Poslovni broj: Usž-204/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FJ, iz [adresa], F [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-15698/2024-8 od 17. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-15698/2024-8 od 17. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/3024, URBROJ: 251-02- 01/001-24-3 od 8. siječnja 2024.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2126, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-3, od 31. listopada 2023.

2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom pojašnjava da je svoja prava ostvarila temeljem zaključka od 03. svibnja 2021. a koji zaključak je donesen temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2018. godine (dalje: Odluka/18). Tvrdi da je tuženik sve bitne odrednice Odluke/18 promijenio donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći od 8. rujna 2022. (dalje: Odluka/22), na način da su smanjeni iznosi pomoći, skraćeni rokovi korištenja uz strože uvjete pristupa. Smatra da je Odluka/22 smjela biti primijenjena samo za nove korisnike te da temeljem iste tuženik nije smio zadirati u prethodna ostvarena prava obzirom da, po ocjeni tužiteljice, promjene nisu napravljene s ciljem modificiranja mjere roditelja odgojitelja, već s ciljem potpunog ukidanja iste, a što je u suprotnosti s predizbornim obećanjem gradonačelnika. Tvrdi da se Odluka/18 temeljila na stručnoj ekspertizi te je bila pozitivno ocijenjena od strane vodećih demografskih stručnjaka, a cilj mjere roditelja odgojitelja je bio demografski učinak i rasterećenje prenapučenih vrtićkih kapaciteta Grada Zagreba. Pojašnjava da su uvjeti pristupa kategorije „ roditelj odgojitelj“ temeljem Odluke/18 bili jako zahtjevni te da je dala otkaz na poslu, gdje je ostvarivala i veće prihode, i ispisala dijete iz vrtića, a sve u svrhu dobrobiti obitelji. Naglašava da prekomjerna ustezanje njezinih prava nisu u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku, Ustavom Republike Hrvatske niti sa Statutom Grada Zagreba.

2.1. Nejasnim smatra zašto se na naknadu koji je primala na ima statusa „roditelja odgojitelja“ obračunavao porez, prirez, godine provedene u mjeri povećavale su mirovinski staž te je navedeni iznos kao oporezivi primitak ulazio u osnovicu za izračun dječjeg doplatka, dok je s druge strane tretirana kao nezaposlena osoba. Tvrdi da kompezacijske mjere koje je tuženik ponudio roditeljima odgojiteljima, kao nadoknadu štete, nisu bile adekvatne niti su konzumirane od strane tužiteljice, a njima je samo dodatno otežano traženje posla obzirom da je ustegnuto pravo upisa u vrtić djetetu po kojem je imala ostvaren status „roditelja odgojitelja“. Zaključno pojašnjava da je zbog prvotno smanjenih, a potom izostanka prihoda morala ići u smjeru traženja posla jer se radilo o preživljavanju obitelji. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništiti rješenje tuženika prvostupanjsku presudu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023. određeno da tužiteljici s 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć kao roditelju odgojitelju, a koja pomoć joj je ranije dodijeljena temeljem zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/21-013/341, URBROJ: 251-21-21- 1/008-21-2, od 3. svibnja 2021., a sve temeljem odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.), na način kako je to propisano odredbom članka 4. navedene Odluke/22. kojom je izmijenjena odredba članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Neosnovani su prigovor tužiteljice dani u smjeru da je Odlukom/22 ustvari došlo nedopuštenog ukidanja Odluke/18 i do prekomjernih ustezanje tužiteljičinih prava. Naime, odredbom članka 130. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

8.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Sl. gl." Grada Zagreba, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

9. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Stoga, suprotno tvrdnjama žaliteljice, odredba članka 130. Zakona o općem upravnom („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.) postupku ne priječi izmjenu stečenog prava putem novog općeg akta.

10. Nadalje, u odnosu na žalbene navode o neadekvatnosti kompenzacijskih mjera i njezinoj teškoj financijskoj situaciji uzrokovanoj prestankom pomoći, pojašnjava se da je, u prethodno spomenutoj, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. istaknuto je da je Sud, u već ranijoj presudi (Usoz-8/22 od 2. veljače 2022.), ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/22 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

11. Slijedom navedenog, proizlazi da adresati pravnih normi nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja, a okolnost što je tužiteljica prethodno ostvarivala veće prihode ili što je zbog mjere dala otkaz, ne uspostavlja obvezu javne vlasti na trajnu novčanu pomoć.

12. Žalbeni navodi o poreznom tretmanu naknade i statusu tužiteljice kao "nezaposlene osobe", ne utječu na zakonitost rješenja o prestanku novčane pomoći. Naime, način obračuna poreza i doprinosa te njihov utjecaj na mirovinski staž ili dječji doplatak proizlaze iz drugih propisa i ne mijenjaju pravnu narav mjere kao financijske pomoći, koju je nadležno tijelo ovlašteno modificirati, dok pitanje nemogućnosti upisa djeteta u vrtić, na što žaliteljica ukazuje kao na prepreku pri traženju posla, također je razmatrano u kontekstu načela razmjernosti, pri čemu je ocijenjeno da skraćivanje trajanja mjere sa 15 na 7 godina života djeteta nije u nesuglasju s tim načelom.

13. Slijedom navedenog, budući da ni ostali žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti primjenu materijalnog prava, valjalo je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić