Poslovni broj: Usž-4474/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa NO iz [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, Mike Tripala 6, Split, radi obnove inspekcijskog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2681/2023-21 od 8. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-2681/2023-21 od 8. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda Splitu, poslovni broj: Us I-2681/2023-21 od 8. kolovoza 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/19-02/1068, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-42 od 25. rujna 2023. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu inspekcijskog postupka KLASA: UP/I-362-02/22-02/1068, u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju KLASA: UP/I-362- 02/19-02/1068, URBROJ: 443-14-1-2-1-19-03 od 14. listopada 2019., investitora ČO.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima. U žalbi navodi da se sud priklanja tuženikovom formalističkom tumačenju da mišljenje nadležnog tijela nije „odluka“ i time onemogućava tužitelja da zatraži obnovu postupka. Međutim, nadležno tijelo je o prethodnom pitanju odlučilo svojim službenim dokumentom, odlukom u širem smislu značenja te riječi, a zakon ne traži formu rješenja, odluke, presude ili sličnog formalnog akta u kojoj formi bi nadležno tijelo moralo „odlučiti u bitnim točkama drukčije“. Smatra da je prvostupanjski sud materijalno pravo primijenio mehanički, tj. bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava tužitelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva. Ukazuje da obrazloženje presude nema valjanih razloga glede toga zašto sud smatra da pitanje potrebe ishodovanja građevinske dozvole nije pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu jer u smislu čl. 55. ZUP-a u inspekcijskom postupku rješavanja upravne stvari pojavilo se je pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, a to je pitanje da li je za konkretne radove trebalo ishoditi građevinsku dozvolu ili ne, a o navedenom pitanju je nadležno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije - da ne treba. Smatra da mu je osporavanom presudom povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na dom zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom na naprijed navedeno tužitelj je očekivao da će Upravni sud u Splitu prije donošenja odluke u ovom predmetu, a u skladu s praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP, preispitati odluku o nužnosti miješanja države u tužiteljevo pravo na dom i pravo na nepovredivost vlasništva u situaciji kada je očito da nikakav javni interes niti drugi privatni interes nije povrijeđen te da će usvojiti tužbeni zahtjev i dopustiti obnovu postupka. Napominje da mu je uskraćeno pravo na pristup sudu, a da pritom nisu predočeni valjani i dostatni time ni ustavnopravno prihvatljivi razlozi. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te da ova sud sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, podredno predlaže usvojiti žalba usvoji, poništiti presudu poništi te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine„ broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primijeni ili nepravilno primijeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2. ZUS-a), a u konkretnom slučaju sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.

6.1. Iako tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka, treba reći da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.2. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 49. stavka 2. ZUS - a, proveo dokazni postupak uvidom u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika i uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku te nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS -a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.3. Vezano za prigovore tužitelja da odluka prvostupanjskog suda nije valjano obrazložena treba reći da u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (npr. slučaj Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske), pravo stranke na pravičan sudski postupak uključuje i pravo na obrazloženu odluku o postavljenom zahtjevu, odnosno obvezu suda da jasnim i neproturječnim razlozima obrazloži svoju odluku, jer je protivnom ostvarena povreda članka 6. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.4. Međutim, obveza obrazlaganja odluke (niti u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, niti Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/19- 02/1068, URBROJ: 443-14-1-2-1-19-03 od 14. listopada 2019. naloženo tužitelju uklanjanje nekretnine pobliže opisane u izreci tog rješenja. Navedeno rješenje ocijenjeno je zakonitim presudom Upravnog suda u Splitu poslovni UsIgr-498/19-6 od 2. ožujka 2020., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2723/20-2 od 23. listopada 2020.

7.1. Tužitelj je svoj prijedlog za obnovu postupka temelji na mišljenju Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Omiš, KLASA: 361-01/23-12/000006, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-23-0002, od 16. ožujka 2023. i Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značenja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: 361-01/19-01/111, URBROJ: 531-06-19-3, od 13. prosinca 2019. pozivajući se na odredbu članka 123. stavak 1. točka 1. te odredbu članka 123. stavak 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21 - dalje u tekstu ZUP).

8. Odredbom članka 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a određeno je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

8.1. Odredbom članka 124. stavka 2. ZUP-a, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

9. Obnova postupka je izvanredni pravni lijek kojim se pod strogo zakonom određenim uvjetima i u strogo zakonom određenim rokovima dopušta mogućnost izmjene pravomoćnog rješenja. Budući da se radi o mogućnosti intervencije u pravomoćno stečena prava propisan je objektivni rok istekom kojeg više nije moguće zadirati u pravomoćno riješene odnose.

9.1. Uz pravilo da se obnova postupka mora predložiti u zakonom propisanom objektivnom roku, prijedlog mora biti podnesen i u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od dana kad je stranka stekla mogućnost upotrebe novih dokaza (članak 123. stavak 3. ZUP-a). Subjektivni rok za predlaganje obnove postupka mora biti unutar zakonom propisanog objektivnog roka.

10. U konkretnom slučaju a u odnosu na obnovu postupka okončanog rješenjem od 14. listopada 2019. tužitelj tvrdi da je saznao za nove činjenice koje bi mogle dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku (mišljenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Omiš, KLASA: 361- 01/23-12/000006, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-23-0002, od 16. ožujka 2023. i Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značenja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: 361 - 01/19-01/111, URBROJ: 531-06-19-3, od 13. prosinca 2019.).

11. Prema dosljednoj upravnosudskoj praksi objektivni rok za pokretanje obnove postupka, računa se od dostave rješenja stranci u postupku, u konkretnom slučaju od 17. listopada 2019. kada je rješenje primio opunomoćenik tužitelja (odvjetnik Mirko Lažeta). Prema tome, prijedlog je trebalo podnijeti u zakonom propisanom roku od tri godine od dostave rješenja stranci.

11.1. Kako je prijedlog za obnovu podnesen 12. svibnja 2023., dakle protekom roka iz odredbe članka 123. stavak 1. ZUP-a to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je prijedlog za obnovu nepravovremen. Ovaj Sud nalazi osporenu presudu zakonitom kojom je u konačnici potvrđeno rješenje o odbačaju prijedloga za obnovu imajući pritom na umu da je člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano da je nadležno tijelo dužno, kad primi prijedlog za obnovu postupka, ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, pa ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

12. Nadalje, a u odnosu na navode tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o prethodnom pitanju koje je nadležno Ministarstvo/Upravno tijelo riješilo dostavom mišljenja treba treći da se, suprotno mišljenju tužitelja ,ne radi o formalističkom tumačenju da mišljenje nadležnog tijela nije „odluka“ jer je nadležno tijelo dostavilo mišljenje u formi dopisa i koje kao takvo ne predstavlja odluku iz odredbe članka 123. stavak 2. točka 3. ZUP-a. Uostalom odluka čija se obnova traži ne temelji se na prethodnom pitanju o kojem bi sud ili javnopravno tijelo u bitnim točkama odlučilo drukčije.

13. Ne utječu na drugačije rješenje ove upravne stvari niti prigovori tužitelja vezani za provođenje testa razmjernosti u postupku obnove jer je u ovom postupku utvrđeno da je prijedlog za obnovom postupka nepravovremen.

14. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 135 stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković