REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-27/2026-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-363- 03/23-04/149, urbroj: 531-03-4-24-2 od 15. veljače 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1896/24-14 od 27. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1896/24-14 od 27. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-03/23-04/149, urbroj: 531-03-4-24-2 od 15. veljače 2024. te je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I -363- 02/22-008/2360, urbroj: 251-10-32-1/018-22-6 od 22. prosinca 2022. (točka II. izreke).
1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja klasa: UP/I-363-02/22-008/2360, urbroj: 251-10-32-1/018- 22-6 od 22. prosinca 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu rekonstruiranu stambenu zgradu u Zagrebu, Divoselska 16b na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 362,27 m u iznosu od 29.343,87 kn/3.894,60 eur.
2. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 9. lipnja 2015. postalo pravomoćno i izvršno 7. srpnja 2015. te da je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno. Ističe da je u ovom predmetu prvo doneseno prvostupanjsko rješenje od 26. listopada 2020., dakle u roku od 6 godina, obzirom da je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno i izvršno 7. srpnja 2015. Upire na odluke ovog Suda gdje je izraženo shvaćanje da odredbama "starog" Zakona o komunalnom gospodarstvu/95. nije bilo propisano da se na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa primjenjuje Opći porezni zakon. Tim Zakonom nije propisan prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa. Takvo shvaćanje potvrđeno je i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske. Predlaže poništiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da i dalje tvrdi da nije dužan platiti komunalni doprinos jer u toj nekretnini ne živi, a što je vidljivo iz priložene dokumentacije zbog čega smatra da je presuda prvostupanjskog suda pravilna. Iz sadržaja odgovora na žalbu proizlazi da istu predlaže odbiti.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6.1. U konkretnom slučaju sporno je je li nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
7. Prvostupanjski sud je primjenom Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. – dalje: OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje: ZOPNIZ) poništio rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja jer je utvrdio da u konkretnom predmetu do dana donošenja osporenih rješenja nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
8. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a, podnositelj zahtjeva odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
9. Nadalje, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Prvog područnog odsjeka za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/2014-007/144, urbroj: 251-13-21/219-15-12 od 9. lipnja 2015. postalo pravomoćno i izvršno 7. srpnja 2015. te da je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a, u postupcima u kojem je prethodilo ozakonjenje relevantan upravo trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno.
11. Primjenjujući prethodno citirane odredbe na konkretan predmet proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze jer je do donošenja rješenja tuženika (15. veljače 2024.) kao i prvostupanjskog rješenja (22. prosinca 2022.) protekao šestogodišnji rok propisan odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđivanje te obveze.
12. Ovaj Sud smatra potrebnim kazati da unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje na koje zainteresirana osoba ukazuje u žalbi da Zakon o komunalnom gospodarstvu/95. ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, da je takvo shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime, u presudi broj: U-zpz-12/16-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje, da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95.) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog Zakona propisanog za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koje spada i komunalni doprinos.
13. Stoga imajući u vidu da se prema navedenom izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju u primjeni ZKG/95., to bi, suprotno žalbenim navodima i primjena "starog" ZKG/95. imala za posljedicu jednako utvrđenje da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
