Poslovni broj: Usž-2713/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, koje zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, klasa:
UP/I-321-02/21-02/80, urbroj: 525-10/598-23-18 od 14. travnja 2023., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko upravni odjel, Osijek, Kapucinska 21, radi odluke smatra li se neko zemljište šumom ili šumskim zemljištem, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1562/2023-15 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1562/2023-15 od 21. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-321-02/21-02/80, urbroj: 525-10/598-23-18 od 14. travnja 2023., kojim je određeno da se zemljište označeno oznakom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 923 m[2] , smatra šumskim zemljištem (točka I. izreke), kao i da su nastale troškove postupka do donošenja tog rješenja, koji su nastali radi obavljanja terenskog očevida dužne uplatiti Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Zagreb u iznosu od 33,18 € na žiro račun Državnog proračuna (točka II. izreke).
2. Tužitelj u žalbi navodi da presudu pobija iz svih žalbenih razloga. Upire na odredbe Zakona o šumama te ističe da prvostupanjska presuda ne daje odgovor po kojim je to kriterijima utvrđeno da predmetno zemljište ispunjava propisane uvjete/kriterije da bi se proglasilo šumskim zemljištem. Ističe da odredba članka 47. stavka 1. Zakona o šumama definira što se smatra šumskom infrastrukturom, a ne što se smatra šumskim zemljištem. Smisao odredbe je jasan da građevina koja nema funkciju gospodarenja šumom, a nalazi se na šumskom zemljištem ne smatra se šumskom infrastrukturom, građevina koja ima funkciju gospodarenja šumom, a ne nalazi se na šumskom zemljištu ne smatra se šumskom infrastrukturom, građevina koja ima funkciju gospodarenja šumom, a nalazi se na šumskom zemljištu smatra se šumskom infrastrukturom. Ovdje se radi o čestici koja je u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu upisana kao cesta, dvorište, pomoćna zgrada, spremište, poslovna zgrada te je očevidom potvrđeno da se radi o zemljištu koje se ne može podvesti niti pod jedan od kriterija iz članka 5. stavka 4. Zakona. Predmetno je zemljište s pripadajućim objektima u zakupu temeljem ugovora o zakupu koji su zaključivani od 1996., da je tuženik sukladno odredbi članka 16. i 17. Zakona javni šumoposjednik, koji gospodari šumama, šumskim zemljištem i šumskom infrastrukturom, dakle određuje namjenu te da se radi o nekretninama koje se već 50 godina ne koriste za gospodarenje šumama, a da je Javna ustanova Park prirode Medvednica potvrdila da je izdano koncesijsko rješenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Isključivi cilj zbog kojeg je ovaj postupak pokrenut je utvrđenje da se predmetna nekretnina ne smatra šumskim zemljištem, a što je takvo utvrđenje preduvjet da bi se u imovinskopravnom smislu mogao izvršiti prijenos vlasništva s Republike Hrvatske na tužitelja, kako bi tužitelj mogao postati formalno-pravni vlasnik te čestice. Predlaže usvojiti žalbu, presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju je tužitelj podnio zahtjev tuženiku za utvrđenje smatra li se predmetno zemljište šumom ili šumskim zemljištem obuhvaćena Šumsko gospodarskim područjem Republike Hrvatske te je uvrštena u šumskogospodarski plan i to u Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Sljeme – Medvedgradske šume" s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027. u odjelu/odsjeku 23h. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj izradio navedeni šumskogospodarski plan, dostavio ga tuženiku na odobrenje, a tuženik je rješenjem od 17. rujna 2019. na temelju zapisnika o mišljenju Povjerenstva, odobrio navedeni šumskogospodarski plan, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027. Navedenom prileži zapisnik od 30. kolovoza 2019. s mišljenjem Povjerenstva, kojim se predlaže Ministru poljoprivrede, temeljem članka 29. stavka 1. Zakona o šumama izdavanje suglasnosti na obnovu Programa gospodarenja gospodarskom jedinicom "Sljeme – Medvedgradske šume" s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027. godine i Program zaštite, njege i obnove šuma u kategorij i posebni rezervat šumske vegetacije u gospodarskoj jedinici "Sljeme – Medvedgradske šume" za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027. godine s kojim se tužitelj suglasio te izjavio da nema primjedbi da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske uvrsti u navedeni šumskogospodarski plan.
7. Nadalje, tuženik je temeljem odredbe članka 71. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 68/18., 115/18, 98/19., 32/20. i 145/20.) dana 23. kolovoza 2021. dao tužitelju suglasnost u svrhu prijave projektnog prijedloga obnove postojećeg objekta u G.J. "Sljeme – Medvedgradske šume" na Javni poziv za neposredno sufinanciranje izrade projektne dokumentacije za obnovu postojeće posjetiteljske i planinarske infrastrukture u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže te naveo da se predmetna suglasnost odnosi na šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske obuhvaćeno projektnim ulaganjem i to katastarske čestice broj: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Tužitelj smatra da nije utvrđeno po kojim to kriterijima predmetno zemljište ispunjava uvjete da bi se proglasilo šumskim zemljištem. Međutim, odredbom članka 5. stavka 4. Zakona o šumama propisano je da se i površine pod objektima namijenjenim prvenstveno gospodarenju i zaštiti šuma smatraju šumskim zemljištem, a člankom 47. stavkom 1. Zakona, šumska infrastruktura je sastavni dio šume i šumskog zemljišta, a obuhvaća šumsku prometnu infrastrukturu (šumske prometnice) i druge građevine u šumama i na šumskom zemljištu namijenjene njihovom gospodarenju, a mogu je koristiti i druge pravne i fizičke osobe pod uvjetima koje odredi šumoposjednik.
9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i naprijed mjerodavne odredbe Zakona o šumama, odnosno da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a u posjedu Hrvatskih šuma, da je bila uvrštena u Program za gospodarenje gospodarskom jedinicom "Sljeme – Medvedgradske šume" za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 1998. odjel/odsjek 24/1 da je i danas obuhvaćena Šumskogospodarskim područjem Republike Hrvatske, uvršteno u Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Sljeme – Medvedgradske šume" za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027., odjel/odsjek 23h, da je sastavni dio šume i šumskog zemljišta, da su objekti na predmetnom zemljištu izgrađeni u šumi i na šumskom zemljištu prvenstveno za gospodarenje šumama te se nalaze u kompleksu šume Parka prirode Medvednica, da je tuženik izdao suglasnost za obnovu/rekonstrukciju postojećeg objekta u gospodarskoj jedinici "Sljeme – Medvedgradske šume" u kojoj je navedeno da se suglasnost odnosi na šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske obuhvaćeno projektnim ulaganjem to činjenica da se radi o površini na kojoj se nalaze objekti (jedan glavni i dva pomoćna) koji se trenutno koriste za obavljanje ugostiteljske djelatnosti nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 13. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić