Poslovni broj: Usž-4443/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja izv. prof. dr. sc. ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomćenica Ana Bandalo, odvjetnica iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 40, protiv tuženika Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Šalata 3, OIB: 45001686598, radi pokretanja stegovnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istoj opunomoćenici, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1036/2025-6 od 8. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1036/2025-6 od 8. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se tužba kojom tužitelj traži od suda da naloži Stegovnom povjerenstvu Medicinskog fakulteta u Zagrebu provesti stegovni postupak protiv prof. VT, sukladno prijedlogu za pokretanje stegovnog postupka od 22. kolovoza 2023. godine.

2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj : 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim razlozima, prije svega, ističe da mu je odgovor na tužbu dostavljen tek uz presudu te se na isti nije imao prilike očitovati tijekom prvostupanjskog postupka, čime je došlo do povrede članka 6. ZUS -a, odnosno do bitne povrede upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 5. ZUS -a. Upire na stajališta Upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojima u odnosu na pojedinačne akte javnopravnih tijela, neovisno o tome imaju li oni ili nemaju svojstvo upravnih ili kakvih drugih akata, mora biti osigurana sudska zaštita. Smatra da odluka kojom je tuženik odbio provesti disciplinski postupak protiv prof. VT jest pojedinačni akt javnopravnog tijela, jer je na taj način tuženik odlučio da ne postoje, ili pretpostavke ili osnova, za disciplinsku odgovornost imenovane, odnosno, fakultet je donio odluku o pravima, obvezama i pravnom interesu prijavljene prof. VT, ali i o pravu i pravnom interesu tužitelja koji ju je prijavio i na čiju štetu su prijavljena djela počinjena. Drži da prvostupanjski sud ni na koji način nije obrazložio svoj stav da predmetni akt odnosno postupanje tuženika ne dira u prava, obveze ili pravne interese tužitelja, pri čemu smatra da provođenje ili neprovođenje stegovnog postupka izravno utječe na pitanje statusa i radnog odnosa prijavljene osobe prof. VT te utječe na pravni interes žrtve stegovnog djela (osobe koja je inicirala postupak, u ovom slučaju tužitelj) da počinitelj stegovnog djela dobije opomenu, moguće i javnu opomenu, kao i druge stegovne mjere, čime će ostvariti svoj pravni interes da počinitelj bude sankcioniran. Nastavno u žalbi, tužitelj iznosi razloge zbog kojih smatra da je stegovni postupak trebalo provesti te da je odbijanje njegovog provođenja potpuno arbitrarno te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška za sastav ove žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, jer je, prije meritornog rješavanja tužbenog zahtjeva, osnovano ocijenio da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.

6. Pritom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.), te ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu. (točka 3.).

7. Naime, pokretanje stegovnog postupka i donošenje stegovne odluke ne provodi se u upravnom postupku niti se o stegovnoj odgovornosti donosi upravni akt, jer se ovdje ni ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), prema kojoj se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), s tim da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).

8. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud, ispravnom primjenom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, osnovano ocijenio da je u konkretnom slučaju tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora te je, već po toj osnovi, tužbu tužitelja pravilno odbacio.

9. Nadalje, iako je za odbačaj tužbe dostatan već samo jedan od razloga propisanih odredbom članka 46. stavka 1. ZUS-a, čemu je ovdje udovoljeno, prvostupanjski sud je u ovoj stvari pravilno ocijenio da se pokretanjem stegovnog postupka po tužiteljevom prijedlogu (protiv prof. VT) ne dira u neko njegovo pravo ili zakonom zaštićeni pravni interes, zbog čega je ostvarena zapreka za vođenje predmetnog upravnog spora i po osnovi članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a. Naime, propuštanjem tuženika da pokrene stegovni postupak i donese stegovnu odluku protiv druge osobe nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer se takvim postupanjem/aktom ne odlučuje o nekom njegovom pravu ili pravnom interesu ili obvezi u smislu članka 2. stavka 1. ZUP-a.

10. Slijedom izloženog, ovaj Sud ne nalazi osnovanim ni prigovore usmjerene na pogrešnu primjenu Pravilnika o stegovnom postupku zbog tuženikovog odbijanja provođenja stegovnog postupka, jer u situaciji kada nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje spora, a što je ovdje slučaj, nema uvjeta meritornom odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva te time, posljedično, ni upuštanju u ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava.

11. Kako, dakle, tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović