Poslovni broj: Usž-4504/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po opunomoćeniku Andreju Bašoviću, odvjetniku iz Rijeke, Trg Sv. Barbare 5/II, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-206/2025-5 od 26. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-206/2025-5 od 26. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24-04/1531, URBROJ: 511-09-19-24-5 od 21. prosinca 2024., kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola, broj: [broj dozvole], izdana na ime tužitelja, uz obvezu predaje iste nadležnom tijelu u ostavljenom roku.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U žalbenim razlozima ističe da je sud donio presudu bez održavanja usmene rasprave, iako je u tužbi naveo činjenice o egzistencijalnim okolnostima i nužnosti vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih životnih potreba, radi čega mu nije dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Takvom odlukom sud je povrijedio temeljna načela upravnog prava, i to načelo izjašnjavanja stranke i usmene rasprave te je time počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), riješivši spor bez održavanja rasprave protivno članku 98. ZUS-a. Presuda ne sadrži niti dostatne razloge o odlučnim činjenicama jer se prvostupanjski sud nije osvrnuo na navode tužitelja o egzistencijalnim razlozima i nužnosti vozačke dozvole te je, prilikom ocjene zakonitosti osporenog rješenja, propustio primijeniti načelo razmjernosti, čime su povrijeđena zakonom, Ustavom i Europskom konvencijom zagarantirana prava tužitelja na pravičan postupak i obrazloženu sudsku odluku, pravo na rad te pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, podredno, usvojiti žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje pri očitovanju danom u odgovoru na tužbu od 26. ožujka 2025. te predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje , iz kojeg proizlazi da je tužitelj, temeljem pravomoćnih obveznih prekršajnih naloga od 27. siječnja 2023., te 8. listopada 2024. i 25. listopada 2024., prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 11/22., 133/23. i 145/24. – dalje u testu: ZSPC), prema kojoj će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
7. Tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već u žalbi iznosi olakotne okolnosti za koje smatra da ih je trebalo uvažiti kod donošenja odluke (nužnost vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih životnih potreba i sl.), te upire na procesne povrede usmjerene na neodržavanje usmene rasprave i nedostatno obrazloženje osporene presude, što, međutim, nije od utjecaja na zakonitost osporene presude
8. Razlozi, naime, kojima opravdava potrebu posjedovanja vozačke dozvole nisu ujedno i zakonom propisani razlozi koji bi dopuštali poništavanje zakonitog rješenja, jer takvo postupanje nije normirano ni odredbama ZSPC-a, a ni Prekršajnog zakona. Posebne (olakotne) okolnosti moguće je isticati u prekršajnom postupku, u kojem je po toj osnovi dopušteno ublažavanje kazne, dok iste nije moguće s uspjehom isticati u predmetnom upravnom postupku, u kojem se vozačka dozvola ukida i oduzima kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila zbog počinjenja prekršaja za koje je posebnim zakonom propisan upis negativnih prekršajnih bodova u službenu evidenciju, a koji u konkretnom slučaju nisu sporni.
9. S obzirom na navedeno, time što je predmetni spor riješio bez rasprave, primjenom ovlaštenja iz čl. 98. točke 4. ZUS-a, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora koja, u smislu članka 126. stavka 2. ZUS-a, postoji samo ako je uočena povreda utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, što ovdje nije slučaj. Ovo osobito imajući na umu da se rješenje tuženika donosi isključivo temeljem podataka iz službene evidencije, zbog čega se, u smislu članka 48. i članka 49. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), takva odluka može donijeti i bez provedbe ispitnog postupka (neposrednim rješavanjem) pa, uvažavajući okolnost da činjenice s tim u vezi nisu sporne, već je sporna primjena materijalnog prava, te da ni tužitelj u tužbi, ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, niti je tužitelj u tužbi i žalbi naveo što bi to ostalo neispitano i neutvrđeno jer nije u sporu saslušan a relevantno je za rješenje ove stvari, to ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.
10. Neosnovano tužitelj prigovara i manjkavom obrazloženju osporene presude, pri čemu smatra da nije odgovoreno na tužbene navode u odnosu na istaknute egzistencijalne razloge i nužnost vozačke dozvole. Naime, obveza obrazlaganja odluka ne može se shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, imajući pritom u vidu predmet ovog spora (utvrđenje negativnih prekršajnih bodova prema podacima iz službene evidencije).
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
