Poslovni broj: Usž-2756/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Odvjetničkog društva POROBIJA & ŠPOLJARIĆ d.o.o., u Varaždinu, Kolodvorska 12, OIB: 02347849218, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Zagrebu, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5395/2023-8 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I - 5395/2023-8 od 25. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/20-02/204, URBROJ: 538-05-3-3-1/632-23-4 od 21. rujna 2023., a kojim rješenjem je odbijen prigovor tužitelja izjavljen zbog postupanja Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti IRR01, KLASA: 910-04/19-21/577, URBROJ: 567- 14-20-12 od 6. travnja 2020.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga posebno ukazujući kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako su stavovi suda sadržani od točke 17. do točke 20. obrazloženja presude, dok preostale točke sadržavaju samo opis činjeničnog okvira predmeta. Iz ovog razloga zaključuje da je u konkretnom predmetu izostala svaka valjana pravna argumentacija suda u odnosu na njegove brojne prigovore. Mišljenja je da se iz opisanog načina odlučivanja može steći dojam pristranosti suda tuženoj strani, čime smatra da je počinjena bitna povreda Zakona o upravnim sporovima i iz kojeg razloga se predmetna presuda ne može valjano ispitati. S tim u vezi navodi kako je tijekom postupka tvrdio da su opisane aktivnosti projekta sastavni dio Opisa i proračuna projekta, kao sastavnog dijela Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz EU fondova, referentne oznake KK.03.2.1.19.0084 od 20. prosinca 2019. Ističe kako je Ugovor dvostrano obvezujući pravni posao te da je člankom 1. stavkom 1.3. Ugovora određeno da se Korisnik obvezuje provesti Projekt u skladu s opisom i opsegom Projekta kako je navedeno u uvjetima tog Ugovora te da bi stoga svako postupanje koje bi bilo protivno od onog koje je on poduzeo, bilo odstupanje od ugovorenih uvjeta. Smatra kako je Sud propustio ocijeniti i postojanje pozitivnog odgovora voditelja projekta, na upit tužitelja vezan uz postupak nabave kojeg je poduzeo. Mišljenja je da ga je voditelj projekta trebao upozoriti ukoliko je trebao provesti jedinstveni postupak nabave te da je upravo voditelj projekta naznačio da može provesti vrstu postupka nabave koju je proveo, a da bi kasnije nadležna tijela isto osporila. Smatra da su mu opisanim postupanjem povrijeđena legitimna očekivanja, a čime je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, odnosno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Navodi i kako Sud nije proveo predloženo saslušanje Predsjednika uprave, a koji je bio osobno prisutan na ročištu 14. travnja 2025. te koji bi mogao iskazivati o svojoj namjeri izdvajanja stavaka nabave, a koja namjera je svakako subjektivni element. Uzevši u obzir činjenicu da njegovi pravni argumenti uopće nisu ocjenjivani u pobijanoj presudi, u korelaciji s odbijanjem prava da bude saslušan u sporu, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. U odnosu na nabavu „Microsoft Office 365 Business“, ukazuje da je ta nabava provedena u situaciji u kojoj su mu isticale stare licence za Microsoft Office proizvode te da je do zadnjeg trenutka čekao da naruči nove licence. Ovom dodaje da je uslijed takve situacije svojevrsne hitnosti, prvobitno zatražio ponudu izravno preko Microsoftovog online dućana za 20 licenci Microsoft Office 365 Business paketa te potom i od NINEM d.o.o. Razlaže kako je ponuda NINEM d.o.o. bila povoljnija od ponude koja je bila dana izravno od strane Microsoftovog web shopa, iz kojeg razloga ju je odabrao, jer bi u protivnom u tom trenutku ostao bez licence. Predlaže da Visoki upravni sud održi raspravu u ovom predmetu na kojoj će saslušati Predsjednika uprave tužitelja, podredno poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloniti nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev, odnosno da poništi prvostupanjsku presudu te vrati predmet prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - u daljnjem tekstu: ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 17. prosinca 2013., o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 . – u daljnjem tekstu Uredba.

8. Člankom 74. stavkom 3. Uredbe propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

8.1. Člankom 2. stavkom 36. Uredbe propisano je da „nepravilnost” znači svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

8.2. Člankom 1. 1. 5. Priloga 4. Poziva na dostavu projektnih prijedloga, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Poboljšanje konkurentnosti i učinkovitosti MSP-a kroz informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) - 2, KK.03.2.1.19. (u daljnjem tekstu Prilog Poziva), određeno je da pri odabiru postupka nabave pravne osobe i obrtnici koji nisu obveznici Zakona o javnoj nabavi, moraju voditi računa o tome da umjetno ne dijele predmet nabave, kako bi izbjegli složeniji postupak nabave u skladu s odredbama ovih pravila. U pojašnjenju ove odredbe navedeno je kako se predmet nabave određuje na način da predstavlja, između ostalog i funkcionalnu cjelinu te može biti podijeljen na grupe temeljem objektivnih kriterija, kao što je primjerice namjena.

8.3. Člankom 4. Priloga Poziva propisano je između ostalog da se za nabavu robe i usluga ukupne procijenjene vrijednosti do (uključujući i ) 150.000,00 kuna bez PDV -a pravne osobe i obrtnici koji nisu obveznici Zakona o javnoj nabavi, odabiru gospodarskog subjekta sposobnog za izvršenje predmetne nabave, dok se za nabavu robe i usluga ukupne procijenjene vrijednosti veće vrijednosti provodi postupak objavom poziva na dostavu ponuda.

9. Razmatrajući naprijed citirane odredbe Sud nalazi kako se ovaj spor, u svom meritumu, formira oko okolnosti je li tužitelj odvojenom nabavom softwera (Microsoft Office i Adobe Acrobat); hardwera (monitori, multifunkcijski uređaji u boji, prijenosna računala) i usluge instalacije hardwera, počinio nepravilnost iz naprijed citiranog članka 2. stavka 36. Uredbe. Tuženik smatra kako je svojim djelovanjem tužitelj sadržajno umjetno podijelio ugovor o radovima / uslugama / nepravilnostima robe, iz kojeg razloga mu je posljedično određena stopa korekcije. Tužitelj osporava ovakav stav ukazujući kako je njegovo postupanje utemeljeno kako na odredbama Ugovora koji je već ocijenjen kao valjan, tako i na okolnosti ranije suglasnosti voditelja projekta.

10. Razmatrajući suprotstavljene stavove Sud polazno i za notorno uzima kako su Microsoft Office i Adobe Acrobat, softwerska rješenja koja se prodaju u znatnim količinama i kao gotovi proizvodi te da ih u prodaji ima većina subjekata koji prodaju računalnu opremu. Isto tako Sud točnim uzima i navod tuženika, a kojeg tužitelj sadržajno i ne osporava, kako je usluga instalacije i to posebno u situacijama u kojima software i hardware kupuje pravna osoba od istog ponuditelja, usluga koja se uobičajeno nudi kao cjelovita. Iz ovog razloga Sud nalazi kako je opisani predmet nabave trebao biti smatran funkcionalnom cjelinom, iz naprijed citiranog članka 1. 1. 5. Priloga poziva te da kao takav tada nije mogao biti dijeljen. Iz ovog razloga Sud je suglasan sa stavom tuženika da je sve tri sporne nabave trebalo provesti kao jedinstveni predmet, a kojom okolnošću bi se osiguralo učinkovito tržišno natjecanje. Podjelom predmeta nabave i posebno u svezi s određenjima iz članka 4. Priloga poziva, učinjena je nepravilnost, a što tada osporeno rješenje čini zakonitim.

11. U odnosu na prigovore tužitelja, Sud polazno navodi kako poslovne okolnosti na koje se tužitelj poziva, a koje okolnosti su vezane uz istek ranije postojećih licenci softwera, nemaju takav intenzitet pa tada posljedično ni utjecaj, na preuzete obveze poštivanja propisanih uvjeta za dodjelu sredstava, posebno imajući na umu da su te okolnosti bile poznate i znatno prije postupka nabave.

12. U odnosu na prigovor kako je voditelju projekta bio dostavljen upit o dopuštenosti postupanja, a na kojeg je odgovoreno potvrdno, Sud u spisu tuženika nalazi elektroničku korespondenciju u kojoj je doista postavljen upit sadržaja „je li u slučaju primjene nabave iz toč. 4.3.1. Priloga potrebno izabrati postupak temeljem jedne ponude ili direktne pogodbe.“ Sud nalazi i kako je točan navod tužitelja da mu je odgovoreno da se „u situacijama posebnih postupaka nabave iz toč. 4.3.1. Priloga treba odabrati Postupak nabave s jednim ponuditeljem.“

12.1 Cijeneći navedenu korespondenciju Sud ukazuje kako se točka 4.3.1. Priloga odnosi na posebne i izvanredne situacije. S tim u vezi Sud ne nalazi da bi tužitelj u svom upitu konkretizirao razlog hitnosti zbog kojeg bi se u njegovoj situaciji trebala primijeniti točka 4.3.1. Priloga, odnosno nije naveo razlog kojeg „nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti“ i koji se „odnosi na očuvanje ljudskih života i zdravlja, imovine ili sprječavanje daljnje štete na imovini povezanoj s ugovorom.“ Propuštajući postaviti upit da li je u njegovoj situaciji uopće primjenjiva točka 4.3.1. Priloga, tužitelj je postavio upit koji nije vezan uz njegovu činjeničnu poziciju te stoga temeljem odgovora tuženika i nije mogao steći nikakva konkretizirana očekivanja.

13. U odnosu na prigovor kojim se ukazuje kako je tužitelj vezan uz određenja ugovora, a koja određenja proizlaze iz Priloga Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz EU fondova od 20. prosinca 2019. i koji se odnose na „Opis i proračun projekta“, Sud navodi da ne nalazi korelaciju između Priloga ugovoru i utvrđenih nepravilnosti, odnosno ne nalazi da bi tužitelj jasno ukazao čime Prilog ugovoru kreira obvezu da dijeli postupak nabave. Bez obzira na ovu okolnost Sud navodi i kako Prilozi nekom ugovoru, svakako ne kreiraju ugovornu obvezu da se postupa protivno Projektu ili nekom drugom određenju iz kojeg je sam Ugovor proizašao.

14. Konačno u odnosu na prigovor tužitelja kako je prvostupanjski upravni sud propustio saslušati Predsjednika uprave, Sud navodi kako je odluka u ovom predmetu utemeljena na dvije odlučne činjenice i to da je tužitelj nabavljao opremu koja je notorno po svom smislu funkcionalna cjelina te da je nabavu te opreme podijelio. Stoga osobni stavovi svjedoka ili stranke postupka i razlozi kojima su se u postupku nabave te osobe eventualno rukovodile, nisu podobne za dokazivanje suprotnog stanja od onog koji nesporno proizlazi iz materijalnih isprava. Iz istog razloga ni ovaj Sud ne nalazi shodnim saslušati predloženog svjedoka.

15. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić