javne površine izravno zadire u njezina prava ili pravne interese u smislu članka 4. stavka 1. ZUP-a, odnosno da bi odobreni radovi onemogućili korištenje njezina objekta izvan uvjeta propisanih Odlukom, to je pravilno odbačena njezina žalba izjavljena protiv rješenja kojima se podnositeljici zahtjeva, odobrava organizacija gradilišta na javnoj površini, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nogostup, cesta), u [adresa]. Ovdje se napominje da ukoliko je tužiteljica smatrala da se radovi izvode protivno odobrenju, takvo se postupanje prijavljuje nadležnom tijelu, a što ne stvara osnovu za priznavanje statusa stranke u postupku izdavanja rješenja .

11. Konačno, glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. odluke poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

12. Također, osim što iz tužbe ne proizlazi da je tužiteljica izričito zahtijevala održavanje rasprave, pravilno je prvostupanjski sud spor, sukladno odredbi članka 98. stavka 4. ZUS-a, riješio bez održavanja rasprave, jer odlučne činjenice nisu bile sporne, već je sporna isključivo primjena prava (postojanje pravnog interesa za sudjelovanje u upravnom postupku), što je u skladu s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a.

13. Zaključno se napominje da okolnost što drugostupanjsko rješenje nije doneseno unutar roka iz odredbe članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47709, 110/21.) nema za posljedicu nezakonitost takvog rješenja jer tužiteljica iskoristila svoje procesne mogućnosti i pokrenula upravni spor.

14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić