Poslovni broj: Usž-3410/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Borna Tafra iz Odvjetničkog ureda Sanja Tafra i Borna Tafra, Zagreb, Gundulićeva 23, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, klasa: UP/II-361-03/23-02/513, urbroj: 531-03-4-24-2 od 1. veljače 2024., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Petak 1, AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa odvjetnik Vatroslav Abramović, Rijeka, Prolaz M. K. Kozulić 1/III , radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 669/2024-16 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 669/2024-16 od 28. travnja 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/II-361-03/23-02/513, urbroj: 531-03-4-24-2 od 1. veljače 2024. te predmet vraća na ponovni postupak time da je tuženik u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (četiritisućešezdesetidva eura i pedeset centi), dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.
IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/23-02/513, urbroj: 531-03-4-24-2 od 1. veljače 2024., kojim je poništena građevinska dozvola Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Crikvenici, klasa: UP/I-361-03/18-06/77, urbroj: 2170-03-02/5-23- 53 od 17. srpnja 2023. i predmet vraćen tom tijelu na ponovno rješavanje. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke) te naloženo tužiteljici da zainteresiranim osobama nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (točka III. izreke).
2. Tužiteljica u žalbi navodi da presudu pobija u cijelosti. Tuženik je u drugostupanjskom rješenju naveo da je žalba zainteresiranih osoba osnovana samo iz razloga navedenih u obrazloženju drugostupanjskog rješenja jer da uz glavni projekt nije bio priložen i geodetski projekt radi formiranja građevne čestice. Smatra da geodetski projekt nije niti potreban jer se radi o rekonstrukciji postojeće građevine koja je ucrtana u katastru, građevina nema nikakvog drugog okolnog zemljišta, odnosno cijela katastarska čestica se odnosi samo na zemljište koje se nalazi ispod same građevine pa je nejasno kako bi se mogla formirati neka nova građevna čestica. Upire na odredbu članka 70. Zakona o gradnji te ističe da geodetski projekt predstavlja sastavni dio glavnog projekta za građevinsku dozvolu kojom se dozvoljava građenje građevine za koju se ne izdaje lokacijska dozvola, ali kojom građevinskom dozvolom se ujedno određuje i formira (nova) građevna čestica, o čemu ovdje nije riječ. Posebno upire na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-2792/19 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje u odnosu na istu činjeničnu i pravnu situaciju kao što je ovaj predmet. Spornom građevinskom dozvolom nije određeno formiranje građevinske čestice, već se građevina rekonstruira i nadograđuje, ali ne mijenja svoje tlocrtne gabarite te na čestici ne postoji slobodni dio dvorišta jer je cijela čestica pokrivena postojećom kućom. Smatra da rješenje tuženika nije zakonito, kao ni presuda prvostupanjskog suda, zbog čega predlaže usvojiti žalbu, poništiti rješenje tuženika te odbiti žalbu zainteresiranih osoba kao neosnovanu ili predmet vratiti na ponovni postupak te potražuje troškove upravnog spora.
3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu kojim je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud nalazi da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
6. Naime, prvostupanjski sud i tuženik poništavajući građevinsku dozvolu tijela prvog stupnja od 17. srpnja 2023. navode da ista nije mogla biti izdana jer da za predmetnu građevinu nije utvrđena građevna čestica pa da se ista može odrediti građevinskom dozvolom, i to geodetskim projektom, koji sukladno članku 70. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.) u tom slučaju čini sastavni dio glavnog projekta.
7. Naime, naprijed navedenom odredbom Zakona o gradnji propisano je da je sastavni dio glavnog projekta za građevinsku dozvolu za građenje građevine za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, a kojom se određuje formiranje građevne čestice i/ili smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici uz projekte iz članka 69. stavka 1. tog Zakona i geodetski projekt. Navedena odredba se odnosi na izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine za koje se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, a kojom se određuje formiranje građevne čestice i/ili smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, o čemu se ovdje, prema podacima spisa predmeta, ne radi, jer građevinskom dozvolom nije određeno formiranje građevne čestice obzirom da je čestica postojeće zgrade već formirana. Ovakvo pravno shvaćanje već je izraženo u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-2792/2019. od 11. rujna 2020., na koju osnovano upire tužiteljica.
8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da se predviđeni zahvat u prostoru sastoji od rekonstrukcije postojeće prizemne etaže te nadogradnje etaže I. kata i tavanskog potkrovlja te se cjelokupni zahvat vrši u postojećim tlocrtnim gabaritima zgrade te da površina građevne čestice iznosi 32,82 m[2] , a tlocrtna površina zgrade iznosi 32,82 m[2] te se ista zadržava.
9. Stoga se presuda prvostupanjskog suda, kao i rješenje tuženika, uz obrazloženje koje je njima dano, ne može ocijeniti zakonitim.
10. Kako je Sud ocijenio osnovanim žalbeni prigovor tužiteljice, a iz osporenog rješenja proizlazi da tuženik nije ocijenio sve žalbene prigovore ovdje zainteresiranih osoba, iako je to bio dužan učiniti, Sud radi ocjene osnovanosti svih preostalih prigovora predmet vraća tuženiku na ponovni postupak time da će u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju presude.
11. Kako je tužiteljica uspjela u upravnom sporu, to je u smislu odredbe članka 144. stavka 1. u svezi odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, osnovan njezin zahtjev za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu. Sud je tužiteljici kao opravdane troškove, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.– dalje: Tarifa) dosudio zatraženi trošak sastava tužbe (Tbr. 27. točka 1. al. 2.), za zastupanje na ročištu za raspravu od 3. travnja 2025. (Tbr. 27. točka 2.), kao i za sastavljanje žalbe (Tbr. 27. točka 3.) u ukupnom iznosu od 4.062,50 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 22. listopada 2024., budući da navodi iz podneska nisu odlučni za rješenje ove upravne stvari.
12. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka III. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona. Kako je žalba tužiteljice usvojena te poništena presuda prvostupanjskog suda i rješenje tuženika, to zainteresiranim osobama ne pripada zatražena naknada troškova spora (točka IV. izreke).
U Zagrebu, 13. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
