REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3135/2025-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MILETIĆ 007 d.o.o. u Solinu, Kralja Zvonimira 75, OIB 67028344067, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva ARAČIĆ I SILIĆ j.t.d. u Splitu, Pujanke 34, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u Zagrebu, Radnička cesta 80, OIB 59951999361, radi ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2570/2024-8, od 13. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2570/2024-8, od 13. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2570/2024-8, od 13. svibnja 2025., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš , KLASA: UP/I

- 351-03/24-09/167, URBROJ: 517-05-1-2-24-10, od 7. listopada 2024., a kojim rješenjem je određeno da je za namjeravani zahvat - obnovu mHE „Vrilo 1“, na rijeci Jadro u Općini Klis, Splitsko – dalmatinska županija, potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, kao i glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Istim rješenjem određuju se rokovi važenja naznačenog rješenja, kao i mogućnost produljenja njegovog važenja.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga, ističući kako nadležno tijelo nije sustavno procijenilo može li obnova postojeće hidroelektrane imati značajan negativni utjecaj na okoliš. Pojašnjavajući svoj prigovor ukazuje kako u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nisu pravovremeno i primjereno pribavljena stručna mišljenja i očitovanja drugih tijela, ali i da su ta naknadno pribavljena mišljenja paušalna i neobrazložena. Dodaje kako ni tuženik, ni prvostupanjski upravni sud, nisu valjano sagledali elaborat o zaštiti okoliša kojeg je izradio njegov ovlaštenik te da je uočljivo kako su novim rješenjem postavljeni stroži uvjeti no oni koji su bili traženi ranijim rješenjem iz 2018. godine. Posebno ističe kako je prvostupanjski upravni sud propustio uzeti u obzir okolnost da se samim zahvatom ne mijenjaju gabariti već postojeće, a ranije funkcionalne , hidroelektrane te da je sam koncept korištenja vode ostao identičan s korištenjem već postojećih kanala. Ovom dodaje i kako je tuženik uspostavio težu kvalifikaciju uvjeta „isključenje mogućnosti značajnog negativnog utjecaja“, no što to propisuje zakon „utvrđivanje postojanja mogućnosti značajnog negativnog utjecaja na okoliš“, a čime mu se po njegovom mišljenju nameću nemogući uvjeti. Zaključno i s obzirom da se ne šire postojeći kapaciteti, da se koriste ista tehnička rješenja, da je gotovo identična hidroelektrana bila operativna bez dokaza da je njenim ranijim radom bila ugrožena priroda, kao i da je udaljenost nove hidroelektrane u odnosu na Dioklecijanov vodovod nepromijenjena, smatra kako tuženik nije dostatno elaborirao svoju odluku. Predlaže da Sud usvoji njegovu žalbu, kao i tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako ostaje u cijelosti kod razloga obrazloženja svog rješenja, kao i ostalih navoda iznesenih tijekom dosadašnjeg upravnog spora. Pridružuje se razlozima iz obrazloženja osporene presude te ukazuje na sadržaj svog odgovora na tužbu kojeg je dostavio prvostupanjskom upravnom sudu. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i na snazi ostavi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - u daljnjem tekstu: ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je odluka tuženika donesena pravilnom primjenom i tumačenjem Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj: 80/13., 78/15., 12/18. i 118/18. – u daljnjem tekstu: Zakon) i Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne novine", broj: 61/14. i 3/17. – u daljnjem tekstu: Uredba).

8. Člankom 81. stavkom 1. Zakona određeno je da u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo, na temelju pojedinačnih ispitivanja sukladno mjerilima (primjerice: kapacitet, snaga, površina i dr.) i/ili kriterija određenih u uredbi iz članka 78. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš i odlučuje o potrebi procjene.

8.1. Člankom 78. stavkom 1. Zakona propisano je da se zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš i zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš utvrđuju uredbom iz stavka 3. ovoga članka.

8.2. Člankom 26. stavkom 1. Uredbe, a kao provedbenim zakonskim propisom , određeno je da će ovisno o lokaciji i obilježju zahvata, nadležno tijelo na primjeren način o zahtjevu iz članka 25. ove Uredbe zatražiti mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima i/ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tom prilikom nadležno tijelo može zatražiti i očitovanje o obveznom sadržaju studije ako se mišljenjem utvrdi obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš.

9. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik ovlašten odrediti donošenje Ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš u situaciji u kojoj se obnavlja postojeća hidroelektrana. Stoga se spor formira oko okolnosti je li u slučaju, kada se planira izvesti obnova postojeće hidroelektrane, na način kako je ona opisana Elaboratom zaštite okoliša „Obnova mHE „Vrilo 1“, na rijeci Jadro, Općina Klis, Splitsko – dalmatinska županija“, sačinjenom po Zelenom servisu d.o.o., iz travnja 2024., potrebno provesti procjenu utjecaja zahvata na okoliš. Stav tužitelja je da u konkretnom ne postoji takva potreba, jer se radi o postrojenju jednakih gabarita, koje postrojenje koristi jednaku infrastrukturu i moderniju, ekološki prihvatljiviju tehnologiju , iz kojeg razloga je takva procjena nepotrebna. Suprotno ovom stavu tuženik smatra kako je, zbog lokacije na kojoj se planira zahvat, a koja lokacija je smještena unutar posebnog ihtiološkog rezervata, kao i u blizini zaštićenog kulturnog dobra – Dioklecijanov vodovod, procjena utjecaja takve obnove nužna.

10. Spisu tuženika prileži Dopis Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: 612-08/24-11/0066, URBROJ: 532-05-01-01-01/7-24-4 od 3. rujna 2024., a sukladno kojem dopisu proizlazi kako se osim okolnosti da se radovi obnove planiraju izvesti blizu Dioklecijanovog vodovoda i ranije postojeći kanal tog vodovoda nalazio upravo na mjestu kanala koji dovodi vodu do mHE „Vrilo 1“ te da se iz tog razloga izvode sondažna arheološka istraživanja i u samoj blizini postojeće hidroelektrane. Stoga je ocjenjeno da je sa stajališta zaštite kulturne baštine potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš za predmetni zahvat.

11. Spisu tuženika prileži i Dopis Uprave za zaštitu prirode, KLASA: 352-07/24- 02/251, URBROJ: 517-10-2-2-24-4 od 21. kolovoza 2024., a kojim je dano mišljenje kako je potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš za predmetni zahvat i već temeljem Dijela elaborata, a koji je sadržajno Stručna podloga za ihtiofaunu, sačinjen po Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu iz ožujka 2024.

12. Spisu tuženika prileži i mišljenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu KLASA: 351-02/24-0002/0069, URBROJ: 2181/1-10/17-24-0002 od 13. kolovoza 2024., a kojim je isto tako navedeno da to tijelo smatra kako iz ocjene priloženog elaborata proizlazi da je potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš za predmetni zahvat, jer je on planiran unutar 1. zone vodozaštitnog područja u kojoj su zabranjene sve aktivnosti, osim onih koje su vezane uz zahvat, kondicioniranje i transport vode te je potrebno ispitati utjecaj takvog zahvata na taj posebni režim voda.

13. Cijeneći navedena stručna mišljenja, a koja su sadržajno stručna podloga iz članka 74. ZUS-a i ovaj Sud nalazi kako sva ona i iz potpuno različitih razloga, zahtijevaju provođenje postupka procjene utjecaja na okoliš za predmetni zahvat. Sud u samoj tužbi, ali ni u žalbi, ne nalazi konkretan razlog osporavanja bilo kojeg od naprijed navedenih opsežnih mišljenja, niti prijedlog izvođenja dokaza na suprotne okolnosti od onih koje su i u obrazloženju ove odluke navedene. Iz ovog razloga Sud u cijelosti prihvaća naprijed pobrojana mišljenja, iz kojeg razloga zakonitim ocjenjuje određenje kojim je za namjeravani zahvat - obnovu mHE „Vrilo 1“, na rijeci Jadro u Općini Klis, Splitsko – dalmatinska županija, potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, kao i glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

14. S obzirom na prigovore navedene u žalbi tužitelja, odnosno i u njegovoj tužbi, Sud ukazuje kako potrebe procjene nekog zahvata na okoliš nisu nepromjenjive okolnosti te da se takva potreba kroz vrijeme mijenja. Stoga okolnost kako se želi obnoviti hidroelektrana, koja je po navodima Ministarstva kulture izgrađena 1908. godine i zbog znatnog vremenskog odmaka, može uspostaviti potrebu za današnjom procjenom zahvata i to iz svih navedenih razloga sadržanih u pobrojanim mišljenjima.

15. Nadalje Sud ne nalazi razlog zbog kojeg bi određenje „isključenje mogućnosti značajnog negativnog utjecaja“, umjesto određenja „utvrđivanje postojanja mogućnosti značajnog negativnog utjecaja na okoliš“, tužitelju bili nametnuti nemogući uvjeti, posebno imajući na umu kako su razlozi koji određuju potrebu procjene utjecaja zahvata na okoliš jasno navedeni.

16. Zaključno, u odnosu na prigovore sadržane u žalbi tužitelja, Sud ukazuje kako okolnost da naznačena mišljenja nisu pravovremeno pribavljena ne stvara pravo tužitelju da izvede radove koji bi mogli negativno utjecati na okoliš.

17. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

18. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić