Poslovni broj: Usž-65/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Martin Sherri, Zagreb, Kordunska 1, protiv rješenja tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, OIB:61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, klasa: UP/II-551-06/23-014/2664, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 12. prosinca 2023., radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-659/2024-12 od 24. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-659/2024-12 od 24. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2664, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 12. prosinca 2023. kojim je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/724, urbroj: 251-09-22- 1/003-23-3 od 31. listopada 2023. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora je odbijen (točka II. izreke).

2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da Odluka iz 2022. za nju nije relevantna jer je rješenjem stekla pravo na novčanu pomoć temeljem Odluke iz 2016. godine dok se Odlukom iz 2022. nije zadiralo u taj opći akt. Sud je propustio u presudi navesti prigovore koje je tužiteljica u tijeku spora iznijela da joj je tom odlukom povrijeđeno pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života odnosno da je diskriminirana po dobi te joj je uskraćena daljnja naknada. Također došlo je do povrede odredbe članka 1. Protokola 1 Konvencije jer se tom odlukom narušava pravo vlasništva i legitimni interes i to nerazmjerno i diskriminatorno. Također povrijeđeno je pravo na pravično suđenje a obrazloženje presude nije u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS -a. Prigovorila je da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis jer je isti nečitak, a gradonačelnik je izvršno tijelo i nije službena osoba niti čelnik javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 23. Zakon o općem upravnom postupku. Također ističe da o prigovorima ne rješava gradonačelnik te da je sud propustio utvrditi da je prvostupanjsko tijelo neovlašteno postupalo jer upravni odjel odnosno Sektor za socijalnu politiku nema po propisu ovlasti rješavati i postupati u upravnim stvarima. Odluka je donesena nakon proteka prekluzivnog roka pri čemu upire na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim. Konačno smatra da je rješenje trebalo oglasiti ništavim pozivom na odredbu članka 128. stavka 1. točka 5. Zakon o općem upravnom postupku. Sud je nezakonito odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljice čime joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja. Smatra da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti te joj dosuditi troškove spora pa predlaže da se žalba usvoji, kao i da se usvoji tužbeni zahtjev te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje. ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023. tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 25/22. – dalje: Odluka/22) kako je to propisano odredbom članka 4. navedene Odluke/22 kojim je izmijenjena odredba članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/23 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Tužiteljica smatra da se naprijed navedena Odluka na nju nije mogla primijeniti budući je tom Odlukom izmijenjena odluka iz 2018. a ne Odluka iz 2016. godine. Naime, Odluka iz 2016. godine, temeljem koje je tužiteljici priznata novčana pomoć, prestala je važiti donošenjem Odluke iz 2018. godine. Međutim, adresati Odluke iz 2016. godine nastavili su primati novčanu pomoć i nakon njezinog prestanka važenja. Stoga se i na njih primjenjuje opći akt kojim je modificirana novčana pomoć za roditelja odgojitelja, uključujući i korisnike te pomoći koji su ju ostvarili temeljem Odluke iz 2016. godine. Naime, ovaj Sud je već u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. naveo da je člankom 11. Odluke/18 propisano da će se roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu Odluke/18, uskladiti mjesečni novčani iznos s iznosima iz Odluke/18. Izrazio je shvaćanje da adresati Odluke/16 i Odluke/18 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. U okolnostima legitimne promjene uređenja položaja roditelja odgojitelja, nema pravnog uporišta očekivati apsolutnu zaštitu postojećeg statusa (točka 89. i 146.).

9. Nadalje, tužiteljica neosnovano prigovora povredi prava na pravično suđenje budući je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

10. Glede prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 4. srpnja 2022. sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene odluke smatra legitimnima pri čemu valja imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke (točka 35., 51. – 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola uz Konvenciju. Paušalni prigovor diskriminacije pri čemu tužiteljica ne navode usporedivu skupinu u odnosu na koju bi postupanje po odredbama Odluke/22 bilo drugačije Sud ocjenjuje neosnovanim.

11. Također, neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

12. Tužiteljica smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika. Međutim, odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesen na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

13. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023., zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

14. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitivati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

15. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/17 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

16. Suprotno navodu tužiteljice da je sporna i nadležnost prvostupanjskog tijela treba reći da je Sud uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Također pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) rješenje je donijela službena osoba u opisu poslova kojoj je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog gore navedenom Pravilniku, u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike spadaju poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključeno da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno u skladu s odredbom članka 23. ZUP-a.

17. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbom Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda, poslovni broj: Usoz - 143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

18. Glede prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Kako se u konkretnom slučaju sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi na temelju dokumentacije u spisu predmeta, to izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.

19. Nadalje, nema mjesta oglašavanju rješenja ništavim pozivom na odredbu članka 128. stavka 1. točka 5. ZUP-a budući se ovdje radi o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti.

20. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a naveo je i razloge zašto nije izveo predložene dokaze. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

21. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić