Poslovni broj: Usž-4562/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koje zastupa opunomoćenik Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Bjelovar, Ulica J. Jelačića 1 i Grada Križevaca, Križevci, I.Z. Dijankovečkog 12, radi troškova spora u predmetu naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1583/2023-19 od 2. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 9.travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1583/2023-19 od 2. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, ovdje zainteresirane osobe, za naknadu troškova upravnog spora.

2. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru (dalje: žalitelj) u žalbi protiv osporenog rješenja njegovu zakonitost pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Citira odredbu članka 144. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika ili drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Navodi da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u upravnim sporovima nastupa kao zainteresirana osoba u cilju osiguranja zakonitosti u zaštiti prava i pravnih interesa Republike Hrvatske u odnosu na pojedinačne odluke javnopravnih tijela. Stoga je u konkretnom upravnom sporu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je žalitelj stranka u ovom upravnom sporu i da kao takva nema pravo na naknadu troškova spora na ime zastupanja. Ističe da ovdje sudjeluje na strani tuženika te da je pravni položaj zainteresirane osobe u upravnom sporu srodan pravnom položaju umješača u parničnom postupku u kojem je u slučaju gubitka parnice stranka dužna protivnoj stranci i umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a u kojem pravcu ide i pravno stajalište Visokog upravnog suda izraženo u presudama, poslovni broj: Us II-69/20-5 od 4. ožujka 2020. te Usž-488/2020-3. Upire na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a te, slijedom izloženog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi donošenja novog rješenja u odnosu na pravo na dosudu troškova postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud, time što je odbio zahtjev žalitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora, nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

5. Pritom se prvostupanjski sud kod donošenja svoje odluke osnovano pozvao na odredbu članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.), sukladno kojoj žalitelj ima položaj stranke u postupku naknade za oduzetu imovinu, iz kojeg razloga nema pravo na naknadu troškova spora na ime zastupanja Republike Hrvatske, a na kojima inzistira i u žalbi.

6. Naime, a uvažavajući narav i vrstu ove stvari, zatraženi troškovi ne mogu se smatrati opravdanim izdacima kakve ima u vidu odredba članka 144. stavka 1. ZUS-a, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, ukazujući s tim u vezi na stajalište ovoga Suda izraženo u više ovosudnih odluka, ispravnost kojeg je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako u presudi broj: U-zpz 1/2020-6 od 3. ožujka 2020. i dr.), radi čega je zahtjev žalitelja osnovano odbijen.

7. Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

8. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović